The Amy Winehouse Band u Tvornici kulture: Legenda živi!

The Amy Winehouse Band pokušao je 19. rujna u zagrebačkoj Tvornici kulture pažnju vratiti ondje gdje je sve počelo – na pjesme. Na ono što se događa kada se iza velikih refrena ponovno pojave jazz, soul, rhythm and blues, ska i pop elementi iz kojih je Amy gradila vlastiti glazbeni jezik

I nakon Amy – Amy! / Foto: Katja Mušćet

Amy Winehouse fizički više nije među nama, ali njezina glazba i dalje ima onu rijetku sposobnost da istodobno zvuči osobno, raskošno i bolno poznato. U zagrebačkoj Tvornici kulture njezine su pjesme izveli glazbenici koji su s njom dijelili pozornicu i studio, predvođeni basistom, dugogodišnjim prijateljem i glazbenim direktorom Daleom Davisom. Bio je to koncert sjećanja, ali i podsjetnik da se veličina Amy Winehouse nije temeljila samo na njezinu jedinstvenom glasu, nego i na bendu koji je njezine pjesme znao pretvoriti u živi, organski i iznimno pokretljiv zvuk.

Dale Davis, gitarist Hawie Gondwe, bubnjar Nathen Allen, trubač Henry Collins, prateći vokal Ade Omotayo i glavna vokalistica Bronte Shandé činili su postavu koja nije pokušavala rekonstruirati Amy kao scenski lik. Upravo je u tome bila najveća vrijednost nastupa. Bronte Shandé nije imitirala Amy Winehouse, nije pokušavala kopirati njezine pokrete, boju glasa ili karakteristične scenske geste. U pjesme je unijela vlastitu energiju, poštujući izvornu interpretaciju i ostavljajući dovoljno prostora da do izražaja dođu melodije, aranžmani i tekstovi.

Takav pristup posebno je važan kada je riječ o izvođačici čiji je život postao gotovo jednako poznat kao i njezina glazba. Amy Winehouse danas je istodobno umjetnica, simbol, medijska figura i predmet neprekidnog prepričavanja. The Amy Winehouse Band pokušava pažnju vratiti ondje gdje je sve počelo – na pjesme. Na ono što se događa kada se iza velikih refrena ponovno pojave jazz, soul, rhythm and blues, ska i pop elementi iz kojih je Amy gradila vlastiti glazbeni jezik.

Iznimno uvjerljiv bend Amy Winehouse / Foto: Katja Mušćet

Koncertni repertoar prošao je kroz različite faze njezina stvaralaštva. Rani jazz i soul prizvuci pjesama poput „October Song“, „Mr. Magic“ i „In My Bed“ podsjetili su da Amy nije nastala preko noći, niti je njezin talent počivao samo na nekoliko velikih hitova. Već su prve pjesme pokazivale iznimnu sposobnost spajanja osobne ispovijedi s klasičnom formom, humora s tugom i starinskog ugođaja s potpuno suvremenim osjećajem za ritam.

U „Love Is a Losing Game“ i „Tears Dry on Their Own“ emocija se otvorila bez dodatnog objašnjavanja. Amy je znala napisati stih koji djeluje kao jednostavna rečenica, a zatim ga smjestiti u melodiju koja toj rečenici daje težinu čitavog životnog iskustva. „Back to Black“ ostala je središnjim trenutkom večeri, pjesma čiji se mračni soul i danas širi prostorom poput razgovora koji nikada nije do kraja završen. „Rehab“ je, očekivano, donijela snažnu reakciju publike, ali u izvedbi benda nije ostala samo prepoznatljivi hit. Dobila je čvršću koncertnu formu, više prostora za instrumentalnu komunikaciju i onu vrstu spontanosti koju studijska snimka nužno ne može zabilježiti.

Upravo se u takvim trenucima moglo čuti koliko je The Amy Winehouse Band više od pratećeg sastava. Davis i njegovi glazbenici ne dolaze samo odsvirati poznate pjesme. Oni ih ponovno čitaju iznutra, s iskustvom ljudi koji su ih s Amy gradili i izvodili pred publikom. Truba Henryja Collinsa, ritam-sekcija i gitara Hawieja Gondwea vraćaju pjesmama onu živu napetost zbog koje su Amyjini koncerti imali drukčiju težinu od običnog reproduciranja albuma.

Duh Amy Winehouse živi i dalje / Foto: Katja Mušćet

Pred kraj večeri koncert je dobio rasplesaniji ritam. „Monkey Man“ (obrada pjesme Tootsa & The Maytalsa) otvorio je ska-stranu njezina repertoara, onu koja je često ostajala u sjeni velikih balada i pjesama s albuma „Back to Black“. A onda je „Valerie“ (isto obrada!) stigla kao prirodan završetak – pjesma koja u sebi nosi lakoću, toplinu i osjećaj zajedničkog pjevanja. U njoj se najbolje čula razlika između sjećanja i živog koncerta: Amy nije bila na pozornici, ali njezine su pjesme ponovno postale zajedničko iskustvo.

The Amy Winehouse Band u Tvornici kulture zato nije ponudio imitaciju izgubljene zvijezde. Ponudio je večer u kojoj je bend preuzeo odgovornost za vlastitu prošlost i iznova pokazao koliko je važnu ulogu imao u stvaranju zvuka Amy Winehouse. Njezina se glazba pritom pokazala otpornijom od svih biografskih tumačenja i medijskih priča koje su je godinama okruživale.