Mr.Lee & IvaneSky u ZKM-u: Avangardna glazbena revolucija
Pjesme tamne produkcije vođene elektronskim pulsom i otpjevane čudnovatim Ivankinim glasom postale su igralište art dvojcu za novo eksperimentiranje u svojim zanatima. Njihova glazba ima toliko perspektive da boli što se stvara u našoj maloj državi
Iako je Ivanka Mazurkijević široj javnosti još uvijek poznatija po Stampedu, a Mrle po svom radu u matičnom Letu 3, njihovo glazbeno uparivanje nešto je najbolje što se moglo dogoditi hrvatskoj glazbenoj sceni. Pod zajedničkim imenom Mr. Lee & IvaneSky nedavno su objavili novi album Magelli, kompilaciju svoje kazališne glazbe posvećenu redatelju Paolu Magelliju s kojim surađuju posljednjih desetak godina. To je njihov izbor najuspjelijih pjesama koje se, osim u kazalištu, sada definitivno mogu slušati i na radiju. Osim u Magelliju, oslonac su pronašli i u Zagrebačkom kazalištu mladih gdje su održali koncertnu promociju albuma.
„Bio sam posve uvjeren da ćemo večeras imati i ploču“, rekao mi je Mrle nakon koncerta, pa nastavio: „Kasnila je šest mjeseci, a onda je uletjela Adele, pa se sve još oduljilo. Sve slušam preko Spotifya, ali slušao sam naš album na CD-u i zvuk se samo proširio. Zamisli samo kako će zvučati ploča!“
Koncertna umjetnička katarza
Mnogi hodočaste izvan naših granica kako bi doživjeli ovakvu koncertnu umjetničku katarzu, a ona se dogodila na pozornici ZKM-a. I to ne prvi put. Pjesme tamne produkcije vođene elektronskim pulsom i otpjevane čudnovatim Ivankinim glasom postale su igralište ovom art dvojca za novo eksperimentiranje svojim zanatima. Ono im je omogućilo da stvaraju glazbu bez pritiska. Okruženi jednom sasvim drugom pozornicom, Mrle i Ivanka dobili su prostor pogodan za kreativnost.
Ranije spomenuti puls pruža opipljiv osjećaj slobode – osjećaj koji se očituje ne samo u glazbi koju stvaraju, već i u auri u kojoj je stvaraju. Iako su kreativci na više polja, glazba kod njih ima najviše smisla. Koliko god instrumentacija i vokal zvučali sjajno, ono što pali publiku zapravo je atmosfera koju stvara apsolutno uigran bend sastavljen djelomično od članova Leta 3, a pojačan Vladom Simcichem Vavom na električnoj gitari. Njihova sinergija je očaravajuća, a svaki gost koji im se pridružio, samo je dodavao novu razinu magije.
Gostiju je stvarno bilo podosta, Ivanka se našalila kako ih nisu mislili sve pozvati, ali da je Magelli rekao da dođu, od Katarine Bistrović Darvaš u hipnotizirajućoj ”Nije dobro”, preko Mate i Šimuna Matišića, Borne Šercara, gudača vođenih dirigentom Oljom Dešićem čije su orkestracije gudača stvarale završni blockbuster touch, vrsnoga gitarista Ivana Pešuta, Zorana Prodanovića Prlje i Lucije Šerbedžije.
Oprečnost se protezala cijele večeri na mnogim razinama, od vrckave Ivankine osobnosti i mrgodnoga Mrleta do bijele vjenčane odjeće njezine majke u kojoj se pojavila do crne haljine u drugoj polovici koncerta; od nježnih i svijetlih countryjem i americanom obojenih pjesama do silovitih noise komada koji su rušili scenografiju; od elektronike do gudača; od žestokoga bendovskog muziciranja do ogoljenoga klavirskog intermezza Urše Raukar dok je svirala Bacha.
Mislim da je lijepa stvar moći ići u različite žanrove i ne sumnjam da će svakim svojim koncertom stvarati nove obožavatelje, budući da ono što rade doista jest dojmljivo, ali ima nešto mazohistički u tome da stvaraju glazbu za uzak krug ljudi, a predodređenu za mnogo veće pozornice i puno otvoreniju publiku.
Između glazbe i kazališta
Dosadno je reći ‘svjetsku’, ali ova glazba ima toliko perspektive da boli što se stvara u našoj maloj državi, unutar granica koje nas toliko čuvaju i odvajaju. Dok su osamdesetih i devedesetih u Hrvatskoj postojali izvođači koji su po svom zvuku itekako mogli stati uz bok nekim svjetskim izvođačima, danas je to stvarno rijedak slučaj. Ipak, glazba Mr. Leeja i IvaneSky obiluje mogućnostima da bude prepoznata u svijetu. Uvrštenje na Impalinu listu od stotinu nezavisnih izvođača na koje treba obratiti pozornost samo je jedan od rezultata koji u potpunosti opravdava ovaj avangardni art dvojac.
„Mi smo tako sretni što smo ovdje! To je situacija negdje između – mi smo između glazbe i kazališta. Ta ljubav koju nam je prenijela ekipa iz prvog reda je zarazna! I šta, onda se mi guramo tu“, izjavila je Ivanka.
Na kraju večeri, urezala mi se jedna scena koja je savršeno ocrtavala cijelu priču. Gledajući glazbenike koji napuštaju pozornicu i publiku koja napušta dvoranu, Ivanka Mazurkijević i Paolo Magelli bili su razdragani i zagrljeni usred meteža, kao na kraju jedne generalne predstave koju tek treba vidjeti cijeli svijet.