Maksimiziranje tišine - kako to radi Trio Elogio
Novi koncert jednog od omiljenih komornih ciklusa u Zagrebu Guitarra viva, zagrebačkoj je publici u maloj dvorani Lisinski predstavio karizmatični gitarski Trio Elogio koji od 2009. godine okuplja trojicu glazbenika i kolega iz tri različite države.
Petrit Çeku, Pedro Ribeiro Rodrigues i Tomislav Vukšić vrhunski su gitaristi i dugogodišnji prijatelji, koji od svojih studentskih dana dijele senzibilitet i ljubav prema glazbi te zajedničkom instrumentu – gitari.
Trio Elogio/Matej Grgić
Njihova poveznica zagrebačka je Muzička akademija gdje su studirali u klasi gitarista i uglednog pedagoga Darka Petrinjaka, koji je i pokrenuo ciklus Guitarra viva. Upravo su lik i djelo profesora Petrinjaka bili ključni u odgoju i pristupu muziciranju njegovih studenata, koji i godinama nakon studija nastavljaju s ljubavlju komunicirati kroz svoj instrument, a čini se i međusobno prijateljstvo kroz glazbu.
Trio Elogio/Matej Grgić
Slušajući ove glazbenike okupljene od 2009. godine u Trio Elogio, ali i gledajući brojnu entuzijastičnu publiku koju su činili slušatelji svih generacija – od vrtićke djece do brojnih profesionalnih gitarista i glazbenika – jasno je kako zagrebačka gitaristička scena predstavlja pravi primjer glazbenog eko sustava. Eros i ljubav prema gitarskom zvuku te izražavanju kroz glazbu ujedinila je nositelje i protagoniste, poklonike i buduće zvijezde zagrebačke gitarske škole, koja je postala prepoznatljiv fenomen i brand hrvatske kulture u zemlji te inozemstvu.
Zagrebačka gitaristička scena predstavlja pravi primjer glazbenog eko sustava
Osim autentičnosti i individualiteta članova Trija Elogio, na koncertu se osjetila vibrirajuća sprega publike i izvođača koja je direktno utjecala na neposrednost u izrazu te kvalitetu glazbene izvedbe.
Tomislav Vukšić i Pedro Ribeiro Rodrigues/Matej Grgić
Podržavajuća energija koja dolazi i od publike koju čine glazbeni profesionalci ključna je za razvoj glazbene scene, a time i visoke kvalitete izvedbe. Te su pojave, mogu slobodno reći, već uobičajene na koncertima ciklusa Guitarra viva. Ciklus se po tome upravo i ističe na zagrebačkoj glazbenoj sceni, otkrivajući puls gitarskog svijeta i osiguravajući platformu za igru, razmjenu te suradnju brojnih umjetnika gitare, učenika, studenata i ljubitelja glazbe koja i danas, godinama nakon pokretanja ciklusa, ima sličnu funkciju.
Ciklus se ističe na zagrebačkoj glazbenoj sceni, otkrivajući puls gitarskog svijeta i osiguravajući platformu za igru, razmjenu te suradnju
Trio Elogio programskim su odabirom skladbi na koncertu usmjerili pažnju publike isključivo na glazbeni sadržaj, predstavljajući neka od omiljenih djela iz klavirskog repertoara u zanimljivim aranžmanima Petrita Çekua za gitarski trio.
Ovaj je princip odabira, a potom i obrađivanja skladbi koje nisu pisane za gitaru karakterističan za Trio Elogio koji otkriva i otvorenost te glazbenu radoznalost njegovih članova. Ujedinjeni u profinjenom i krhkom gitarskom zvuku, Petrit, Pedro i Tomislav s užitkom su i lakoćom komunicirali unutar skladbi Ludwiga van Beethovena, Edarda Griega, Nikše Njirića i Franza Schuberta, otkrivajući nam uvijek nanovo inspirativnu paletu zvukovnih boja gitare i filigransku tehniku koja je potrebna za njihovu izvedbu.
Trio Elogio/Matej Grgić
Od uvodnih tonova Beethovenove 15. Sonate za klavir u D-duru, op 28. glazbena je misao pastoralne atmosfere zavladala malom dvoranom Lisinski, koja je kroz jednostavnost izraza djelovala gotovo terapeutski.
Nastavljajući s izvedbom poznate suite iz vremena Holberga Edvarda Griega, imali smo priliku nastaviti misaono apstrahirati prošlost kroz nekoliko karakterom oprečnih stavaka, koje su glazbenici izveli s uvjerljivom ekspresijom i usklađenom agogikom, naglašavajući romantično mišljene pasaže snažne emocionalne snage kroz uvjerljiva sola.
Tomislav Vukšić/Matej Grgić
Finoću dramatskog naboja na koncertu osjetili smo upravo u najdelikatnijim i najtišim stavcima, među kojima je i Griegov melankolični stavak Air, ali i treći Impromptu (Andante) Franza Schuberta. Povratak u prošlost ili možda paralelnu realnost te večeri članovi Trija Elogio nastavili su romantičnim tumačenjem neoklasicističke partiture Nikše Njirića koja se inspirira zvukovnošću i formama 18. stoljeća kroz rukopis Luke Sorkočevića.
Prirodnost, skromnost i jednostavnost interpretacije bogate izražajnosti
Punu su raskoš romantičkog izraza glazbenici pokazali upravo u izvedbi četiri Impromptua Franza Schuberta. U njima smo mogli uočiti potentnost gitarskog vibrata u vođenju melodija i podržavanju dramatske napetosti, sa zahtjevnim zadatkom zadržavanja prirodnosti izraza i suodnosa melodije i pratnje, kojemu su članovi Trija Elogio uvijek spremno odgovarali.
Pedro Ribeiro Rodrigues i Petrit Çeku/Matej Grgić
Prirodnost, skromnost i jednostavnost interpretacije bogate izražajnosti temelj su šarma kojim plijene ovi talentirani glazbenici vrsne tehnike. Njihova radost zajedničkog muziciranja bezrezervno zavodi slušatelje, uspješno preusmjeravajući našu pažnju s bezvrijedne buke današnjeg svijeta ka krajnje tihim dinamikama, punini glazbenog bića koje najglasnije odjekuje u tišini čiji su glas maksimizirali članovi trija Elogio.
Trio Elogio/Matej Grgić
