Davor Tolja: Kad festival ima više od 60 godina, na njemu ima smisla predstaviti pjesmu

Nakon albuma prvijenca i međunarodnog hita ”Ordinary People” grupa Whiteheads stiže na Zagrebački festival s pjesmom ”Svaka tvoja riječ” za koju je glazbu napisao Davor Tolja, skladatelj ponajviše znan po radu u skupini Denis’n’Denis

Whiteheads

Premda Davora Tolju široka javnost poznaje kao polovicu dueta Denis’n’Denis, paralelno s live nastupima s Marinom Perazić, on aktivno sudjeluje u radu retro rock benda Whiteheads koji je nedavno objavio album prvijenac i imao nekoliko zapaženih pjesama. Sudjelovat će na skorašnjem Zagrebačkom festivalu i tim povodom razgovarali smo s proslavljenim skladateljem pop i rock pjesama koji je karijeru započeo u grupi Vrijeme i zemlja s ritam sekcijom kasnije Xenije (Marinko Radetić i Joško Serdarević) te Nenadom Bachom. 

U kojoj mjeri Whiteheads baštine je stvaralaštvo benda Vrijeme i zemlja, s obzirom na to da je u Whiteheadsima isprva svirao i bubnjar Joško Serdarević?

Nekakve ozbiljne glazbene poveznice između Vremena i zemlje te Whiteheadsa zapravo i nema, budući da je Vrijeme i zemlja bila autorski projekt Nenada Bacha. Pukim slučajem Joško i ja smo se nakon puno godina ponovno našli u istom bendu, i to u bendu koji je svoj izričaj temeljio na rock glazbi kraja šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. A to je glazba uz koju sam ja odrastao i koja je bila moja prva ljubav.

Krenuli ste kao revival bend, no odlučili ste se ipak za autorski pristup novim pjesmama. Što je presudilo?

Da, krenuli smo kao cover bend. Međutim, vrlo smo brzo svojom svirkom privukli pažnju publike. Moj kreativni živac nije mi dao mira i osjetio sam potrebu za autorskim radom u okviru Whiteheadsa. Mladi gitarist Ivan K. Komnenović pokazao mi je svoje glazbene ideje i tako smo počeli surađivati na novim pjesmama. U jednom trenutku postalo je očito da ćemo postati autorski bend.

“Ordinary People” – veliki odjek u svijetu

Surađivali ste i sa Slađanom Milošević na vašem prvijencu. Kako je došlo do te suradnje i što ste očekivali od nje?

Imali smo pjesmu ”Na badnju večer”, pa sam predložio da to napravimo kao duet s nekom pjevačicom moje generacije. Tako se rodila ideja da to bude upravo Slađana, kojoj se pjesma svidjela na prvo slušanje te je odmah imala i svoju ideju za spot koji je snimljen na relaciji Rijeka – Krk – Beograd – Smederevo.

S Whiteheadsima si napravio međunarodni band aid i realizirao zapaženu pjesmu ”Ordinary People”. O čemu je riječ? Očito ti ide s band aidovima, utemeljio si Rijeku mira i surađivao s Ri-Valom. Koji projekti su bili posrijedi?

Pjesmu ”Ordinary people” skladali su Ivan K. Komnenović i Ana Mihailović na tekst Ive Šćepanovića. Ja sam se prihvatio aranžmana i predložio da to napravimo kao međunarodni band aid u suradnji s talijanskim pjevačem Ermannom Fabbrijem, Senegalkom Awom Fall i obiteljskom snagom, s Markom Toljom. Moram priznati da volim raditi band aidove u kojima treba povezati različite vokale i interpretacije. To mi je izazov kojemu ne mogu odoljeti.

Pjesma ”Ordinary People” imala je veći odjek u svijetu nego u Hrvatskoj. Je li to uistinu tako? I je li vam ta pjesma otvorila neka nova vrata?

Istina je da je ta pjesma proputovala cijelim svijetom. Vrtjela se od Kanade do Australije i žao mi je da u Hrvatskoj nije imala većeg odjeka. Imamo i pozive iz SAD-a za nekoliko koncerata. Ipak nam je otvorila vrata u Croatia Recordsu, diskografsku kuću za koju smo i snimili naš nastupni album.

Obiteljski glazbeni business

Stihove za tu pjesmu napisao je poznati splitski novinar Ivo Šćepanović. Kako ste započeli suradnju?

Ivu poznajem još od 1997. godine, s Eurosonga u Dublinu, pa me kontaktirao kad je napisao stihove za ”Ordinary People”. Ja sam dao tekst Ivanu koji je reagirao brže od mene (ipak je prilična razlika u godinama) i s Anom napisao glazbu.

U pjesmi surađuje tvoj nećak Marko Tolja, a bratić Darko Tolja je na čelu udruge LP Rock u Rijeci. Kako vam ide taj obiteljski glazbeni biznis te kako su, zapravo, Whiteheadsi izrasli iz te udruge?

Darko Tolja mi je bratić, ali kako smo obojica jedinci – a u djetinjstvu smo i živjeli zajedno –  imamo gotovo bratski odnos. Darko je malo stariji od mene, a s obzirom na to da je on išao u glazbenu školu, naravno da sam želio i ja. On je dugo godina svirao u grupi Pan, a sad u poznijim godinama ponovo se uhvatio klavijatura. I eto, postao je predsjednik udruge LP Rock. U toj udruzi, koja okuplja starije glazbenike, sreli smo se Damir Komnenović i ja te smo odlučili osnovati bend, prvenstveno za svirke unutar udruge. Međutim, publika nas je potaknula da počnemo svirati i komercijalne svirke, a potom i da krenemo sa snimanjem vlastitih skladbi.

Vaša klavijaturistica Ana Mihailović kćer je Radomira Mihailovića Točka, jednoga od najcjenjenijih gitarista s ovih prostora. Je li ona u bend donijela obiteljski background?

Ana je akademska pijanistica koja je u bend donijela obiteljski talent, vrhunsku tehniku i virtuoznost. Naime, gotovo svi u obitelji Mihailović su vrsni glazbenici. Uostalom, i Ivan je neko vrijeme odlazio na satove gitare kod Točka i tamo upoznao Anu te je doveo u Rijeku.

Ana Mihailović

Kako koncipirate vaše nastupe danas – izvodite li i dalje obrade? Koje pjesme publika najbolje prihvaća?

Obrade su i dalje dio našeg nastupa. Naši koncerti traju do dva sata, pa kombiniramo skladbe s našeg albuma i covere poznatih rock pjesama od Rolling Stonesa, Deep Purplea i Led Zeppelina pa sve do grupa Queen, Toto i Yes, koje i nama predstavljaju glazbeni izazov.

Bolje u bendu nego solo

Na Zagrebačkom festivalu izvest ćete pjesmu ”Svaka tvoja riječ”. Zašto ste poslali pjesmu na festival i kakva su vaša razmišljanja o festivalima?

Sudjelovao sam na raznim festivalima jer je to uvijek bila dobra promocija za pjesmu, dobivao sam i nagrade, ali to je manje bitno. Redovni sam član HDS-a, pa mi se učinilo zgodnim da pošaljem pjesmu upravo na Zagrebački festival. Moram priznati da zadnjih godina baš i ne pratim festivalska zbivanja jer mi se čini da više nema velikih festivalskih hitova. Ipak, kad festival ima više od šezdeset godina postojanja i organizira ga krovna skladateljska udruga, na tom festivalu ima smisla predstaviti svoju pjesmu.

Autorstvo pjesme potpisuje isti tandem – Alida Šarar i ti – koji je napravio i tvoj jedini solo album Stari mačak. Gdje je bolje – u bendu ili sâm za mikrofonom?

Definitivno, u bendu. Nakon dugo godina na bini, shvatio sam da se najbolje osjećam za svojim instrumentom. Uostalom, i u Denisima nisam bio frontman. Volim ponekad uzeti mikrofon u ruke i zapjevati, ali biti klavijaturist je ono što me ispunjava i čini me sretnim.