Brucifer proslavio 50 godina KSET-a uz šest pozornica

Svi (studentski) putevi vode na Brucifer; jednodnevni multižanrovski festival u organizaciji zagrebačkog Kluba studenata elektrotehnike, koji ove godine obilježava svoju pedesetu godišnjicu djelovanja.

Svake godine Brucifer prati određena estetika i tema prema kojoj je organiziran cijeli festival, njegov marketing, merch i scenografija oko stageova. Već prema Instagram objavama koje su pratili specifični opisi moglo se zaključiti da je ovogodišnja tema promet i sigurno snalaženje u istome, a to je i potvrđeno već mojim dolaskom na ulaz festivala gdje sam preuzela PRESStižem vas akreditaciju za press. Jedna od stvari kojima se najviše veselim na svakom Bruciferu upravo su akreditacije koje su svaki put kreativno osmišljene i izmame mi osmijeh na lice, stoga veliki shoutout za dizajnere!

Brucifer / Luka Antunac

Moglo bi se reći da zaista i presstižem ostatak publike ovog festivala koja ulazi na ulaz s druge strane Studentskog centra, jer je na press / vip ulazu puno manja gužva, no svi smo sretno stigli na željene koncerte unatoč mjestimičnoj gužvi u prometu. Za to su uvelike zaslužni marljivi volonteri ksetovci koji se svake godine pobrinu da iskustvo brucoša, ali i kompletne publike, bude na razini kako i dolikuje KSET-u, studentskom klubu koji već nekoliko desetljeća koncertima i drugim događajima u svojoj organizaciji obilježava mladost i odrastanje tolikih generacija. Brucifer je s razlogom najbolja i najposjećenija brucošijada u Zagrebu, ali i na razini Hrvatske, uz činjenicu da okuplja i nekolicinu kolega iz susjednih nam država i drugih studentskih klubova poput beogradskog KST-a (Klub studenata tehnike), pa čak i jednog gosta iz Japana (potvrđeno od strane ekipe s merch štanda!). Iako je brucošijada FER-a, Brucifer is for the people, i upravo su ti ljudi, ta publika, to zajedništvo, ono što ga čini toliko posebnim.

Ovogodišnje izdanje Brucifera otvorili su dečki iz benda mola.mola, a njihov solar-rock s prizvukom indie rocka i post-punka donio je dašak topline u ovu poprilično hladnu, da ne kažem studenu večer. Zvuk najbolje opisan kao mirna plovidba soničnim valovima s povremenim eksperimentalnim izletima u uzburkanije dijelove mora gotovo nas je posve vratio u ljetne dane i vrijeme kada bismo se žalili koliko je vruće, a sada nam upravo vrućina izazvana plesom u gužvi na koncertu pruža sigurnost i osjećaj zajedništva dok uranjamo u svaki ton kao da je zadnji. Jedino na što se sada žalim nije vrućina, pa čak ni hladnoća, već činjenica da pjesma „Rezidentni lutkar“ ne traje duže. „Daj mi samo jedan tren, pokaži mi svoj svemir“, dajte mi barem još koji tren apsolutnog zena koji mi donosi ova pjesma, i svemu oko nas – a ne samo bijednim lutkama – daje malo više života. mola.mola je jedan od onih bendova koji moraš poslušati uživo, i zbog energije scenskog nastupa te sinergije benda i njihove vjerne publike, kao i zbog činjenice da još uvijek (ne)strpljivo čekam(o) njihov debitantski album.

Šest koncertnih stanica

Nakon mole.mole, sonični valovi s Menza Stagea odnose me na Kino Stage gdje je Rovli već izazvao popriličan hype unatoč u početku ne toliko brojnoj publici. Izgledalo mi je kao da mu je upravo to i odgovaralo, nešto manji prostor, ali baš ciljana publika koja je tu zbog njega. Na stageu su mu se pridružili suradnici i prijatelji Bobix (iz grupe Shtosmo) i qad te su zajedno izveli i novije i starije stvari, te na moje iznenađenje pjesmu „Dva pingvina“ koju stvarno dugo nisam čula uživo izvedenu, no unatoč Baksovom odsustvu sa spomenute pjesme, energije nije nedostajalo. Dva pingvina su na kvartu, idem dalje, nemam (i ne trebam) kartu.

Obećavajući početak sa solarnim rockom i trapom, glazbeno svestrAnu kakva jesam, potaknuo me na posjet Elektro Stageu koji je ove godine pripao DJ kolektivu Priroda i Društvo. Gužve na cestama katkad su neizbježne, pogotovo ako se radi o Bruciferu koji se istovremeno odvija na šest različitih stanica, a ako si kao ja i želiš ih posjetiti sve, organizacija plana kretanja nerijetko se odvija ranije, ali na licu mjesta. SpontAna odluka kao takva je možda i bolja, zato sam odlučila nakratko se skloniti od prometne gužve u prirodu, u okrilje alternativne elektronike kakvu pušta ekipa iz Prirode i Društva. S naglaskom upravo na alternativne podžanrove i deep cut pickove, ovaj je kolektiv jedan od onih na koje vrijedi obratiti pažnju, a spajaju raznolike žanrove i supkulture kroz svaki event u svojoj organizaciji.

Otkucalo je 22:10 i vrijeme je za povratak na Menza Stage, gdje sam dočekala jedan od najdražih mi lokalnih bendova čiji je hard-boiled indie od samog početka zagrijao sve prisutne, a broj je zagrijanih (i ugrijanih) rapidno rastao kroz cijeli njihov nastup. Zna se tko nas pulla u pravom smjeru – Tidal Pull, i svi smo, htjeli to ili ne (a htjeli smo) uvučeni u njihove zarazne, dreamy melodije. Jedan od bendova koji svaki put iznova oduševi, kako nastupom, tako i činjenicom da se unatoč svim promjenama postave i dalje žare i pale bez obzira na sve, a sve im bolje ide. Nečim takvim ne bi se moglo pohvaliti puno drugih bendova koji se raziđu zbog puno banalnijih stvari, dok Tidal Pull iznova pokazuje da promjena ne mora značiti kraj, već početak nečeg novog, u njihovom slučaju možda baš još jednog novog (pod)žanra kojega će se držati sve do… sljedećeg albuma, kad već stiže novi zvuk i novi žanr. Ali uvijek taj indie rock koji nam je drag i po kojemu ih poznajemo, samo iskuhan i serviran na način kakav jedino oni to mogu. Čuli smo presjek subjektivno najboljih pjesama sa svih njihovih albuma, a publika je objeručke prihvatila baš svaki trenutak. Kad smo već u glazbeno-prometnoj gužvi, držimo obje ruke na volanu, ili obje ruke u zraku kad svira Tidal Pull, kako god se osjećate sigurnije.

Brucifer / Luka Antunac

(T)rap, rock, elektronika…

Zvuk boom bapa s Kino Stagea znači samo jedno – Yung Bude preuzima stage, a i scenu. Već nam dobro poznat iz trap grupe Buntai, Bude je na svojim samostalnim projektima eksperimentirao boom bapom i old school zvukom koji mu odlično leži, a od publike je podjednako prihvaćen kao i njegove trap stvari. Posljednje izdanje KOREA/JAPAN2002 snimio je sa suze od luka, odnosno Lukom iz benda pocket palma, a ovom su ga prilikom premijerno predstavili uživo. Budetu su se na stageu pridružili Bore Balboa te Shin i Galash iz 30zone, koji su poslije njega također nastupili na istom stageu.

Brucifer / Luka Antunac

Postoji film Pogrešno skretanje, ali na Bruciferu zaista ne postoji takvo, barem meni. Držim se plana, glazbenog i prometnog, i svaku stanicu ovog festivala posjetim s razlogom. Nije tajna koliko volim Buč Kesidi, nije ni prvi put te večeri da se vraćam na Menza Stage, a stanje u prometu, unatoč gužvi, ipak je obećavajuće. Prometni znakovi su od pomoći, a ako se vodiš srcem to je naposljetku i najvažniji znak koji treba slijediti. I tako dolazim na nastup voljenog pančevačkog boy band dua Buč Kesidi, koji su ranije kroz dan najavili tuneju „Pusti da gori“, a prva stanica bila im je upravo Zagreb i Brucifer. Pustila sam da gori i na trenutak zanemarila promet. Svaki Buč Kesidi koncert, gdje god bio, moj je safe space gdje prometna pravila ne važe. Luka i Zoran su tu da nas provozaju kroz svaku emociju, i tijekom te vožnje smo sigurni i povezani kroz baš svaku od njih.

Brucifer / Luka Antunac

Netom prije povratka na Kino Stage koji je preuzeo Zicer Inc., na obilaznici kod merch štanda sam otkrila iznenađenje večeri – Summer Deaths ima kazetice svog novog albuma Smešnojedoknije! Srećom pa je bankomat tik ispred Studentskog centra, zbog čega je podizanje gotovine i kupnja kazetice protekla u manje od dvije minute, a za podizanje atmosfere na Kino Stageu zahvaljujući ovoj simpatičnoj ekipi iz Srbije također nije trebalo dugo, svi smo bili itekako uključeni u nastup. „Znam da smo u’vatili zalet, u pravom smeru je“ pjevaju dečki u pjesmi OPET SE GASIRAM, a gasira se i cijela publika s njima, jer nas voze u pravom smjeru. Ako su dosad bile šetnje i vožnje oko Brucifera, ovo je bio malo jači drift.

Ogromna gužva. Uzrok? Vesna

Kako to inače biva, neke nastupe ćemo neminovno morati propustiti zbog prometne gužve, satnice, ili samo neočekivano dobre zabave u trenutku kada to možda nismo očekivali. Silent Stage nikad nije toliko silent, štoviše, ove godine po mojoj je procjeni možda i najbolji Silent dosad. Raznolika selekcija rocka, popa, trapa i elektronike, i kao najneočekivanija stvar IKAD, neki od dragih nam DJ-a iz Disco sekcije KSET-a pustio je Bladeea i pjesmu „Obedient“. Postoje wholesome trenutci kad cijeli Silent uglas pjeva istu stvar, ali ove godine pobjedu odnosi trenutak kad je pušten Bladee i samo smo dečko pored mene i ja zadržali plavu boju na slušalicama do kraja pjesme.

Budući da sam ranije zbog ogromne gužve na glavnoj cesti propustila od većine vjerojatno najiščekivaniji nastup Vesne Pisarović, ovim putem prenosim dojmove ekipe koju sam srela ispred nakon njihovog desetominutnog guranja kroz gužvu do izlaza nakon nastupa – bilo je odlično. Kratko jasno. A dugo i glasno bilo je pred sam kraj festivala, kad je na Menza Stage stigao Vizelj – beogradski bend koji, osim svojim simpatičnim naglaskom, posve osvaja publiku svojim scenskim nastupom na kojem nije moguće ostati statičan. Nisam od početka bila na njihovom nastupu, opet, gužva u prometu, ali stigla sam upravo kada su započinjali sa pjesmom „Olovo“, jednom od najdražih mi njihovih pjesama. Publika je bila podjednako divna kao i bend, s rukama u zraku, pjesmom u grlima i srcima, i energijom koja nije padala do samog kraja. Ni po bendu ni po publici ne bi se moglo pomisliti kako je pola 4 ujutro i bliži se kraj festivala; svi skaču, pjevaju, glave se njišu, svaki stih se ori i razlijeva po prostoru. To je i čar svega ovoga. Zaboraviš i na vrijeme i na prometna pravila u ovom najljepšem glazbenom zajedništvu.

Brucifer / Luka Antunac

Pri kraju nije bilo gužve, nije bilo niti jedne prometne nesreće niti prekršaja, samo pozitivan umor. I vjerujem kako su svi sretno stigli na svoje destinacije, koje god one bile. Na tome hvala svim bendovima i organizaciji kluba KSET te svih 250 volontera koji su omogućili da Brucifer i ove godine zasja u najljepšem svjetlu, svjetlu koje je uvelo brucoše u početak studentskog života, i sve nas u početak još jedne akademske godine, kao i sezone zimskih koncerata i festivala. Long live Brucifer, vidimo se na sljedećoj vožnji!