Kao malo koji novinar i kritičar naš Ante Batinović susretao se  nekoliko puta s jednim od najvećih umjetnika i rock zvijezda u posljednje 32 godine. U povodu najnovijih aktivnosti Nick Cave harači Europom kao headliner najvećih glazbenih i art festivala i, na žalost još jedne roditeljske tragedije, Ante se prisjeća samo nekih njegovih stavova i razmišljanja koji mu danas samo potvrđuju umjetnički i osobni integritet. Nick Cave i njegovi The Bad Seeds dolaze u Zagreb gdje su se odavna udomaćili. Nastupaju na Jarunu na festivalu INmusic .

Dugogodišnji susreti s Caveom

Dobro se sjećam kad su nekad Nick Cave i njegovi The Bad Seeds mogli napuniti samo koncertne prostore kapaciteta tri do četiri tisuće ljudi poput Križanki u Ljubljani ili bilo gdje  drugdje u Europi. Šator u Beču kod Dunavskog tornja. Onda, malo pomalo stigao je Cave i do arena do dvadeset tisuća gledatelja. A da pritom nikada i ničim nije učinio neki ustupak ili se dodvorio najširoj publici.

Nije onda čudo što je Cave dobio počasne doktorate na Sveučilištima u Engleskoj i rodnoj Australiji. U Italiji je dobio Premio Tenco u Sanremu gdje prestižne titule dobivaju najveći talijanski i svjetski autori-pjevači (Tom Waits,Leonard Cohen ili naš Arsen Dedić).

Nagradu Tenco utemeljili su talijanski kantautori u Sanremu i nazvali je prema Luigiju Tencou, velikom kantautoru koji se ubio tijekom nastupa na Festivalu talijanske kancone u Sanremu. Cave je radosno primio nagradu i nastupio na svečanosti ondje. Dugo vremena rodna mu Australija nije mogla oprostiti potpunu nekonvencionalnost u svemu, pa je jedno vrijeme čak nazivan ‘noćnom morom Australije’!

Nick Cave i Ante Batinović / privatna arhiva

Osamdesetih godina prošloga stoljeća, a i koju godinu ranije s The Birthday Party, Cave se znao stvarno neugodno ponašati prema okolini, naročito novinarima. Prema riječima članova njegovih bendova, bio je stalno bolestan uslijed konzumiranja velikih količina droge. Stoga ga dijelu medija, a onda i javnosti nije bilo teško nazivati narkomanom i, što je najgore od svega, darkerom s najnegativnijim predznakom. Ovo posljednje nije imalo nikakvog smisla niti razloga i Nicka Cavea mogli ste pošteno iznervirati pitanjem je li darker. E, tu je onda nastajao ‘lom’. Srećom, s vremenom su se valjda novinari educirali o liku i djelu Nicka Cavea pa ga nisu s takvim  stvarima maltretirali.

/ privatna arhiva

Tragična povijest

Smrt je uvijek bila tu negdje oko njega i njemu dragih ljudi i prijatelja, a zadnjih nekoliko godina i dvojice sinova. No nikada nije imao onaj česti tabloidni dodatak karijeri. Iako je bio i dobar dio karijere jak konzument droge, tabloidi su ga ostavljali na miru, a publika ga je mogla voljeti i konzumirati samo kroz djela: albume, knjige, filmove i koncertne nastupe.

Cavea su čak na miru ostavili i engleski tabloidi osim u vrijeme dueta “Where The Wild Roses Grow” s Kyle Minogue i to su pisali više o njoj nego njemu. Čak i slučajevima obiteljskih tragedija (preranih smrti sinova Arthura i Jethra), tabloidi su poštivali privatnost nakon što ih je pjevač to zamolio.

Inače, Nick Cave je otac četvorice sinova. U braku s brazilskim modelom Viviane Carneiro rodio se Luke 1991. Iste se godine rodio i Jethro iz veze s Beau Lazenby. S Beau Cave nije bio u braku, a Jethra je prvi put vidio kad je on imao nekih sedam-osam godina. Jethro je živio s majkom u Australiji.

Godine 1997. upoznaje Susie Bick – cover model za album grupe Damned Phantasmagoria.  Kasnije je Susie je bila model Viviene Westwood i model na albumu Nicka Cavea i The Bad Seeds Push The Sky Away. Cave i Bickova vjenčali su se 1999., a iduće godine dobili su blizance Arthura i Earla. Susie  je suvlasnica modnog lanca The Vampire’s Wife. Živjeli su u Brightonu, ali su se nakon Arthurove smrti dijelom preselili u Los Angeles.

Nick Cave bio je u jakoj prijateljskoj vezi s velikom australskom pop-zvijezdom Michaelom Hutchenceom (INXS), tako jakoj da je bio kum Michaelovoj kćeri Heavenly Hiraani Tiger Lily Hutchence.

Otac joj je iz vršio samoubojstvo vješanjem u hotelskoj sobi u Ritz-Carltonu u Sydneyu. Imao je svega 37 godina. Na pogrebu je Cave pjevao “Into My Arms”, ali je zamolio da se tokom njegove izvedbe isključe kamere.

Caveov otac također je rano umro; poginuo je u prometnoj nesreći. Nick je imao svega 19 godina i bio je jako vezan za oca Colina. Majka je Nicku vijest o smrti oca priopćila u policijskoj postaji u kojoj je završio radi provale u neki dućan. Tada je došla svog sina Nicka izvući i ne prvi put.

Prave tragedije počele su smrću tinejdžera Arthura 2015 godine. Pad s litice od 60 metara bio je nesretan slučaj, iako je Arthur u sebi imao LSD-a. Jethro je pak početkom 2022. pronađen mrtav u jeftinoj motelskoj sobi u dobi od 31 godinu. Bolovao je navodno od shizofrenije, a i često bio nasilan prema majci do mjere da je dobio i sudsku zabranu približavanja. U tinejdžerskog dobi bio je model; prava zvijezda među kreatorima, ali malo-pomalo, sve je to nestalo.

Nick Cave je volio i voli svoju djecu, što je neosporno, ali uvijek je isticao tešku ulogu roditelja: „Ne znam smatram li  to svojom ulogom ili je ne vidim kao ulogu bilo kojeg roditelja da utječe na razmišljanje njihove djece. Mislim da bi se roditelji mogli malo povući i dopustiti djeci da se razvijaju. Vjerojatno bi to bilo bolje za djecu“.

I na pitanja novinara o njegovim savjetima djeci Cave bi odgovarao da nikada ne bi određivao kako da se ponašaju .Uvijek je bilo tako s Caveom, pa i nakon smrti dvojice sinova koje su ga teško pogodili. Stoga je apsolutno razumljiva njegova izjava: „Dobivanje savjeta od mene je kao da te mjeri pogrebnik“.

Obiteljske tragedije neupućenima su stvorile ideje o tome kako se u prošlosti Cave definirao samo kao glazbenik, a tek u posljednje doba da o sebi razmišlja više kao ocu i suprugu. Gubitak Arthura, pa nedavno i Jethra pojačali su potrebu za utjehom koju je onda našao u još intenzivnijem stvaranju i glazbe i filmova, ali i slušanju tuđe boli preko svoga bloga Red Hand Files.

Duhovnost

U odgovorima svojim obožavateljima koji su također puni boli Cave može biti, kako je netko dobro primijetio, pastoralan, ali ne i doktrinaran. I u povijesti i u razgovorima s njim religiju nikada nije volio institucionalno. Caveova duhovnost nije dogmatična. Ne želi promicati pravila. Radije će svojoj publici predložiti da sami istražuju i iznalaze odgovore na pitanja koja ih muče, a da ih im ih on daje gotove.

Zbog svega ovoga nije čudo što se Caveom bavio i religijski urednik CNN-a 2019. na primjer i proglasio ga „jedno vrijeme jednim od religiozno najpismenijih tekstopisaca u rock and rollu“.

Istina na pozornici Cave ponekad može izgledati kao propovjednik ili ga se može dijelom takvim doživjeti. Ili ga se može doživjeti, kao što naglašava Daniel Burke iz CNN-a, kao nihilističkog prodavača Biblije u priči o Flanneryju O’Connoru.

Cave je osim na Red Hand Fileu izravno komunicirao s obožavateljima i na nizu koncerata simbolično nazvanima Conversations with Nick Cave, ali se isto tako kad je sa The Bad Seeds zna šepuriti na pozonici poput šamana, zna režati. Biti energičan kao u doba The Birthday Party da bi isto tako znao izjaviti: „Mogao bih napisati Michelinov vodič za centre za dektosikaciju.“

Kad sam ga u Brightonu pitao što misli o vlastitoj primjeni odavna izlizane parole ‘seks, drugs and rock and roll’ podgovorio mi je onako ležerno: „Eksperimentirao sam s drogama, bilo je nešto seksa, a sve ostalo stvaranje i nastupanje“.

/ privatna arhiva

Zanimljivo kad smo razgovarali u Brightonu stalno je spominjao kako stvara u svom officeu od 9 do 6. Naravno da mi je bilo malo čudno, ta nije on ni manager ni službenik da radi u officeu. Pritom sam istaknuo da su mnogi umjetnici radili, stvarali po finim ili manje finim kavanama, lokalima, pubovima na što je skočio: „To nisu pravi umjetnici. Ne može se stvarati po birtijama. Ja svako jutro u devet sati dođem u svoj office sjednem za stol uzimem olovku bijeli papir i počnem raditi, pisati. Office mi izgleda poput pshijatrijske ordinacije s onim kaučom. I ja sam nekad pisao svugdje jer nisam imao novaca. Sad je bolje i mogu raditi kako treba“.

Na moju upadicu da je Paul McCartney Yesterday napisao na WC školjki Cave je prasnuo: „Zato mu i jesu takve pjesme!“

Tako je Nick Cave u malom ribarskom mjestašcu pored Brightona u svom officeu napisao stotine pjesama i komunicira s obožavateljima o njihovoj tuzi, boli, vjeri, Bogu, religiji iako on pritom nije ni pastor, psihijatar ili dobro plaćeni savjetodavni kolumnist. On je genijalan pjesmopisac, performer i velika, velika rock-zvijezda kojeg su ovoga ljeta pozvali organiozatori najvećih ljetnih festivala, a posebno oni s najvećeg Festivala glazbe na svijetu – Montreux Jazz Festivala!

Pjesnik i divlji izvođač

Prvi put bio je u Montreuxu prije pet godina, a sada ga na Ženevskom jezeru očekuju s najavom: „Majstorski pjesnik i divlji scenski izvođač pripada rijetkoj klasi umjetnika. Od onih je koji prelaze desetljeća, a da ne izgube ni trunke važnosti  ili intenziteta. Od albuma From Her to Eternity iz 1984., uzvišenog visceralnog djela do Ghosteena s duboko ožalošćenima pjesmama iz 2019.

Diskografija Nicka Cavea i The Bad Seedsa nema slabih točaka, izmjenjujući organske balade i bučne deponije. Na pozornici Nick Cave potresa publiku kao nitko drugi.

„I letimičan pregled putem You Tubea dosadašnjih nastupa Nicka Cavea u Europi sugerira i još veće komplimente nego što su mu dali u Montreuxu. Nazovimo to njegovom infrastrukturom – Red Hand Files, ali i tu je Nick Cave bio veliki jer je bio i ostao vrstom zaklona internetske oluje bez razdora i zavjera“ (The Guardian).

Ali Nick Cave je pravi kad se pojavi na pozornici kao ovih dana na Primaveri. Nakon rada u officeu gdje sve nastaje na pozornici veliko je finale njegova stvaralaštva. A za sve je poprilično zaslužan njegov prerano preminuli otac.

Nick Cave and the Bad Seeds – Primavera Sound 2022.

Usred intervjua u Londonu u hotelu The Gore – obitavalištu hollywoodske i rock-aristokracije – Nick se zapiljio u mene da mi je bilo neugodno. Ipak, upitao sam što se dogodilo, a on će ko’ iz topa: „Podsjećaš me na mog oca!“

„Hopa“, kažem ja sebi i njemu. A on se onda rasplinuo od priče kako mu je jedino žao što njegov otac nije doživio da vidi njegovu prvu knjigu izdanu na deset jezika. Colin Cave je volio Nicka i volio The Birthday Party, ali književnost je bila njegova glavna preokupacija. Cave će mi: „Moj otac je smatrao da je umjetnost, naročito književnost, spas za svijet i to je prenio na mene. Upoznao me s klasicima poput Dostojevskog i mnogo toga mi dao glede umjetnosti.“

Nick Cave / privatna arhiva

Bilo je to u Londonu 1994. Pričao mi je i kako će imati duet s Kylie Minogue i koju obožava do neba. Na kraju sam ga zamolio za autogram i posvetu mome sinu. Na pitanje kako se zove kažem „Luka“, a Cave će na to s osmijehom:  „I moj se zove Luka (Luke). I onda k’o dva ponosita oca o sinovima.