52 godine Slavka Nedića u glazbi za početak novog ciklusa tribina

Nakon trogodišnje stanke, u obnovljenoj dvorani Hrvatskog društva skladatelja ponovno su započeli susreti s istaknutim osobnostima hrvatske glazbene scene. Prva Nota mog života donijela je priču o više od pola stoljeća stvaralaštva Slavka Nedića, glazbu uživo, brojne anegdote i rođendansko iznenađenje.

Nakon tri godine stanke, u četvrtak, 29. listopada, u dvorani Hrvatskog društva skladatelja u Berislavićevoj 9 ponovno su se okupili glazbenici, kolege, prijatelji i ljubitelji glazbe. Povratak glazbeno-govornih tribina u obnovljeni prostor HDS-a obilježen je prvim susretom iz novog ciklusa, koji će jednom mjesečno izmjenjivati dvije tribine – Nota mog života i Moje pjesme, moje molitve. Njihovi voditelji, glazbena urednica HRT-a Jana Haluza i skladatelj, glazbeni pisac i dugogodišnji radijski urednik Slavko Nedić, ovom su prigodom zamijenili uloge: Nedić je postao prvi gost Note mog života, a Haluza ga je povela na putovanje kroz 52 godine njegova života s glazbom.

Iako je riječ o autoru čiji opus obuhvaća stotine skladbi, brojne diskografske projekte, radijske emisije i festivale, večer je pokazala da se iza impresivne profesionalne biografije krije i mnoštvo osobnih priča, neočekivanih obrata i pothvata u koje se Nedić, kako je sam priznao, često upuštao s gotovo dječjim entuzijazmom.

Od dominikanskog samostana na Braču do zagrebačke glazbene scene

Njegova glazbena priča započela je 1974. godine, kada je iz rodne bosanske Posavine kao mladi sjemeništarac stigao u Bol na otoku Braču. Ondje je, na poziv patera Mije Horvata, u dominikanskom samostanu počeo svirati bubnjeve u sastavu Akvinac. Upravo tu godinu Nedić smatra početkom svojega glazbeničkog života, koji je na tribini, uz ponešto humora, proslavio kao svoj 52. rođendan u glazbi.

U Zagreb dolazi 1980. godine na studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, a već sljedeće godine prvi put kao autor sudjeluje na Uskrsfestu i osvaja treću nagradu. Prisjećajući se tih početaka, duhovito je primijetio kako je očito bilo predviđeno da do prvih nagrada neće dolaziti baš lako.

Razgovor je potom dotaknuo osamdesete godine, prve autorske uspjehe i objavljivanje albuma Pobjednici smrti, ali i okolnosti u kojima se tada razvijala hrvatska popularna duhovna glazba.

Kad entuzijazam ne poznaje granice

Posebno živopisan dio večeri bio je posvećen Nedićevim radijskim i organizacijskim pothvatima. Nakon pokretanja emisije Sacro ritam na Hrvatskom katoličkom radiju 1998. godine, već je sljedeće godine organizirao dvodnevno glazbeno okupljanje u Maksimiru, s čak šezdesetak izvođača različitih generacija.

Prisjećajući se tog događanja, priznao je kako su mu mnogi tada govorili da nije normalan što se upušta u tako zahtjevan projekt. Danas, s vremenskim odmakom, i sam se tome smije, ali s neskrivenim ponosom na sve što je ostvareno.

Ni tu nije stao. Publika je čula i priču o nesvakidašnjem radijskom festivalu koji je trajao satima, uz dvadesetak sastava i dva studija u kojima su se istodobno izmjenjivali nastupi i tonske probe. Govorio je i o svojem angažmanu na afirmaciji popularne duhovne glazbe u hrvatskoj diskografiji te nastojanjima da ona dobije svoje mjesto među kategorijama glazbene nagrade Porin.

Glazba uživo i zlatna kolekcija pola stoljeća stvaralaštva

Sinoćnja Nota mog života nije bila samo razgovorna tribina. Nedić je tijekom večeri i sam zapjevao uz akustičnu gitaru, a u instrumentalnim blues skladbama pridružili su mu se Davor Bunčić Buna na usnoj harmonici i Zoran Haraminčić Hara na gitari, glazbenici iz dua Bok Blues.

Razgovor je tako prirodno prelazio u glazbu, otkrivajući različite strane Nedićeva stvaralaštva – od duhovnih pjesama do bluesa, koji također zauzima važno mjesto u njegovu glazbenom svijetu.

Poseban dio susreta bio je posvećen dvostrukoj skladateljskoj antologiji Slavko Nedić – Gold Collection, objavljenoj ovoga ljeta u izdanju Croatia Recordsa. O njezinu nastanku i značenju govorio je i glazbeni kritičar Bojan Mušćet, autor teksta uz izdanje, istaknuvši Nedićevu iznimnu žanrovsku širinu i stvaralačku znatiželju. Od popa i rocka preko bluesa i tamburaške glazbe do duhovnih skladbi, antologija svjedoči o autoru koji se tijekom desetljeća nije prestajao mijenjati i istraživati nove izražajne mogućnosti.

Nedić se osvrnuo i na promjene u glazbenoj industriji, osobito na sve veću važnost videospotova i digitalnih platformi, pritom upozorivši na zanimljiv paradoks: danas publika ponekad bolje pamti što je vidjela u spotu nego samu glazbu.

Upravo je prikazivanje spota za njegovu pjesmu Ja vjerujem, svojevrsni osobni i duhovni manifest, donijelo i završno iznenađenje večeri.

Torta za 52. glazbenički rođendan!

Dok se na ekranu odvijao spot, pred Nedića je stigla rođendanska torta sa svjećicama u obliku broja 52. Nisu to bile njegove životne godine, kojih ima 67, nego godine provedene uz glazbu. Slavljenik se spremno složio kako mu broj 52 ionako mnogo ljepše zvuči, a tajnu svoje energije i stvaralačke znatiželje otkrio je jednostavno – u duši se i dalje osjeća kao dijete.

A sada, kada je u mirovini, ali nipošto i izvan glazbe, posebnu radost pronalazi i u obiteljskom životu, uz četvero unučadi koja mu uljepšavaju umirovljeničke dane.

Novi ciklus, nove priče: u studenome Siniša Škarica, u prosincu Nenad Ninčević

Prvom Notom mog života HDS je otvorio novo poglavlje glazbenih druženja u svojoj obnovljenoj dvorani. Dvije tribine, Nota mog života, koju je svojedobno pokrenuo legendarni Vojo Šiljak, i Moje pjesme, moje molitve, izmjenjivat će se jednom mjesečno, donoseći životne i umjetničke priče istaknutih hrvatskih autora, glazbenika i drugih važnih osobnosti domaće glazbene scene.

Već 24. studenoga gost Note mog života bit će Siniša Škarica, legendarni glazbeni urednik i producent koji ove godine slavi 80. rođendan, dok će 10. prosinca u tribini Moje pjesme, moje molitve gostovati Nenad Ninčević, jedan od najplodnijih autora hrvatske popularne glazbe.

Nakon tri godine stanke, dvorana HDS-a ponovno je mjesto na kojem se glazbene priče ne samo slušaju nego i dijele, a njihovi protagonisti susreću s kolegama, prijateljima i publikom. Pozivamo vas da nam se pridružite i na sljedećim tribinama – jer iza svake pjesme stoji priča koju vrijedi čuti!

Foto: Matej Grgić