Sara Renar: „Ljubavna pjesma može sadržavati prave male nagazne mine“

Glazbeni put Sare Renar nikad nije bio ravna linija. Zanimljivo je kroz godine pratiti evoluciju jedne glazbenice koja se nije libila istraživati granice zvuka, ali i redefinirati ulogu koproducentice pa i u našem slučaju demantirati mitove o „dosadnom popu današnjice“.

Ususret zagrebačkom koncertu 26. rujna u Močvari, organiziranom u sklopu 50. obljetnice KSET-a, kluba koji trenutno egzistira na privremenim adresama i čiji se nedostatak itekako osjeti u gradskom prostoru te pred najavljenu, priželjkivanu obiteljsku pauzu porazgovarali smo o mnogočemu.

Od intuitivnog stvaralačkog procesa i političnosti intimnog, preko borbe s algoritamskim „zvijerima“ i samostalnog preuzimanja vizualnog kormila, sve do statusa autorica na regionalnoj sceni. Sara nam otkriva zašto je David Lynch bio presudan za jedan od vrhunaca novog materijala te kako izgleda opstanak nezavisnog glazbenika u pukotinama malih tržišta.

Sara Renar / Matej Grgić

Započeli smo s onim što uskoro slijedi – promocija albuma Nježne riječi. Saznali smo što se sprema na nastupu nakon iznimno hvaljenog, stilski dotjeranog, ekstatičnog i raznolikog albuma.

„Koncert u Močvari bit će prilika za sve one koji su propustili promociju u Regeneratoru ovo proljeće da uhvate duh i zvuk Nježnih riječi uživo – s još utegnutijim bendom i dosta više koncertnih utakmica u nogama! Nedavni nastupi na Pula Film Festivalu, SHIP-u i u Budvi su mi dali dodatan vjetar u leđa. Opet će se posebna pažnja dati vizualima i rasvjeti i baš se jako veselim konačno predstaviti materijal u svom gradu. Osim toga, bit će to i posljednji koncert promocije Nježnih riječi u Hrvatskoj prije obiteljske pauze“, kazala je Renar.

Sara Renar / Matej Grgić

Koncert se događa u sklopu velike 50. obljetnice KSET-a. Renar je prije dvije godine objavila album Live KSET, a za sam klub vežu ju lijepa sjećanja.

„KSET je nezaobilazno žarište ne samo lokalne nego i regionalne glazbene scene i ključno mjesto višedesetljetnog razvoja i izvođača i publike. Sad, dok još traju radovi i dok je klub prostorno izmješten, se baš osjeti taj vakuum. Tim više osjećam veliku zahvalnost i poštovanje prema ekipi KSET-a što po drugi put surađujemo i što se trude održati programske sekcije kluba po raznim privremenim alternativnim lokacijama – vjerujem da nije lako“, ističe glazbenica.

Nadolazeća inkubacija ideja

Sljedećih mjeseci Renar će malo pauzirati od glazbe i koncerata. Ako se uzme glazbeni kontinuitet od prvog albuma Djeca pa do danas, kantautorica je u 13 godina radila na albumima, EP-jevima, singlovima, spotovima, kazališnim i književnim suradnjama.

„Potpuno iskreno, veselim se prebaciti fokus na novo poglavlje života i na taj novi mali život.  Freelancer sam zadnjih jedanaest godina i pomisao da ću imati po prvi put u više od desetljeća redovna primanja, odnosno porodiljni, mi se čini kao olakšanje, bez obzira na sve izazove roditeljstva. A i duboko vjerujem da nikad ne prestaneš biti muzičar – neka inkubacija ideja od par mjeseci, kao i gledanje svijeta na jedan posve nov način mislim da može biti itekako stvaralački poticajan. Tako da background processing uvijek radi, čisto sumnjam da se baš uopće neću baviti glazbom u nadolazećem razdoblju“, rekla nam je Renar.

Nježne riječi i općenito cijeli sentiment oko albuma čini nam se kao najzaokruženiji rad Sare Renar do sad. Objasnila nam je proces građenja albuma.

„Najstarija pjesma na albumu je ‘Nježne riječi’, a najmlađa ‘Pustinja/The Desert’. Kako je priličan pritisak konstante umjetničke proizvodnje, ne bi li se namaknulo sredstva za kako-tako normalan život, uz sve popratne djelatnosti koje ne možeš outsourcati jer naprosto računica ne dozvoljava, osjećala sam jaku potrebu za izolacijom kako bih se mogla fokusirati isključivo na materijal za novi album. Ta mi se prilika pružila na samom početku 2024., uspjela sam provesti nekoliko tjedana u obiteljskom stanu u Dubrovniku i sama u praznom zimskom Gradu dovršiti ideje i demo trake albuma. A nakon neuspjelog prvog pokušaja suradnje na videospotu ‘Nježne riječi’ sam se zainatila i odlučila u potpunosti preuzeti kormilo vizualnog identiteta u režijskom i montažerskom smislu i tu su mi se otključali neki novi načini izražavanja i jedna vizualna priča koja spaja tri žanrovski vrlo različita singla albuma. Prethodilo je, naravno, puno razmišljanja, skiciranja, istraživanja – jedan lijepi samotnički proces. I moram istaknuti sjajnu ekipu suradnika bez kojih to ne bi bilo izvedivo: filmsku producenticu Doru Perharić koja me rasteretila pakla logistike i nevjerojatno talentiranog snimatelja Daria Matića“, objašnjava Renar.

Odnos osobnog i političkog

Pjesme su istovremeno društveni komentari koliko i intimni dijalozi pa se na sve može gledati kao na njezin najosobniji album, ali i refleksiju kolektivnog stanja društva.

„Osobno je uvijek i političko. Svijet koji nas okružuje neminovno djeluje na naše najintimnije odluke, postupke i razmišljanja. Tako da uopće ne radim distinkciju u tom smislu. Ljubavna pjesma može sadržavati u sebi prave male nagazne mine. Ali ne radim pjesme programatski, ako to pitaš. Obično ih gradim oko fragmenata stihova, beatova, melodijskih linija i atmosfera. Jako je intuitivan proces. Neke rijetke sretne iscure u jednom dahu, druge brusim mjesecima“, navodi glazbenica.

Podsjetili smo Saru na nekadašnje VH1 Storytellers u kojima su glazbenici neposredno pred izvođenje pjesme govorili o njoj. Nas je zanimao nastanak drage ”Pustinje/ The Desert”.

„Priča ide ovako. Siječanj je 2025., imam već gotov cijeli kostur albuma Nježne riječi. Dimitrijeva majka, sestra i nećak su nam par dana u posjeti i ja, priznajem, u nekom inverznom rodnom stereotipu povremeno bježim u naš radni prostor stana izolirati se i brusiti album i spot za ‘Nježne riječi’. Kopajući po hard disku tražeći nešto drugo, naletim na ableton projekt kriptičnog naziva lynch. A unutra petnaestominutni trip hop/bluz instrumental. Kad sam Dimitrija pitala što je to, on mi je rekao da mu je to ostalo od jedne predstave za koju je radio muziku, na kraju nije ušlo u predstavu i da on ne zna što bi s tim, ako imam neku ideju da radim što hoću. Narednih dana ja taj instrumental nisam mogla izbaciti iz glave, slušala sam ga dok bih šetala psa, išla trčati na nasip, non-stop mi je bio u ušima. I onda nije prošlo ni par dana i došla je vijest da je preminuo veliki redatelj David Lynch“, kaže te nastavlja:

„To popodne sam sjela za stol i tekst je naprosto iscurio iz mene. Do kraja idućeg dana sam editirala trake i pjesma je bila gotova. I Janu Kinčlu i meni je to postala najdraža stvar na albumu. Dimitrije je uporno htio ponovno snimiti gitare studijski, no one su stvarno imale sirovi šarm ovako kućno snimljene zoom snimačem. Jan mu je rekao: „Vidjet ćeš. još će ti na kraju ekipa prilaziti i reći – super ste spakirali cijeli album, ali taj sound gitare na ‘Pustinji’, to je prava stvar. Tako i bi, doslovno je jedan čovjek kupujući vinil u Splitu nakon našeg prvog bendovskog koncerta rekao identičnu rečenicu“, otkrila je Renar.

Iskustvo širi područje igre

Nedavno je završila miniturneju u Crnoj Gori, govorilo se o upečatljivom nastupu na šibenskom SHIP-u pa smo temu prebacili na minulo ljeto.

„Imali smo sjajnu ljetnu koncertnu sezonu od nekoliko probranih koncerata na vrlo atraktivnim lokacijama: Muzej savremene umjetnosti u Banja Luci, Pula Film Festival, SHIP, Novi val festival Budva, kao i nekoliko intimnijih akustičnih nastupa u Ljubljani, Bjelovaru i Podgorici. Na SHIP-u smo otvorili veliku pozornicu Tvrđave sv. Mihovil u sumrak gdje su vjetar, more i prijelaz iz dana u noć odradili predivnu prirodnu scenografiju, vidim da se ostavio dobar dojam na međunarodne aktere glazbenog biznisa i konačno razbile predrasude nekim domaćim, ali što mi je daleko najvažnije, došla je i organska publika van industrije i sjajno reagirala. U Budvi i Podgorici je pak bila prilika opuštenije svirati baš za publiku bez pritiska showcasea i dijeljenja posjetnica. Svi ti kilometri vožnje, logistika, administracija, promotivni rad, objavljivanje po društvenim  mrežama i računovodstvo, sve to na kraju dobije smisao kad se konačno stane na pozornicu i kad se iskreno dijeli radost i ljepota muzike“, napominje Renar.

Sara Renar na SHIP-u / Valerio Baranović

Renar je prošla put od kantautorskih početaka do izrazito eksperimentalnog i kazališnog izraza. Zanimalo nas je kako ona gleda na taj odnos prema umjetničkom identitetu i mijenjanju s godinama.

„Moj se odnos prema vlastitom umjetničkom identitetu s godinama i ne mijenja nešto; samo s godinama rada stječeš više iskustva i onda kao da se širi to područje igre i istraživanja“, odgovara kratko.

Glazbenica se voli „igrati“ dekonstrukcijom klasične strukture pop pjesme. Iako smo počeli s tezom da nam je današnji svjetski pop dosadan, Renar se s tim ne slaže.

„Mislim da je suvremeni pop sve samo ne dosadan. Pa ima toliko nevjerojatne muzike, čovjek u deset života ne bi stigao sve to preslušati i analizirati. Koliko žanrova, podžanrova, eklektičnih spojeva, genijalnog songwritinga, još kad zagrebete van anglofonog svijeta! Druga je stvar ako dopustite da vam algoritam oblikuje ukus i playlistu – tu je tendencija da se sve ‘izravna’ u predvidljivo i mlako“, napominje Renar.

Fokus na posljednji projekt

Već smo se jednom u 2025. godini na Glazbi dotaknuli teme Spotifyja i algoritma. Ovo ljeto Sara Renar objavila je da uvodi newsletter kako bi publika koja ju sluša direktnije saznala na čemu radi, koje pjesme izlaze i ostale informacije. Naše pitanje bilo je sljedeće: vidi li da, u nekoj bližoj budućnosti, izvađači nisu ovisni o snimanju reelova, fotografija i videa kako bi bili dostupniji što široj publici ili smo zabrazdili u razdoblje nakon kojeg nema natrag?

„Iskreno, nemam pojma. Mislim da nema one size fits all rješenja. Mi smo u malim jezicima, malim državama i na malim tržištima osuđeni na snalaženje u pukotinama. Vjerojatno je pozicija nešto drukčija ako si iz latinskog, frankofonog ili anglofonog svijeta. A opet je vjerojatno posve drukčiji turnir ako si indijski autor i izvođač. Svakako ja imam sve manje snage i volje za neprekidno hraniti tu algoritamsku zvijer sadržajem. Nažalost, direktna korelacija mojih objava s brojem prodanih ploča i ulaznica za koncerte govori da je bolje da to činim što češće“, odgovara Renar.

Sara Renar / Matej Grgić

Retrospektivno gledano, Renar ističe da u posljednjih 13 godina, od prvog albuma pa do Nježnih riječi, ne postoji njezin osobni favorit.

„Ma uvijek mi je fokus na zadnji projekt. Nisam neka osoba od nostalgije!“ ističe kratko.

Ženski glasovi na našoj sceni u fazi su da se zaista mogu pronaći sjajne kantautorice i bendovi (IKA, Iva Bobanović, Remi objavila solo album, One cure, Dina Jashari, Zhiva, all girl band Linija 9…),  ali činjenica je da su mnoge zbog ovih ili onih razloga u posljednjih desetak godina odustale ili pauzirale s glazbenom karijerom. Kako bi opisala stanje od vremena kad si počinjala u usporedbi s danas? Možemo li govoriti o pozitivnijem odjeku ili je u nekom statusu quo?

„Nisam primijetila da su mnogi ženski glasovi zbog ovih ili onih razloga odustali ili pauzirali s glazbenom karijerom, odnosno nisam vidjela da je neka primjetna razlika u pauziranju ili odustajanju u odnosu na muške glasove. Dapače, čini mi se da je sve veći broj žena i to ne samo u kantautorskim ili sviračkim ulogama već i u producentskim. Od vremena kad sam počinjala do danas se jako promijenio javni diskurs kad govorimo o ženskim pravima. Osvijestili smo seksističke obrasce, analizirali probleme, puno je širi vokabular i alat prepoznavanja istih. Daleko smo, naravno, od ravnopravnosti i dalje se kao žena u pravilu moraš više dokazivati i više raditi za jednako priznanje pa ja i u ovom intervjuu, primjerice, namjerno naglašavam da sam koproducent vlastitog albuma – nešto što muški kolega u mojoj poziciji nikad ne bi trebao napraviti. Ali mijenjaju se malo-pomalo stvari na bolje. Naravno, moguće da gledam pozitivnije na stvari jer mi moj život dopušta da sam u biranom društvu u svom balonu jer je s druge strane tendencija zaokretanja cijele Europe prema konzervativnoj desnici zastrašujuća i sva se mukotrpno izborena prava vrlo lako mogu izbrisati. Dakle, moramo ostati uporne i optimistične“, zaključuje Renar.