Recenzija albuma Duckling Soup Rearranged
Što su nova zakuhali Hojsak & Novosel?
Što su nova zakuhali Hojsak & Novosel između trzalice i gudala, među loncima i poklopcima svoje glazbene kuhinje? Album koji se ranije pojavio u digitalnom, a upravo izlazi i u vinilnom izdanju, potvrđuje da su imali pune ruke posla.
U samoj pripremi bilo i puno prearanžiranja, i ponovnog osmišljavanja, i reinterpretiranja, kako bilježi Julija Novosel te ističe u naslovu popratnog teksta albuma. Rezultat je pred nama: album Duckling Soup Rearranged, koji je zauzeo svoje mjesto u katalogu izdavačke kuće Cantus.
Teško je sad odrediti tko je na albumu zapravo bio chef. Tihomir Hojsak kao kontrabasist, Filip Novosel kao tamburaš ili Theodosii Spassov kao kavalist. Sva trojica preuzela su autorske uloge, a Hojsak i Novosel i one aranžerske. Možda je zapravo najispravnije reći da je svatko ponio dio odgovornosti. A završni rezultat? Dobro skuhana glazbena čorba, premda bi nam na pamet mogla pasti i bistrozlatna pačja juha u skladu s naslovom albuma. Rekonstruirana i reinterpretirana u odnosu na izvorni recept.
Album zasigurno najveći iskorak za TO HRT-a, više negoli za druge sudionike.
Tamburaški orkestar HRT-a pod vodstvom Matije Fortune pridružio im se kao dobrodošao sastojak. Julija Novosel zaključuje: „Dok je većina recentnih napora tamburaša usmjerena profesionalizaciji i institucionalizaciji tamburaške glazbe, ovaj album pozicionira tamburu kao instrument sposoban za suvremenu ekspresivnost i transžanrovski pristup“. Zato Duckling Soup Rearranged nije tek „dodatak diskografijama svojih izvođača“. Makar je album zasigurno najveći iskorak za TO HRT-a, više negoli za druge sudionike.
Uključivanje TO HRT-a na album, prema tome, znači više od činjenice da je riječ o prvom diskografskom izdanju na kojem se pojavljuje ovaj orkestar otkako ga vodi Matija Fortuna. Posrijedi je jedna od postaja u procesu otvaranja ansambla prema različitim žanrovima, koji obilježava nekoliko posljednjih sezona ciklusa U ozračju tambure, uz stalni oprez da se ne zanemari zlatni tamburaško-orkestralni standard.
U svom radu, što potvrđuju i njihovi albumi, H&N razvijaju najrazličitije glazbene suradnje kojima šire prostor djelovanja
Hojsak & Novosel pritom bilježe dugotrajnu suradnju s TO HRT-a, a jednako takvu njeguju i s Theodosiijem Spassovom – još od svojega prvog albuma, kada su nastupali pod imenom Bow vs. Plectrum te uz velikog bugarskog kavalista ugostili Matiju Dedića, Vlatka Stefanovskog i Žana Tetičkoviča. U svom radu, što potvrđuju i njihovi albumi, H&N razvijaju najrazličitije glazbene suradnje kojima šire prostor djelovanja. Suradnja s čudesnim sviračem kavala, koji nevjerojatnom lakoćom prelazi granice žanrova, pokazala se jednom od najplodnijih.
Album Duckling Soup Rearranged ima i svoju prethodnicu u albumu Duckling Soup, prvom live izdanju H&N-a, objavljenom 2023. za Croatia Records. Pritom se riječ rearranged očigledno ne odnosi toliko na ideju da se skladbe s prvog albuma prearanžiraju i smjeste u novo zvukovno okružje. Naime, samo su tri skladbe završile i na novom izdanju. Pojam iz naslova prije bi se mogao povezati sa samim trojcem Hojsak – Novosel – Spassov, koji je morao prestrojiti vlastite izvođačke i autorske snage kako bi ih uspješno ujedinio s tamburašima HRT-a. Tako „prearanžiran“, projekt su izvorno predstavili u već spomenutom ciklusu U ozračju tambure, u Studiju Bajsić 2024. godine, a zatim predstavili i u nekim drugim sredinama, poput zadarske, u sklopu Glazbenih večeri u sv. Donatu.
Album dolazi u povoljnom trenutku, kako ističe Julija Novosel, jer je objavljen u godini u kojoj Hojsak & Novosel obilježavaju deset godina djelovanja. Ujedno upućuje i na novu fazu u razvoju zvuka ansambla: na njemu Novosel prvi put predstavlja svoj posve novi, potpuno električni brač. „Električni brač logičan je sljedeći korak u potrazi dua za prepoznatljivim zvukom“, objašnjava autorica, „koji se razvijao od amplificirane akustike do rada s efekt pedalama i loop uređajima, a sad i do električnih instrumenata“.
Luđački virtuozan, catchy riffa i sveprisutne energije, taj komad nije „samo“ uvod, već uspostavlja okvir onoga što će se događati do kraja albuma
Uvodna Open Mood odmah nas uvodi u meritum stvari. Spassov kuha, a zajedno sa sous chefovima razmišlja u kojem će smjeru odvesti svoje jelo. Svaki novi sastojak odvodi skladbu u nekom drugom smjeru. Malo folka, malo popa, malo jazz manouchea i još koječeg drugog. Luđački virtuozan, catchy riffa i sveprisutne energije, taj komad nije „samo“ uvod, već uspostavlja okvir onoga što će se događati do kraja albuma. Slušatelj može steći dojam da glazbenici mogu ubaciti sastojak bilo kojeg stila, a da će njihova juha i dalje ostati ukusna i krepka. Spassovljeva uspješnica ima različite verzije, a Novoselova je interpretacija odvodi u novom smjeru. Aranžman uvodi bogat zvuk vojvođanskoga tamburaškog stila, primirujući tempo, temperirajući virtuoznost te dajući skladbi novu, elegičnu notu.
Tihomir Hojsak na albumu se pojavljuje kao izraziti autorski protagonist u čak trima skladbama. To je jedna od najvećih razlika u odnosu na izdanje iz 2023. i ujedno važan dio onog što je na novom albumu „ponovno osmišljeno“. Pritom se u nostalgičnoj Priči zagrebačkog sata (onog na Jelačić-placu) približava baladnoj pjesmi, negdje između, primjerice, šansona Zvonka Špišića i kantautorskog izraza Zlatana Stipišića, zbog čega bi u nekoj sljedećoj fazi ovoj skladbi bilo zanimljivo pridružiti tekst.
Također Hojsakova The Drunken Shepard pokazuje možda najveću ambicioznost u razradi skladateljskog prosedea. Dok se stanje orgijastične opijenosti, koje se tematizira u skladbi, definira u instrumentalnom refrenu što dominira djelom, ono se dodatno potvrđuje epizodama namjerno dezorijentirane glazbene misli i nepredvidljivoga harmonijskog smjera. Durska epizoda predstavlja trenutak smiraja pred finale, u kojem opijeni pastir dobiva i svoju inkarnaciju u obliku konnakola – vokalne ritmizacije popraćene udarcima dlana o dlan u Hojsakovoj izvedbi.
Groovy skladba kroz razvedenu instrumentaciju dobiva nov život, posebno u pulsiranju motiva prema finalu djela.

Duckling Soup naslovna je skladba obaju spomenutih albuma. Još jedna poznata Spassovljeva kompozicija, donosi uzbudljive ritmizacije i zaraznu glavnu temu. Među brojnim verzijama, postoji i ona u kojoj Spassov na sordiniranoj trubi izvodi skladbu uz nevjerojatnu paletu zvukova i boja, u pratnji jednako raspoloženog Tigrana Hamasyana (kojeg smo nedavno imali priliku čuti u Zagrebu). U istom svjetlu, Novosel je – svjesno ili intuitivno – predosjetio da bi upravo ova skladba mogla poslužiti za inauguraciju njegova novog, potpuno električnog instrumenta. Groovy skladba kroz razvedenu instrumentaciju dobiva nov život, posebno u pulsiranju motiva prema finalu djela. Vrlo je uspješno nakupljanje orkestralnog zvuka u uvodu skladbe, upečatljivo je i orkestralno skandiranje glavne teme, a jedan od najuspjelijih trenutaka predstavlja dijalog između Spassova i homoritamskih odgovora orkestra u završnici.
Epskoj atmosferi, razrađenoj kroz više sekcija, uvelike doprinose i Spassovljev kaval te Novoselov električni brač
Memento mori još je jedna skladba iz kajdanke Tihomira Hojsaka. I ponovno riječ je o ambiciozno prokomponiranom ostvarenju. Zvuk, nadograđen timpanima, odvodi album prema filmskim širinama, ali ne samo zahvaljujući timpanima, nego i općem ozračju koje vlada ovim višedijelnim ostvarenjem. Epskoj atmosferi, razrađenoj kroz više sekcija, uvelike doprinose i Spassovljev kaval te Novoselov električni brač, koji u potpunosti preuzima odgovornost za ugođaj trodobne sekcije skladbe. Blago glazbeno razvodnjavanje na izdržanim harmonijskim plohama vraća skladbu početnoj ideji. Memento mori može asocirati na različite glazbene izvore i uzore, a vjerojatno ponajviše potvrđuje Hojsakov eklektični stil, koji Julija Novosel apostrofira u popratnom tekstu albuma.
Galeno horo usmjerava album još bliže folklornim izvorištima: kako kroz Spassovljevu skladbu, obilježenu sofisticiranim glazbenim pletivom i gracioznim folklornim pokretom, tako i kroz aranžmane dviju narodnih pjesama Filipa Novosela – Preko Drave grmljavica, svadbene pjesme iz Podravine, te Grličica grkovala, procesijskog napjeva za blagdan sv. Ivana.
Skladba se razlistava u suživotu sofisticiranog i jednostavnog, između najljepšeg pjevanja i običnog fićukanja – susretom koji je odvodi prema baladi, a odmiče od plesnog ishodišta
Treba istaknuti lirsku orkestraciju Tihomira Hojsaka u Galenom horu, nadopunjenu zviždanjem članova orkestra koji odgovaraju na Spassovljeve melodijske zapjeve, kao i samu Spassovljevu dirljivu svirku, kojoj je, kao i u mnogočemu drugom, teško naći ravna. Skladba se razlistava u suživotu sofisticiranog i jednostavnog, između najljepšeg pjevanja i običnog fićukanja – susretom koji je odvodi prema baladi, a odmiče od plesnog ishodišta. U tom cilju aranžer odustaje i od velikih acceleranda, imanentnih verziji koju je Spassov, primjerice, snimio na albumu Welkya 1994. godine. Ovoj verziji Galenog hora možda još samo nedostaje gitara Vlatka Stefanovskog (također jednog od dugogodišnjih suradnika H&N-a), da se svojim melodijskim darom i eteričnim zvukom ugradi u ovu lirsku minijaturu.
Kad smo već kod orkestracije, valja istaknuti i onu Filipa Novosela u skladbi Preko Drave grmljavica. Kišne kapi na početku, odsvirane u flageoletima bisernica i popraćene harmonijskim mrmorenjem bračeva, pripremaju glazbeni pejsaž za temu u kontrabasu. Iz te početne situacije razvija se svijetla slika podravske ravnice, okupana kišom glazbe, kojoj kontrabas dodaje malo orijentalnog miksa, a kaval pokoje zrno soli.
Producent albuma Krešimir Seletković, ujedno autor mixa i masteringa, popratio je album suptilno oblikovanom tonskom slikom, lijepo razvedenom u prostoru, koja diše prirodno i skladno, a posebno dolazi do izražaja upravo u skladbama poput Preko Drave grmljavica.
U slojevitu loopu pjesme Grličica grkovala, kroz koji se može sažeti deset godina djelovanja dua Hojsak & Novosel, na stanoviti se način sažima i sve ono ranije odsvirano na njihovu najnovijem albumu. U njihovu uspješnicu dobrodošao je Spassov, a isto tako i tamburaši s HRT-a.
U vrtoglavoj vrtnji njena loopa krije se i poziv da se ovaj album nastavi konzumirati. Svima koji se na to odluče – neka je dobar tek!
Naručio i uredio Odjel za komunikacije HDS-a