Vrhunska tumačenja Jelene Kordić i Pavla Mašića

U petak, 18. rujna u zagrebačkoj crkvi sv. Marka evanđelista održan je koncert u sklopu ciklusa Orgulje sv. Marka. Nastupili su mezzosopranistica Jelena Kordić i orguljaš Pavao Mašić, a na rasporedu su bila djela Richarda Wagnera, Frane Paraća i Gustava Mahlera.

Foto: Mirko Cvjetko

Naš vodeći čembalist i orguljaš ovjenčan brojnim domaćim i inozemnim nagradama, organizator, edukator i neumorni promotor svojih instrumenata Pavao Mašić snage je ovaj put udružio s Jelenom Kordić. Riječ je o glazbenici bogate međunarodne karijere, koja je u vodećim mezzosopranskim ulogama nastupila u uglednim europskim i svjetskim opernim kućama.

Usprkos ogradama i policijskom okruženju na Trgu sv. Marka crkva je bila ugodno popunjena, a publici se prije koncerta obratio Pavao Mašić, koji je govorio o adaptaciji izvornih partitura za orgulje te naglasio kako je večer koncipirana kao tematska cjelina, s pjesmama koje govore o životu i njegovoj prolaznosti.

Usprkos ogradama i policijskom okruženju na Trgu sv. Marka crkva je bila ugodno popunjena

Na početku smo tako čuli Wesendonck-Lieder (Pjesme Mathilde Wesendonck), ciklus od pet pjesama koje je Richard Wagner napisao na stihove svoje ljubavnice i muze. Ove je pjesme pisao paralelno s prvim činom opere Tristan i Izolda, i to se u partituri jasno čuje.

Foto: Mirko Cvjetko

Kako stoji u njezinoj biografiji, Jelena Kordić posljednjih godina razvija svoj put vagnerijanskog soprana. Pjevačica je to voluminoznog, vrlo snažnog, tamno obojenoga glasa kojim je u izvedbu Wagnerovih pjesama krenula gotovo silovito, čak malo pregrubo za osjetljivu akustiku crkve. Riječ je, međutim, o profesionalki koja je to vrlo brzo shvatila, pa je izvedba – uz rafiniranu Mašićevu orguljsku obradu i pratnju – protekla u strastveno i muzikalno izvedenim stavcima, s vrhuncem u trećoj pjesmi – Im Treibhaus (U stakleniku).

Uz rafiniranu Mašićevu orguljsku obradu i pratnju, izvedba je protekla u strastveno i muzikalno izvedenim stavcima

Središnja točka programa bile su pjesme za glas i komorni ansambl (u ovom slučaju za glas i orgulje), nazvane Memorie, što ih je Frano Parać skladao 2011. godine na stihove svojeg oca Ive. Ivo Parać (1900. – 1954.) bio je skladatelj i pjesnik koji je u prvoj fazi kreativnog života stvarao u duhu talijanske kulture pod čijim se utjecajem formirao, pišući stihove na talijanskome i uglazbljujući talijanske tekstove.

Foto: Mirko Cvjetko

Frano Parać za svoju je skladbu upotrijebio očeve pjesme Paeselli al mare (Mjestašca uz more), Vigneto (Vinograd) i Il canto dell’usignolo (Slavujev pjev) iz opsežne zbirke Sonetti dal mare, stvorivši tako svojevrsni hommage njegovom pjesničkom i skladateljskom radu, no zadržavši pritom vlastiti, prepoznatljiv glazbeni izričaj. Tri pjesme u kojima su tekst i glazba gotovo neraskidivo povezani odišu Italijom – njezinim raspjevanim melodijama, operom, pa čak i canzonom – uz uzlazni dinamički luk s kulminacijom na kraju svake od njih, a sve je to umotano u elegantan, izražajan i uhu ugodan zvuk karakterističan za glazbu Frane Paraća.

Tri pjesme u kojima su tekst i glazba gotovo neraskidivo povezani odišu Italijom, a sve je to umotano u elegantan, izražajan i uhu ugodan zvuk karakterističan za glazbu Frane Paraća

Pavao Mašić opet je napravio sjajan posao rafinirano prilagodivši izvornu partituru orguljama, a Jelena Kordić je pjevala odlično – izražajno i temperamentno, razumljivo, s velikim dinamičkim lukovima te jednako sigurno u svim registrima. Njezina uživljena i muzikalna interpretacija zvučala je kao da su Paraćeve Memorie napisane upravo za nju.

Večer je zaključena izvedbom skladbe Der Abschied (Oproštaj) Gustava Mahlera. Riječ je o šestom, posljednjem stavku njegova opsežnog ciklusa pjesama za tenor, alt i orkestar Das Lied von der Erde (Pjesma o zemlji) koji je napisao tijekom 1908. i 1909. godine. Bio je to za njega traumatičan period pun dubokih egzistencijalnih i osobnih previranja, pa se stihovi temelje na njemačkim prijevodima drevnih kineskih pjesnika koji govore o životu, prolaznosti, spasenju i rastancima.

Foto: Mirko Cvjetko

S trajanjem od gotovo trideset minuta Oproštaj je kulminacija, ali i svojevrsni rezime prethodnih stavaka, a Jelena Kordić je izvrsno i vrlo sugestivno prenijela melankoliju, nostalgiju i intimni sukob s neminovnom smrću koje dočaravaju stihovi i glazba.

Jelena Kordić je izvrsno i vrlo sugestivno prenijela melankoliju, nostalgiju i intimni sukob s neminovnom smrću koje dočaravaju stihovi i glazba

Uz bok njezinom vrhunskom tumačenju Mahlera bio je blistavi Pavao Mašić, već niz godina orguljaš crkve sv. Marka, koji je na “svojem” instrumentu još jednom dokazao aranžersko i izvođačko majstorstvo.

Foto: Mirko Cvjetko