Ravnateljica Hrvatskog doma Split
Vanesa Kleva (Vibrez festival): „Želimo biti kao Louvre. Mijenjati stilove, ali stvoriti nešto bezvremensko“
Što je drukčije u „glazbenom Splitu“ proteklih nekoliko ljeta? Odgovor bi se mogao pronaći u Vibrez festivalu koji se već nekoliko sezona održava pod okriljem Hrvatskog doma Split.
U moru istoga ponekad je teško pronaći drukčije, ali kvaliteta programa uvijek ispliva na površinu. Ove godine pod tu kvalitetu svrstavamo izvođače i umjetnike koji će, barem neki od njih, prvi put kročiti u drugi najveći hrvatski grad. I dok ostatak obale, poput Šibenika i Pule, već godinama vibrantno živi na koncertima u domeni alt-rocka, Split se (tek) prije dvije godine potpuno uključio u priču. Naime, tad je prvi put održan Peristil Vibrez festival.
Od početka se vidjelo da je ideja dovoditi nešto drukčije glazbenike, izvođače i bendove nego što je to uobičajeno za Split. Cijelu priču oko Vibreza pojasnila nam je Vanesa Kleva, ravnateljica Hrvatskog doma Split i selektorica programa Vibrez festivala.
Vanesa Kleva / press
„Vibrez je zapravo prirodan nastavak višegodišnjeg razvoja programa Hrvatskog doma. Kroz cikluse klasične, jazz i world music glazbe te OFF programe posvećene rocku, soulu, alternativnoj i drugim suvremenim izričajima, postupno se oblikovala ideja da se s programom izađe iz okvira koncertne dvorane te sve programske smjerove objedinimo u jedinstven ljetni festival“, kaže nam ravnateljica Hrvatskog doma Split i selektorica programa Vibreza te nastavlja:
„Ishodišna točka Vibreza bio je koncert Ive Pogorelića i Zagrebačkih solista na Peristilu, koji smo organizirali u sklopu međunarodne konferencije Think Art, na temu izvedbenih umjetnosti na UNESCO-ovim lokalitetima. Svrha konferencije jest prikazati različite primjere upravljanja povijesnim lokalitetima i razmjena iskustava u njihovoj revitalizaciji utemeljenoj na izvedbenim umjetnostima. Taj je koncert upravo pokazao koliko je snažna sinergija glazbe, povijesti i arhitekture Splita.“
Jasna umjetnička koncepcija
Sustipan se uskoro pokazao kao druga i dobitna gradska lokacija, odnosno počeli su se iskorištavati bogati i estetski lijepi gradski prostori.
„Godinu nakon, festival je – uz koncerte na Peristilu – dobio i program posvećen suvremenim glazbenim izričajima na drugoj gradskoj lokaciji, Sustipanu. Od početka vjerujem da Split ima sve preduvjete za glazbeni festival međunarodnog karaktera: iznimnu kulturnu baštinu, jedinstvene gradske lokalitete i publiku otvorenu žanrovskim iskoracima. Ono što je nedostajalo bio je festival s jasnom umjetničkom koncepcijom koji će sve te vrijednosti povezati u koherentnu cjelinu“, govori Vanesa Kleva.
Vibrez festival / press
Koncerti na Vibrezu žanrovski se protežu od jazza preko rocka do alternative. Izričaji takvog tipa danas su, u svijetu prepunom kakofonije, rijetke biljke. Vibrez je ugođaj nadogradio ljepotama grada i njegovim posebnim lokacijama poput Galerije Meštrović i Peristila. Zanimalo nas je koliko je zahtjevno organizaciji i logistički napraviti koncerte na mjestima koja su inače prepuna turista i izvorno nisu bila predviđena za takvu namjenu.
„Prostor nikad nije tek kulisa nego ravnopravan sudionik umjetničkog doživljaja. Posebno su me za pokretanje Vibreza nadahnula dva festivala – onaj u Ravellu s pozornicom položenom ponad morskog zaljeva i koncerti u Alhambri u Granadi. U toj simbiozi markantne arhitekture, noćnih zvukova Mediterana, glazba kao da pronalazi svoj najpotpuniji izraz. Upravo je povezivanje različitih glazbenih estetika s jedinstvenom kulturnom baštinom Splita bila misao vodilja Vibreza“, odgovara Kleva te dodaje:
„Peristil i Galerija Meštrović dva su posve različita, ali jednako autentična prostora. Peristil je jedna od najdojmljvijih koncertnih pozornica Mediterana, mjesto koje već sedamnaest stoljeća oblikuje identitet grada. Galerija Meštrović, pak, u spoju mediteranskog krajolika i arhitekture stvara intiman dijalog umjetnosti i prostora, noseći snažan pečat osobnosti našeg najvećeg kipara. Međutim, takvi lokaliteti posljedično zahtijevaju znatno složeniju produkciju, posebno u sferi akustičkih zahtjeva“, napominje Kleva.
Vibrez festival / press
Građenje povjerenja prema publici
Kako ističe ravnateljica i selektorica programa, publike je bilo i više nego što su očekivali, a time se pokazalo da Dalmaciji nedostaje upravo ovakav tip festivala.
„Odaziv publike nadmašio je naša očekivanja. Na koncertima susrećemo ljude različitih generacija i glazbenih senzibiliteta: od dugogodišnjih ljubitelja klasične glazbe i jazza do publike koja prati alternativnu, world music i suvremenu glazbenu scenu. Kad publici kontinuirano predstavljate umjetnike međunarodnog ugleda oblikujući iskustva kakva nije očekivala pronaći u vlastitom gradu, s vremenom se gradi ono najvažnije – povjerenje. Tad ljudi više ne dolaze samo zbog jednog izvođača nego zbog festivala i njegove umjetničke vizije“, objašnjava Kleva te ističe primjer Šibenika.
„Dalmacija već ima snažan ljetni koncertni program na šibenskim tvrđavama, koji se odvija tijekom više mjeseci. Vibrez je zamišljen drukčije – kao koncentrirano festivalsko iskustvo koje u nekoliko dana okuplja različite estetske pravce na više gradskih lokacija. Dosadašnji odaziv publike potvrđuje da je splitskoj publici nedostajao takav sadržaj, a Vibrez je na pravom putu postati važan dio kulturnog života Dalmacije“, napominje.
Vibrez festival / press
Ovogodišnji programski raspon festivala iznimno je širok. Kreće se od post-rocka, alt-rocka i industriala (Mogwai, Laibach, Morcheeba) do fada, soula, klasike i etno-jazza (Mariza, Mario Biondi, Virtuosi del Teatro alla Scala, Fazıl Say, Anouar Brahem). Vidi se zajednička crvena nit i emocija koja povezuje ovako žanrovski raznorodne izvođače u jednu smislenu cjelinu.
„Zanimljiva je metafora crvene niti. Možda bih je prije opisala kao Arijadninu nit koja vodi kroz labirint različitih glazbenih svjetova. Svaki koncert nudi drukčiju glazbenu perspektivu: od sirove energije post-rocka i industriala, preko melankolije fada i topline soula, do virtuoznosti klasike i meditativnosti etno-jazza. Naizgled su to udaljeni glazbeni jezici, ali kad ih slušate jedne uz druge, otkrivate da govore o istim univerzalnim iskustvima – čežnji, slobodi, ljepoti i prolaznosti. Vjerujem da glazba, kao i svaka druga umjetnost, komunicira s ljudskom dušom neovisno o žanru. Tako je i s Vibrezom. Mogwai pomiče granice instrumentalnog post-rocka, Laibach je stvorio jedinstven umjetnički jezik na sjecištu glazbe, vizualne umjetnosti i performansa, Morcheeba spaja trip-hop, soul, elektroniku i pop, Mario Biondi utjelovljuje suvremeni soul, Mariza tradicionalni fado obogaćuje jazzom, flamencom i soulom, dok Fazıl Say i Anouar Brahem inspiraciju crpe iz tradicije zemalja iz kojih dolaze. Ono što ih povezuje nije stil, nego autentičnost i umjetnička snaga“, govori Kleva.
Dijalog prostora i umjetnosti
Prvi ciklus održava se u Galeriji Meštrović (od 26. do 30. kolovoza), prostoru snažnog vizualnog i kiparskog identiteta. Pojašnjeno nam je kako akustika i atmosfera tog prostora komuniciraju s izvođačima koji imaju izrazito fizički i vizualno naglašen nastup, poput Mogwaija ili Laibacha.
„Meštrović je odrastao u Otavicama uz zvukove pučkog pjevanja, što je zasigurno ostavilo traga u njegovu umjetničkomu senzibilitetu. Motiv glazbe i muziciranja često se pojavljuje u njegovu opusu, a u vrtu Galerije Meštrović i danas nekoliko skulptura muzicira. One svjedoče o njegovoj trajnoj težnji za povezivanjem čovjeka, umjetnosti i sklada – o onome što je sam opisivao kao ‘izražaj želje i osjećaja harmonije između nas i sviju’“, kaže Kleva te nastavlja:
„Na prvi pogled možda se ne čini da su Laibach ili Mogwai izvođači koje biste instinktivno povezali s Galerijom Meštrović. No upravo u tome leži ljepota dijaloga između prostora i umjetnosti. Laibach već desetljećima razvija umjetnički jezik koji nadilazi glazbu i objedinjuje zvuk, vizualnu umjetnost i performans, njihovi koncerti funkcioniraju kao hiperrealnost, svojevrsni simulakrum u kojem se publika pokušava pronaći u vlastitoj interpretaciji, ali nikad ne dobiva konačan odgovor. U susretu s arhitekturom i atmosferom Galerije njihova će glazba, vjerujem, dobiti novu dimenziju. Isto vrijedi i za Mogwai, čije se monumentalne instrumentalne kompozicije u idiličnom pejzažu Galerije mogu doživjeti na posve drukčiji, gotovo filmski način. Kad se dvije snažne umjetničke poetike susretnu s prostorom koji nosi vlastitu umjetničku memoriju, nastaju iskustva koja će, vjerujem, dugo ostati u sjećanju nakon završnog akorda“, pojašnjava Kleva.
Vibrez festival / press
Drugi ciklus seli na Peristil (od 7. do 9. rujna). Peristil nije samo kulisa, nego živi spomenik pod zaštitom UNESCO-a. S kakvim se produkcijskim i tehničkim izazovima susreću prilikom prilagodbe tog osjetljivog prostora?
„Vjerujem da Peristil upravo kroz koncerte istaknutih umjetnika može zadržati svoju relevantnost u suvremenom vremenu; ne kao zamrznuti spomenik prošlosti, nego kao prostor u kojem baština i suvremena umjetnost ulaze u dijalog i međusobno se reinterpretiraju. Operni redatelji ne doživljavaju ga kao scenografiju nego kao aktivnog sudionika predstave, njegova monumentalnost može naglasiti umjetnički doživljaj, ali samo ako mu se pristupi s mjerom i poštovanjem. Takav pristup donosi i veliku odgovornost. Peristil je jedan od onih rijetkih prostora koji ne dopušta improvizaciju. Svaki element produkcije – od pozornice, rasvjete i ozvučenja do zaštite samog lokaliteta – mora biti pomno osmišljen kako bi zadovoljio najviše umjetničke standarde izvođača, a istodobno sačuvao integritet jednoga od najvrjednijih spomenika naše kulturne baštine“, navodi Kleva.
Vibrez je poput šetnje Louvreom
Festival otvara škotski post-rock gigant Mogwai, a zatvara ga meditativni zvukovni krajolik Anouara Brahema na oudu. Zanima nas je li se namjerno išlo na kontrast: od intenzivne zvučne stijene do kontemplativne tišine Peristila.
„Kontrast nije bio cilj nego prirodna posljedica ideje da glazba, u svim svojim oblicima, govori istim univerzalnim jezikom. Umjetnost ne poznaje granice žanra. Ovaj je festival poput šetnje Louvreom: mijenjaju se stilovi, oblici i izrazi, ali ostaje ista težnja – prolaznom dati oblik koji nadilazi vrijeme. Ljepota ne pripada nijednom razdoblju ni kulturi, ona samo mijenja svoje lice“, ističe sugovornica.
Kraj kolovoza i početak rujna razdoblje su kad se Split postupno prazni od klasičnog ljetnog turizma. S jedne strane Vibrez želi privući profiliranu kulturnu publiku, ali festival se (g)radi prvenstveno za građane Splita.
„Vibrez je prije svega nastao iz želje da Split dobije festival koji će domaćoj publici ponuditi relevantan glazbeni sadržaj u postsezoni. Festival najprije stvaramo za građane Splita i sve one koji tijekom godine prate programe Hrvatskog doma, jer svaki ozbiljan kulturni projekt mora prije svega biti ukorijenjen u sredini iz koje nastaje. Istodobno, upravo takvi programi privlače i turiste koji svoje destinacije biraju prema koncertima. Glazbeni turizam postaje sve važniji aspekt kulturnog turizma, o čemu svjedoči njegov visoki udio u svjetskom BDP-u. Uvjerena sam da će Vibrez s vremenom postati jedan od razloga zbog kojih će se u određenom razdoblju godine planirati dolazak u Split“, ističe Kleva.
Kultura nije luksuz ni simbol prestiža
Cijene pojedinačnih ulaznica kreću se od 30 do 45 eura, uz povoljnije festivalske pakete. Izvođači s ovogodišnjeg izdanja nastupaju i pune dvorane po europskim metropolama sa znatno skupljim ulaznicama pa se postavilo pitanje i održive financijske konstrukcije uz zadržavanje pristupačnosti publici.
„Tema kulturne samoodrživosti, o kojoj se često govori u javnom prostoru, osobito je složena kad je riječ o institucionaliziranim kulturnim programima. Kultura postoji zahvaljujući podršci svojih osnivača, ali i nizu drugih pokrovitelja – od županije i turističkih zajednica do Ministarstva kulture i medija. Upravo zato, uz odgovornost za kvalitetu programa, postoji i odgovornost prema ideji dostupnosti kulture svima“, započinje Kleva te nastavlja:
„To je zasigurno jedan od najvećih izazova, ali vjerujem da se umjetnička izvrsnost i dostupnost kulture ne smiju promatrati kao suprotstavljene vrijednosti. Kao ravnateljica javne kulturne ustanove, smatram važnim da publika u Splitu ima priliku susresti se s umjetnicima koji nastupaju na najuglednijim svjetskim pozornicama, a da pritom pristup takvim iskustvima ne bude određen isključivo financijskim mogućnostima pojedinca. U protivnom ustanova ima etiketu elitizma. Kultura nije luksuz ni simbol prestiža nego zajednički prostor u kojem društvo njeguje znatiželju, dijalog i sposobnost da svijet promatra iz novih perspektiva“, napominje Kleva.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ona je u jednom nedavnom intervjuu istaknula da „kulturni turizam ne nastaje slučajno“, a smatra da Split, često percipiran kao tranzitni grad, ima ogroman kulturni potencijal.
„Grad je bogate povijesne baštine, reprezentativnih muzeja, kazališta i sve kvalitetnije kulturne ponude tijekom cijele godine. Istodobno, još uvijek postoji velik prostor za razvoj međunarodno prepoznatljivih kulturnih događanja koja neće samo obogatiti život grada, nego će postati i jedan od razloga zbog kojih se u Split dolazi. Kulturni turizam se gradi dugoročno – jasnom vizijom, kontinuitetom i prepoznatljivim umjetničkim identitetom. Unatoč bogatim resursima i razvijenoj turističkoj infrastrukturi, Split još uvijek ne koristi u potpunosti potencijal kulturnog, osobito glazbenog turizma. Zato je važno promišljati kulturnu ponudu kao povezanu cjelinu koja ne završava s vrhuncem ljetne sezone, nego jednaku pažnju posvećuje predsezonskim i postsezonskim programima. Brendiranje Splitskog ljetnog festivala koji bi obuhvatio cijeli niz postojećih projekata od lipnja do rujna uvelike bi pripomogao toj ideji“, navodi Vanesa Kleva.
Festival van špice
Krajem ljeta događanja se postupno smanjuju svugdje, tako i u Dalmaciji.
„Vibrez je promišljeno pozicioniran na kraj ljeta, kad se intenzitet kulturnih događanja prirodno smanjuje. To je ujedno razdoblje u kojem se festival posebno obraća domaćoj publici – građanima Splita i svima koji tijekom godine oblikuju njegov kulturni život. Jer, razvoj kulturnog turizma ne može se temeljiti samo na privlačenju posjetitelja, nego i na stvaranju sadržaja koji pripadaju lokalnoj zajednici. Jedan festival ne može promijeniti kulturnu sliku grada preko noći, ali svaki dosljedan i kvalitetan projekt može postati dio šireg procesa. Vjerujem da se kulturni identitet gradi upravo tako – kroz kontinuitet, suradnju i programe s jasnom umjetničkom vrijednošću“, kaže nam Kleva.
Vibrez festival / press
Postavlja se pitanje i mišljenja treba li kultura u institucijama biti isključivo servis ili nešto hrabriji inicijator novih trendova na otvorenom.
„Vjerujem da čelnici kulturnih ustanova moraju biti vizionari, jer je njihova ključna uloga promišljati budućnost grada i otvarati prostor za nove kulturne iskorake. Kad bi javne ustanove bile samo servis postojećih potreba, kultura bi teško mogla napredovati. Njihova zadaća nije samo organizirati programe, nego prepoznavati potencijale sredine u kojoj djeluju, stvarati nove prilike za umjetnike i publiku te odgovorno oblikovati kulturni identitet grada. U tome vidim jednu od najvažnijih odgovornosti kulturnih institucija: ne samo čuvati postojeće vrijednosti, nego ih razvijati, nadograđivati i stvarati nove razloge zbog kojih će se publika i umjetnici ponovno vraćati u grad. Javna kulturna ustanova mora imati hrabrosti zamišljati ono čega još nema i pretvarati te ideje u kvalitetne, održive projekte. Upravo iz takvog promišljanja nastao je i Vibrez – iz potrebe da se prepoznaju vrijednosti koje Split već ima i povežu u relevantnu kulturnu priču“, navodi Kleva.
Festival treba postati prepoznatljivi kulturni brend grada
O viziji festivala za buduća izdanja, ravnateljica i selektorica programa istaknula je da će budućnost festivala odrediti njegova dugoročna, a ne kratkoročna vrijednost.
„Kulturni identitet ne čuva se samo očuvanjem baštine, nego i stvaranjem novih sadržaja koji odgovaraju vremenu u kojem živimo. Voljela bih da Vibrez bude dio tog procesa i pridonese tome da se Split prepoznaje kao grad kojem se ljudi vraćaju zbog umjetnosti. Financijske mogućnosti svakako određuju opseg onoga što možemo planirati, ali dugoročnu vrijednost festivala prije svega grade njegov ugled, dosljednost i umjetnička vjerodostojnost. Kod festivala koji se promišljeno grade i razvijaju kroz godine događa se jedan važan trenutak – kad postanu prepoznatljiv kulturni brend grada, počinju živjeti vlastitim životom. Tad više nisu samo program, nego dio identiteta sredine u kojoj nastaju, a ulaganje u njihov daljnji razvoj postaje prirodna zajednička nužnost i potreba. To je ono što želim Vibrezu“, navodi te dodaje:
„Kad umjetnici, agenti i publika prepoznaju kvalitetu i steknu povjerenje u festivalsku viziju, otvaraju se mogućnosti za još ambicioznije suradnje i nove umjetničke iskorake. Vjerujem da se upravo tako grade festivali koji traju – kvalitetom, karakterom i odnosom koji godinama stvaraju sa svojom publikom“, ističe Kleva.
Iako Vibrez nema dugu povijest, postoje trenutci koji su ravnateljici Vanesi Kleva ostali u sjećanju.
„Kad radite u instituciji poput Hrvatskog doma, u ritmu svakodnevnih obveza, brojnih tjednih i mjesečnih zadataka, postoji opasnost da se projekt koji stvarate ponekad čini kao Buzzatijeva Tatarska pustinja, sve udaljenijim i teže dostižnim. U takvim je trenutcima najveći izazov kontinuirano održati entuzijazam tima koji rade na njemu. Zato su mi najdragocjeniji trenutci festivala bili upravo oni u kojima sam svoje kolege, koji su mjesecima predano i tiho radili u uredima, vidjela kako na koncertima opušteno uživaju. U tim trenutcima, kad se ideja napokon materijalizira, postaje vidljivo da je sav trud imao smisla: da se iza svih tablica, rokova i organizacijskih izazova krije nešto živo, nešto što povezuje ljude i potvrđuje koliko rad u kulturi može biti vrijedan“, zaključuje Vanesa Kleva.
