Tidal Pull - Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini
Tidal Pull mladi su zagrebački bend koji djeluje od početka 2020. i, unatoč dvjema kriznim godinama, uspijeva izbacivati singl za singlom i kreativne spotove. Svoj zvuk opisuju kao big indie ili ‘muzika koju čuješ kad nađeš još pomfrija na dnu vrećice iz meka’. U zadnje vrijeme pokazali su se i kao izvrsna live atrakcija, a debitantski album Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini izdali su prošloga tjedna pod etiketom Mudrog brka. U četvrtak, 23. lipnja, nastupaju i na Main Stageu INmusica.
Sredinom i krajem 90-ih, kad su američkim srednjim zapadom vladali indie emo bendovi i svojom scenom prkosili predoziranom grungeu, kod nas su alternativci, nošeni na krilima Crnog mačka i Zagreb Gori festivala, uživali u novonastaloj mješavini svega i svačega. Imali smo generacijske pop rock uspješnice Pipsa, Urbanovo eksperimentiranje, šokiranje Leta 3, garažno udaranje Majki i tribute punk za široke mase koji je stvarao Psihomodo Pop. Nismo imali emo.
Početkom milenija do glazbenog podzemlja ovih prostora ipak je dopro snažan emo utjecaj iz Amerike o kojem se nije pričalo na velikim nagradama i festivalima. Bendovi poput slovensko-hrvatske suradnje Analene, Nikad, Sizif (ex Debeli precjednik), Dying In This Place i The Farewell Reason pleli su dijelove vrlo žive domaće hardcore mreže.
Tekstovi su im bili prožeti tradicionalnom emo patetikom – mržnjom spram sebe samih, neuzvraćenom ili istrunulom ljubavlju, anksioznošću uzrokovanom običnim postojanjem i ljutnjom na svijet i socijalne norme. Ti tekstovi su, skoro pa uvijek, bili napisani na engleskom, a glazba je bila neuglađena, žestoka i sirova.
Svirali su screamo i post hardcore.
Tek u nekim dionicama pjesama Kinokluba mogli su se čuti utjecaji onoga američkog srednjeg zapada i emo tekstovi otpjevani, konačno, na hrvatskom. No, bivali su potpuno izgubljeni u njihovu pohodu na populariziranje pop punka na Balkanu. Nismo nikad imali mekšu stranu emo pokreta, onaj savršen soundtrack za jade odrastanja koji vas natjera da se osjećate kao protagonist vlastita coming of age filma.
E sad, zašto je potrebna ova uvertira kad pričamo o Tidal Pullu? Zao što njihov zvuk sadrži sve elemente midwest emo podžanra i njegovih indie velikana poput American Footballa, Minerala i Sunny Day Real Estatea.
View this post on Instagram
O tekstovima ćemo posebno pričati, ali kad slušamo ovaj bend, čujemo nježan i sramežljiv vokal Vilima Hrasteka koji u svakom trenutku može prerasti u snažan i iskren vrisak te čujemo dopadljivu i prirodnu progresiju ritmova bubnjara Borne Šućurovića popraćenu dvjema gitarama. Ne znam čija što svira i kad, ali gitaristi Ivan Blažinović i Luka Žgrablić vješto se igraju izmjenjujući melodične ‘čiste’ riffove inspirirane math rockom i pratnju prožetu distorziranim akordima.
Tidal Pull
Svoj su zvuk nedavno obogatili najnovijim članom, basistom Stefanom Španičekom.
Album prvijenac kreativno su nazvali Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini.
Nekako tako i zvuči.
Kao promatranje cvijeća.
Nevin i malen trenutak posve obične aktivnosti pri kojoj ste ranjivi i zamišljeni. Trenutak isprekidan izljevima žestine i ljutnje jer ste ipak u punoj brzini i prolaznost je neizbježna. Prva stvar na albumu, ”Dvanaest”, prava je budnica koja nas baca u nalet vjetra okupan suncem i postavlja temelj za ostalih osam pjesama.
Slijedi ”Dezen (Ljetna pjesma za nesretan rođendan)” koja je poslužila kao prvi singl s albuma i najavila dolazak osjetljivih mladića na indie scenu. Ovo je pjesma koju bih poslao nekome da im predstavim kako zvuči Tidal Pull. Svježe, ljetno, simpatično i kompaktno, a opet s daškom melankolije koja se osjeti u boji glasa i tekstu.
U ”Dva do dva” ističe se vješto plesanje po gitarskim ljestvicama, a u ”Dobro jutro, Jenny Lewis”, posvećenoj američkoj indie rock heroini, Vilim gura svoj glas do granica i otkriva se neka žešća strana benda koju ćemo, možda, u budućim izdanjima bolje upoznati. U ”Galeriji” i ”Svojom voljom” vraćamo se u mekše i romantičnije prizore, što se osjeti i instrumentalno – opet je plesno i lagano, ima čak i flertovanja sa sintesajzerom.
”Privitak” je zasigurno vrhunac ovog izdanja.
Kompozicija pjesme sadržava sve elemente koji valjaju kod benda u skroz razumnim dozama. Imamo plesni ritam uz koji promatramo druge kako se zabavljaju dok smo zalijepljeni za zid na tulumu, a nakon njega se oslobađamo uz eksplozivan i katarzičan refren koji savršeno opisuje našu nervozu i stvara nam olakšanje jer se tako osjeća i pjevač našega omiljenog benda.
”Besmrtna (Iskrenost nije vrlina)” balada je za kraj i najmirnija stvar na albumu. Efekti na gitari malo bježe u shoegaze dok se svjetla gase i zbor nas uspavljuje. Ipak, nije kraj. ”Nasljednici tihe riječi” ovdje dođe kao bis na kraju koncerta. U ovoj se pjesmi midwest utjecaj možda i najviše čuje.
Jauci o sumnji u samog sebe probadaju nas do jezgre kako bismo na kraju isplivali s porukom nade. Bridge na kraju pjesme gdje se tempo ubrza molitva je „da dođe i prođe“ te služi kao mantra našega izmučenog filmskog junaka. S tom molitvom i Tidal Pull nas ostavlja do sljedećeg slušanja.
Uvod u promatranje… savršena je podloga za gledanje kroz prozor autobusa dok se vraćate s posla. Ili iz škole. Ili s faksa.
I dok maštate o nadolazećem ljetu i svemu što boli, ali vas čini živim – izgubljenoj ljubavi, nedostižnoj simpatiji, velikim snovima, neželjenom tijelu, odbacivanju, nesigurnosti, prijateljima, suncu, vjetru i cvijeću. Takvi su i tekstovi.
Apstraktni su i daju nam fragmente trenutaka, opisuju gorko-slatke osjećaje provedene s voljenim osobama i podsjećaju nas da zastanemo i upijemo.
Producent: Tidal Pull
Format: streaming
Izdavač: Mudri Brk
