Mala, ali snažna scena
DJ Kneža: „Metal neće u 'Dobro jutro, Hrvatska', no bitno je da se držimo skupa“
Iako je ovogodišnje izdanje Valhalla Festivala završilo, priča o bendovima koji su na njemu nastupali ne prestaje njihovim silaskom s pozornice Močvare.
Naprotiv, pogled na ono što se s izvođačima događa nakon festivala pokazuje koliko je domaća i regionalna metal scena zapravo povezana s europskom. Asphyx je krajem srpnja nastupio na Dortmund Deathfestu, a uskoro ga očekuje i Helsinki Deathfest; slovenski SkyEye nastupit će na Metal Islandu u Izoli, dok je The Stone nedavno izbacio novi singl ”Kletva”. Nadalje, srpski Kamenolom u rujnu će održati svoj treći godišnji samostalni koncert u beogradskoj Zappa bazi, uz posebne goste Senescence, dok je hrvatski Flesh predstavio svoj rad u španjolskom magazinu LaCarne. Kryn je ljetnom turnejom promovirao album Risset, a preostaju mu nastupi u Wörrstadtu i Beogradu. Infest će nastupiti na Hellhammer Festivalu u Pančevu, dok će zagrebački GreyNoise biti dio ovogodišnjeg RocKA Festivala u Karlovcu.
Ovaj kratki pregled možda na prvi pogled djeluje kao niz nepovezanih koncertnih najava, no zapravo je riječ o nečem suprotnom. On govori o sceni koja kontinuirano postoji, putuje, surađuje i pronalazi svoju publiku izvan granica Hrvatske. Istodobno, domaći prostor za ovakvu vrstu glazbe ostaje relativno malen, a festivali koji na jednom mjestu sustavno povezuju domaće, regionalne i europske metal bendove nisu svakodnevna pojava. U tom kontekstu Valhalla Festival ima važnu ulogu: ne samo kao festival koji dovodi bendove u Zagreb, već i kao jedno od mjesta na kojima se ta scena međusobno upoznaje, povezuje i dalje širi. Upravo je takav pogled na scenu jedan od razloga zbog kojih vrijedi ponovno se osvrnuti na Valhallu, a kada se pak govori o ovom eventu, teško je odvojiti sâm festival od čovjeka koji ga je pokrenuo i koji ga već godinama nosi kroz sve njegove faze, promjene i prilagodbe. Marko Knežević, publici poznatiji kao DJ Kneža, već je dugi niz godina jedno od prepoznatljivih imena zagrebačke alternativne i party scene. Ipak, njegov rad ne odvija se samo kroz DJ pult, nego i kroz organizaciju koncerata, promociju metal glazbe i stvaranje prostora u kojem se različiti segmenti heavy i power metal publike mogu susresti.
Marko Knežević Kneža / privatna arhiva
Eventi koji pune prazninu
Valhalla je izrasla od slušaone koja je trebala popuniti prazninu u tadašnjoj zagrebačkoj ponudi do festivala koji danas okuplja bendove i publiku iz različitih dijelova scene. Razgovor s Knežom zato nije samo priča o tome kako je nastao jedan festival, već i prilika za razgovor o tome gdje se danas nalazi metal scena u Hrvatskoj i regiji, kako se ona povezuje s ostatkom Europe i zašto je uopće važno stvarati prostore u kojima takva glazba može kontinuirano živjeti.
Iako je široj publici možda poznat kao pokretač popularnog Dance Hard programa u Vintage Industrial Baru, Kneža je paralelno godinama gradio i drugi, možda i intimniji svijet, onaj heavy metala, klubova, slušaona i manjih zajednica koje su tražile svoj prostor u Zagrebu. Kroz Valhalla slušaona partyje postupno je okupljao publiku kojoj je nedostajao upravo takav sadržaj: mjesto gdje će se moći čuti klasični heavy, power i tradicionalni metal zvuk, izvan dominantnih trendova ekstremnijih podžanrova. Iz te potrebe, ali i iz dugogodišnje želje da se domaća scena bolje poveže s regionalnim i europskim bendovima, postupno se rodila ideja koja će prerasti u Valhalla Festival. Danas se festival tradicionalno održava u Klubu Močvara, prostoru koji je već desetljećima jedno od ključnih uporišta zagrebačke alternativne kulture.
Po’ Metra Crijeva na Valhalla festivalu / Jahvo Joža Jahvo Joža
„Ideja za Valhalla Festival zapravo je nastala puno prije samog festivala“, prisjeća se Kneža. Sve je počelo još 10. prosinca 2008. godine, kada je u tadašnjem zagrebačkom metal baru Runa organizirao prvi Valhalla party. U to vrijeme, scena je bila fragmentirana, a ponuda metal događanja u Zagrebu nije nužno odgovarala svim ukusima unutar žanra.
„Na jukeboxu je stalno svirao black i death metal, a nama je falilo Maidena, Manowara i heavy, odnosno power metala. Došao sam na ideju da napravim svoju slušaonicu“, prisjeća se.
Pet dana u pet klubova
Ono što je u početku bio spontani pokušaj popunjavanja praznine u klupskoj ponudi brzo se pretvorilo u redoviti format. S vremenom su slušaone prerasle u tematske večeri, a zatim i u koncerte, gdje se uz DJ program počinju pojavljivati i bendovi uživo. Paralelno s time, rasla je i zajednica, publika koja se vraćala iz događanja u događanje, stvarajući kontinuitet i prepoznatljiv identitet Valhalle. Samim time, prvo izdanje Valhalle kao festivala održano je 2015. godine i već je u startu pokazalo ambiciju da je riječ o nečemu većem od klupske večeri. Festival je tada trajao čak pet dana i bio raspoređen u pet različitih zagrebačkih klubova. Bio je to svojevrsni eksperiment, ali i logistički zahtjevan pothvat koji je testirao granice organizacijskog kapaciteta. Iako ga Kneža opisuje kao „jako naporno, ali stvarno super iskustvo“, već je sljedeće godine festival dobio svoju stabilniju formu.
„Nakon toga smo odlučili da je pet klubova možda ipak malo previše pa smo festival zaokružili u dva dana, tijekom vikenda, u Močvari. I tako je ostalo do danas“, govori.
Izbor Močvare pritom nije bio samo praktičan, nego i simboličan. Osim Marka, u organizaciji festivala sudjeluju i Roko Nikolić, frontmen heavy metal benda Flesh, te Damir Filipčić, producent i event manager. Ta jezgra organizatora, opisana kao „djeca Močvare“, kroz godine je upravo u tom prostoru razvila velik dio svoje scene, identiteta i profesionalnih veza. Močvara je tako prirodni nastavak priče koja je krenula godinama ranije; prostor koji je već imao izgrađenu publiku, infrastrukturu i emocionalnu povezanost s alternativnom i metal scenom. Upravo zato se odluka da festival ostane ondje gdje je i dosegnuo svoj prvi veći oblik, činila logičnim nastavkom razvoja.
Tygers of Pan Tang na Valhalla festivalu / Jahvo Joža
Od samih početaka Valhalla gradi identitet na balansiranju između različitih razina scene, od afirmiranih europskih imena do lokalnih i regionalnih bendova koji tek traže širu publiku. Taj pristup nije slučajan, nego je dio jasne programske filozofije: scena se ne promatra hijerarhijski, nego kao mreža koja se stalno nadopunjuje. Kroz godine su tako u Močvari i drugim prostorima Valhalle nastupili brojni regionalni bendovi, među kojima se mogu istaknuti Mortal Strike iz Austrije, SkyEye iz Slovenije, Doom Temple i The Stone iz Srbije, Kryn iz Rijeke te GreyNoise iz Zagreba. Svaki od tih bendova doprinosi širem mozaiku scene koja se ne definira samo geografijom, nego i zajedničkim interesom i estetikom.
„Bitno nam je da povezujemo scenu. Voljeli bismo još više uključiti bendove iz Makedonije, Crne Gore i Bosne, ali već sada imamo puno bendova iz Slovenije, Srbije i Hrvatske, uz goste iz ostatka Europe, pa čak i svijeta“, kaže Kneža.
‘Hospitality nam je jako važan’
No takav pristup donosi i niz organizacijskih izazova. U metal undergroundu, gdje su budžeti često ograničeni, a turneje logistički zahtjevne, svaka odluka oko dovođenja bendova mora biti pažljivo isplanirana. Organizatori pritom inzistiraju na profesionalnom tretmanu svih izvođača, bez obzira na njihovu veličinu ili tržišnu poziciju.
„Ne želimo da nam bendovi sviraju besplatno. Ako nekoga dovodimo, želimo mu platiti put, smještaj, hranu. Hospitality nam je jako važan“, ističe.
Zbog toga se sve češće razvijaju suradnje s drugim organizatorima u regiji, kako bi se turneje optimizirale i kako bi se dolazak bendova učinio održivijim. Takvi modeli suradnje omogućuju da izvođači u jednom putovanju odrade više koncerata, čime se smanjuju troškovi i povećava učinkovitost turneja. Ovogodišnji dolazak nizozemskih death metal veterana Asphyx rezultat je upravo takve suradnje s organizatorima iz Beograda, što je bendu omogućilo da u sklopu iste turneje odradi više nastupa u regiji.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Jednako tako, Valhalla je tijekom godina hrvatskoj publici predstavila niz bendova koji dotad nisu imali priliku nastupiti u Hrvatskoj, a Kneža ističe kako upravo u tome vidi jednu od ključnih vrijednosti festivala, tj. u otvaranju prostora za nova iskustva i dovođenje izvođača koji inače ne bi došli na lokalnu scenu. Iako se line-up svake godine pažljivo slaže mjesecima unaprijed, jednako je važna atmosfera koju festival stvara.
„Meni je najbitnije da smo svi zadovoljni – i publika, i bendovi, i organizatori. Da bendovi imaju priliku družiti se s fanovima, prodavati merch i osjećati se dobrodošlo. Da budemo pravi metal community“, priča.
Upravo taj aspekt zajedništva često se ističe kao ono što Valhallu razlikuje od klasičnih festivala. Naglasak nije samo na programu, nego i na međusobnoj interakciji publike i izvođača, koja se odvija izvan same pozornice, u klupskim prostorima, hodnicima i dvorištu Močvare. Ovogodišnje izdanje Kneža opisuje kao jedno od uspješnijih do sada. Osim kvalitetnog programa, posebno ga veseli činjenica da je primijetio značajan porast mlađe publike u odnosu na prethodne godine.
„Baš mi je toplo oko srca kad vidim mlađe organizatore, mlađe bendove i mlađu ekipu koja dolazi na koncerte. Sve što se radi za scenu potpuno podržavam“, kaže.
Iz godine u godinu, s novim generacijama
Unatoč tome što metal i dalje rijetko dobiva prostor u mainstream medijima, smatra da to nije razlog za obeshrabrenje, nego više potvrda da scena funkcionira po vlastitim pravilima i unutar vlastitih kanala komunikacije.
„Metal je metal. Jasno mi je da nećemo pričati o death metalu u Dobro jutro, Hrvatska, ali bitno je da se držimo zajedno“, kaže Kneža.
Ta zajednica, koja se razvijala kroz godine kroz klubove, slušaone i festivale, možda je i najvažniji rezultat cijele priče. Valhalla tako nije nastala kao projekt usmjeren na komercijalni rast ili dovođenje najvećih svjetskih imena pod svaku cijenu, nego kao dugoročni prostor susreta publike, bendova i organizatora koji dijele sličan glazbeni i kulturni senzibilitet. A upravo u tom kontinuitetu, koji se već više od desetljeća razvija iz jedne slušaone u Runu do dvodnevnog festivala u Močvari, leži i razlog zbog kojeg se priča o Valhalli nastavlja i dalje, iz godine u godinu, u istom prostoru, ali uvijek s novom publikom i novim generacijama koje ulaze u istu priču.
Valhalla festival / Jahvo Joža
