Pičke Vrište: „Marin ima pravo glasa, ali samo pred nama“

Nakon albuma Memento Mori bend govori o novom početku s Marinom na vokalu, životu u trenutku, devetom krugu pakla i zašto im umjetna inteligencija nikad neće pisati pjesme

Pičke Vrište obilježavaju petnaest godina od osnutka, a nakon nekoliko godina stanke vratili su se na pozornicu s novim vokalom Marinom Lugovićem. U svibnju su objavili treći studijski album Memento Mori, koji su najavili singlovima “Čuvaj suze“ i “Sjećanja“. Devet pjesama na albumu, kako nam kažu, nije slučajnost ni računica, nego rezultat odluke da ništa ne rade na silu. Prošla i ova godina bile su im među koncertno najaktivnijima otkad sviraju, a recenzije su, kako ističu, pozitivne.

Uoči koncerta u Vintageu 06. studenog, razgovarali smo s Marinom Lugovićem, Tomislavom i Ninom Rašidagićem, Igorom Hillom i Filipom Kerekovićem o tome što im je novi početak donio. Tko je Marinu odnio sjenu iz koje bi najradije samo gledao, zašto im je Memento Mori bio logičan naslov i što publika može očekivati na pozornici; od novih pjesama do jedne koju, kako obećavaju, nitko neće očekivati.

Kad smo posljednji put razgovarali, još ste radili na novim pjesmama i pričali o tome što bi Pičke Vrište mogle postati u novoj postavi. Sada je Memento Mori vani, a vi ste ponovno u koncertnom programu. Kad pogledate što se sve dogodilo od našeg posljednjeg razgovora, jeste li dobili ono čemu ste se tada nadali i je li vas ovaj novi početak odveo u neku novu sferu? 

Igor: Dobili smo ono što smo htjeli. Prošla i ova godina jedne su od koncertno najaktivnijih godina otkako smo počeli svirati kao bend. Izbacili smo i novi materijal, a recenzije i kritike koje su izašle uglavnom su pozitivne. Rekao bih da smo dobili ono što smo htjeli.

Pičke vrište/foto: Matej Grgić

Znači, zadovoljni ste kritikama?

Igor: Jesam.

Marin: Čak i neovisno o kritikama, zadovoljni smo materijalom koji je naposljetku izašao.

Kako je bilo raditi na albumu? Kako ste došli do brojke od devet pjesama, a ne deset? Kako ste slagali pjesme?

Marin: Zato što nismo imali više. Nismo htjeli na silu raditi nešto što nam se možda neće svidjeti. Bili smo i kratki s vremenom jer smo htjeli napraviti konkretne pjesme i biti zadovoljni svime što napravimo. U početku smo mislili da će ih biti i manje.

Filip: Ovo je simbolično deveti krug.

Marin: Znači, simbolično deveti krug pakla, kaže Filip Kereković. Devet mjeseci, rodili smo se, kužiš?

Recite mi više o albumu Memento Mori. Koja je priča iza njegova naziva?

Marin: To je bio nekako logičan naslov. Pokušavali smo spojiti prošlost, budućnost i sadašnjost, ali nije nam se baš svidjelo. Memento se sam nametnuo kao logičan izbor jer govori o prolaznosti.

Tomislav: Mislim da album zapravo ne govori ni o čemu konkretnom, svaka pjesma je za sebe. Ali Memento Mori nekako predstavlja naše shvaćanje da ćemo svi na kraju skončati, da nitko od toga ne može pobjeći i da treba živjeti u trenutku.

Pičke vrište/foto: Matej Grgić

Kad radite na pjesmi, tekstu i svemu što stoji iza nje, je li vam nekad teško prepustiti je tuđoj interpretaciji?

Marin: Meni je to sasvim u redu.

Tomislav: Svatko pjesmu shvaća na svoj način, to je subjektivna stvar. Na istu pjesmu netko se može rasplakati, a netko nasmijati. To je zapravo i bit stvaranja – da svatko iz tvog rada ponese svoju emociju, onu koju je osjetio.

Marin: Još nam je bolje kada netko objasni svoju misao i doda nešto svoje.

Jeste li iznenađeni količinom publike koju danas imate? 

Igor: Nismo, jer je nekako logično da na tu scenu, ajmo je tako nazvati, i koncerte dolaze novi ljudi. Lijepo je što je publika, i starija i novija, prihvatila naš povratak. To mi je možda i najdraže od svega.

Marin: Prošle smo godine, kada smo obilježavali deset godina albuma Nedovršena priča, shvatili koliko je klinaca u tih deset godina odraslo i počelo slušati Pičke.

Igor: Na kraju krajeva, i naš pjevač jedan je od onih koji su odrasli na bendu Pičke Vrište.

Marin: Da, imao sam nekih 18 godina kada je izašla Nedovršena priča.

Marine, kako je i dalje biti frontmen, a kako je ostatku benda raditi s tobom?

Marin: Ne znam, ja bih najradije bio u sjeni, ali dečki su me gurnuli. (smijeh)

Igor: Dobar je dečko.

Marin: Ja sam u službi dečki, to je poanta. Ja nešto dam, oni meni vrate. Nisam Nino.

Pičke vrište/foto: Matej Grgić

Nino, kako je tebi raditi s Marinom?

 Nino: Svaki dan je sve bolji i bolji. Bitno je da je putanja uzlazna. Bez zezancije, sve je više dio benda u punom smislu. Kada dođeš u bend, nova si osoba, a ovo je bila specifična situacija jer je morao popuniti Ivekove cipele. Ali zapravo nikada nije ništa morao, barem ne iz naše perspektive. U bend smo ga pozvali prvenstveno zato što nam je prijatelj, a uz to zna pjevati i pisati – sve ono što nam je nedostajalo.Nikada nam nije bila želja kopirati nešto iz prošlosti.

Marin: Mislim da su ljudi možda imali veća očekivanja od mene nego njih četvorica, odnosno da su očekivali da nešto moram.

Osjećaš li i dalje očekivanja publike i određeni koncept na koji su navikli?

Marin: Mislim da publika to očekuje od svakog benda, nema to previše veze sa mnom. Kada slušaš neki bend, želiš da na novom albumu od deset pjesama barem pet njih ostane u glavi kao nastavak tog benda.

Tomislav: Mislim da smo sada već odsvirali dovoljno koncerata da kod ljudi više ne budimo pitanje: „Tko je ovaj?”

Marin: Ni ja na to ne gledam kao na zamjenu. Samo sam došao dok se svi ponovno ne nađemo. Mislim da je to bolje objašnjenje. Kada se ponovno okupimo, radit ćemo nas pet, a ja ću preuzeti ulogu menadžera.

Je li danas teško biti glazbenik u tehnološkom dobu, uz umjetnu inteligenciju i sve što ona donosi? Biste li je koristili u stvaranju glazbe?

Svi: Nikad!

Igor: Nema smisla. Koja je onda poanta stvaranja i kreativnosti?

Tomislav: Na kraju krajeva, onda sve zvuči isto. Tebi je lakše jer nemaš nikakvo znanje, pa uz pomoć umjetne inteligencije nešto napraviš i osjećaš se dobro. Zapravo je AI napravljen da se ti osjećaš dobro.

Nino: Nisam za AI, pogotovo kada je riječ o umjetnosti. Veliko ne.

Odakle onda crpite inspiraciju za tekstove?

Marin: Iz svakodnevnog života i situacija. Memento Mori napisan je isključivo dok sam prolazio pokraj Draškovićeve. Bolje da ne čujete priču.

Biste li mogli zamisliti Pičke Vrište u nekom drugom glazbenom smjeru ili žanru? 

Tomislav: Za sada ne, ali ljudi odrastaju, mijenjaju se, mijenja se i glazbeni ukus, kao i glazbeni heroji. Tko zna?

Igor: Nikada nam nije bio cilj ograničiti se na melodični punk rock, pop punk i slično. Jednostavno napravimo pjesmu kako nam dođe. Nino u 99,9 posto slučajeva donese riff na probu i onda radimo, pa vidimo kamo će nas odvesti.

Nino: Nisam zatvoren za isprobavanje nečega što dosad nismo radili, ali uvijek se vraćamo tom nekom core zvuku. Melodični punk sviramo otkako smo počeli i to je svima nama prvenstvena glazbena poveznica.

Igor: Na kraju krajeva, preko takve smo se glazbe i upoznali. To je ono što nas je prvenstveno spojilo kao prijatelje.

Nino: Slušaš iste bendove, ideš na iste koncerte, vidiš iste ljude tisuću puta i onda se sprijateljiš. Glazbeni ukus nam je tu negdje. Ali zanimljivo mi je napraviti i izlet u neku novu sferu. To ne mora nužno biti potpuno novi žanr, možemo dodati i neke novije elemente. Otvoren sam za to.

 Možemo li od vas očekivati koncertne uniforme ili neke zanimljive tematske outfite? Marine, dugo nismo vidjeli tvoju Gutalax kapu.

Marin: Mi inače nismo za takva oblačenja jer bismo se onda previše brinuli o tome, a manje o samoj izvedbi, koja nam je na kraju dana bitnija. Gutalax kapu moram vratiti, vidiš, skroz sam zaboravio.

Filip: Ja bih, na primjer, volio da sviramo u odijelima Power Rangersa, da svatko bude neki Power Ranger i da sviramo na fašniku.

Tomislav: Ili Teletubbies.

Svi: Sviđa nam se, može!