Kako glazba jedne opere živi kroz različite forme

Suvremene opere (ne samo hrvatske) koje na pozornicama u raznim oblicima žive više od petnaest godina uistinu su rijetka pojava, a jedan je takav slučaj Šuma Striborova.

Šuma Striborova, MBZ & HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci / Foto: MBZ

Godine 2011. skladao ju je Ivan Josip Skender, a ansambl Opere HNK-a u Rijeci praizveo ju je iste godine u sklopu Muzičkog biennala Zagreb. Redatelj te autor scenarija i libreta prema književnom predlošku Ivane Brlić-Mažuranić bio je Ozren Prohić, dirigirala je Nada Matošević, scenografiju je osmislio Dalibor Laginja, kostime Juraj Zigman, koreografiju Maja Marjančić, a majstor rasvjete bio je Deni Šesnić. Skenderova je opera u takvom originalnom obliku doživjela brojne izvedbe već u prvoj godini nakon nastanka: popularna bajka Ivane Brlić-Mažuranić u kombinaciji s atraktivnom scenografijom i kostimima te s pristupačnom, rafinirano orkestriranom, ali ipak suvremenom glazbom oduševila je i veliku i malu publiku.

Ivan Josip Skender / Foto: Matej Grgić

Kako to često biva s opernim partiturama, Skender je iz nje sastavio i šesterostavačnu komornu suitu na poticaj Glazbenih staza, jedinog pierrot ansambla u Hrvatskoj. Glazbene staze ovu su suitu 2015. godine praizvele, a sedam godina kasnije i snimile za izdavačku kuću Cantus. 

Upravo je ova suita glazbeni temelj dječje predstave Šuma Striborova, koja se već dvije godine s velikim uspjehom izvodi u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog. Nosilac projekta je Mala opera, kolektiv promjenjivog sastava čiji su osnivači i stalni članovi pijanistica Danijela Petrić i Zdenko Niessner, koji obavlja različite zadatke – od režije i dramaturgije do recitiranja i pjevanja.

Mala opera osnovana je 2005. godine, a prvu predstavu, Ivica i Marica, izveli su 2007. pa će sljedeće godine proslaviti 20. obljetnicu djelovanja na pozornicama. Ivica i Marica doživjeli su stotinu izvedaba, a do pandemije COVID-a Mala opera odigrala je ukupno oko 200 predstava, među kojima su najpopularnije Mačak u čizmama i Crvenkapica. Od novijih predstava, uz Šumu Striborovu, tu su sjajne Priča o harfi i Slonić Babar (na glazbu Francisa Poulenca). 

Godine 2024. obilježavala se 150. obljetnica rođenja Ivane Brlić-Mažuranić pa je ideja Danijele Petrić da se Šuma Striborova upotrijebi u predstavi naišla na razumijevanje i suradnju ravnateljice Lisinskog Nine Čalopek. Petrić i Niessner suitu su elegantno prenijeli u medij dječjeg kazališta.

Šuma Striborova, foto © 2. OŠ Varaždin

Iako im je skladatelj dao potpunu slobodu adaptacije (rekao je “Radite kaj hoćete.”, priča Zdenko Niessner), partituru nisu dirali nego je izvode u cijelosti, a pojedini su njezini dijelovi glazbena podloga bajci koja se čita u originalnom obliku. Tekst Šume Striborove šarmantno i sugestivno tumači glumica Lana Meniga, a ansambl čine sjajni glazbenici: uz Danijelu Petrić za klavirom, tu su flautistica Mateja Šarlija Bilić, klarinetist Ratko Vojtek, violinistica Lara Silvestri Valdevit i violončelist Stin Lebar. 

Iako im je skladatelj dao potpunu slobodu adaptacije, partituru nisu dirali nego je izvode u cijelosti, a pojedini su njezini dijelovi glazbena podloga bajci

Na samoj pozornici nema puno događanja: muzičari sjede i sviraju, a i glumica se malo kreće, no iza njih se na platnu projiciraju fotografije Ivane Brlić-Mažuranić, Kleka čiji su je oblici nadahnjivali, Ogulina u kojem je odrasla te ilustracije Šume Striborove – od onih starih Vladimira Kirina do novijih, čiji je autor Danijel Srdarev.

Šuma Striborova dizajn Danijel Srdarev

Prije same bajke – pripovijesti o bezuvjetnoj ljubavi majke prema sinu – glumica čita ulomak iz autobiografije Ivane Brlić-Mažuranić, odnosno životopis koji je priložila uz aplikaciju za prijam u Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti (čija je postala dopisna članica kao prva žena koja se uspjela približiti toj instituciji), a na kraju predstave čita spisateljičino pismo sinu Ivanu. Upravo ovi ulomci zaokružuju dramaturšku cjelinu predstave, a njezina scenska statičnost mladim gledateljima omogućava da se usredotoče na ono najvažnije – riječ i glazbu. 

…još jedan dokaz kvalitete Skenderove Šume Striborove koja je napravila puni krug: od pjevane se riječi preko instrumentalnog zvuka vratila k riječi

Spoj (usprkos hepiendu) mračne atmosfere bajke, ravelovski prozračne glazbe i jednostavnog, nenametljivog dramaturškog i scenskog oblikovanja u veljači sljedeće godine zaživjet će – prema planovima – i u Dubrovniku, gdje će u izvedbi sudjelovati članovi Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Bit će to još jedan dokaz kvalitete Skenderove Šume Striborove koja je napravila puni krug: od pjevane se riječi preko instrumentalnog zvuka vratila k riječi, ovaj put govorenoj i upućenoj onim najmlađima.