Konstrakta u Tvornici: od Zagreba dobila zdravstvenu knjižicu
Konstrakta ili Zemlja gruva?
Koja li je tajna histerije za Konstraktom? Je li Tvornica kulture prve ljetne subote pred nastup Konstrakte i Zemlje gruva bila krcata zbog masivnog hita koji je Srbiju možda doveo korak bliže do Europske unije? Ne… Zemlja gruva svoju hrvatsku publiku gradi godinama, a “In Corpore Sano” priskrbio im je pomlađivanje u širenju.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Balkanska hit mantra 2022. u rukavu. Neviđeni plasman na Euroviziji. Spektakl na Sea Staru početkom mjeseca. Formula za uspješan koncert.
Prvi album WTF is Gruvlend! Zemlja gruva objavljuje nakon dvogodišnjeg jammanja 2010. i ljudima ulaze pod kožu preko noći fuzijskim stilom muziciranja. Da ne pomislite da je samo “In Corpore Sano” od Konstrakte, odnosno benda napravio atrakciju, tako ih je tada singl “Najlepše želje” napravio jednim od najtraženijih regionalnih imena. Ponavlja li se povijest ili kolektiv zna složiti ubojitu kombinaciju za bratstvo i jedinstvo u glazbi? Apsolutno oboje.
Često nastupanje u Hrvatskoj između dva albuma, a posebno s nasljednikom Šta stvarno želiš kada nam u Vintage i Tvornicu dolaze dvaput u godinu dana pod parolom “Plesanje do znoja!”, Zemlji gruva osigurava ‘prvi val’ hrvatske publike. Prije eurovizijskog hita, činile su je generacije rođene osamdesetih, a sve istaknutija Generacija Z, Tvornicu je okružila iz dva smjera zbog neprikosnovenog regionalnog hita ljeta Gospodnjeg 2022. zbog “In Corpore Sano”. Ali ostavimo eurovizijsku priču za kraj, kao i njezina pripovjedačica.
Konstrakta u Tvornici kulture Photo: Davor Puklavec/PIXSELL
The greatest grooves feat. Konstrakta
Zemlja gruva postpandemijskoj se Tvornici predstavila u preslaganom bendovskom izdanju kao sekstet u odnosu na ranijih devet članova, a kao najveće osvježenje benda našla se basistica Maša koju je mastermind kolektiva i njegovih iteracija Milovan Bošković spazio na Instagramu. Ovaj fusion bend Zagrebu je nakon višegodišnjeg izbivanja priuštio svojevrsnu povijesnu lekciju diskografije svoga rada, počevši od proto-benda Mistakemistake okupljenog 1999., preko srži Zemlja gruva u koju se transformirao, do Konstrakte u koju se izgranao. Više lica traži autora, a nalazi ih u kreativnim umovima samog Boškovića i karizmatične vokalistice Ane Đurić Konstrakte.
U dva sata tako rasplesanoj Tvornici čija se publika stupnjevala kronološki od ruba pozornice gdje su se smjestile najmlađe generacije, prema simboličko odmaknutim starijim generacijama u pozadini tribina Konstrakta i bend izveli su svoje (odvojene zajedničke) uspješnice, uz redovito balansiranje cjelina obradama Dine Dvornika. Splitskom kralju diska i funka već godinama posvećuju “Afriku” i lirski prilagođenu “Zašto praviš slona od sebe?” što zbog njihove bezvremenske kvalitete, što zbog Dinine osvježavajuće sklonosti da izmiksa plesne glazbene stilove, kao što to oni čine s afrobeatom, reggaeom, popom i nasumično dancehallom. Moram priznati da sam tijekom koncerta u trenutku pomislio da će im se u nekom od ovih momenata čak pridružiti Josipa Lisac koja je studiozno promatrala uigrani nastup Konstrakte i benda. Uz Dinu, na repertoaru obrada našla se i Riblja čorba, kao i Massive Attack.
Zemlja gruva od glavnog grada Srbije obilježenog postmodernom dekadencijom turbo folka i trepom kao sve mu bližim trendom stvara neki balkanski New Orleans gdje nestaju sve jasne ili zamišljene granice žanra. Zajednički nazivnik svih pridjeva pripisanih beogradskom bendom jest plesni ritam, taj neuhvatljivi, ali prepoznatljivi groove koji će preplesti funk, disko, free jazz, dub i reggae. Zemlja gruva tako zvuči i izgleda kao manifestacija onog čemu je recimo Elemental stremio posljednjih dvadeset godina u svojoj pronicljivoj poetici socio-političkog angažmana, društvenog komentara i kritike pseudoburžujstva i malograđanštine naših posttranzicijskih zemalja.
Konstrakta u Tvornici kulture Photo: Davor Puklavec/PIXSELL
Kiša donjeg veša i prostor tolerancije
Dovitljivu pjevačicu koja se vidno opuštala tijekom dva sata nastupa kao predvodnica i glasnogovornica kolektiva publika je darivala očekivanom vokalnom podrškom na izvedbi Triptiha populariziranog neviđenim beovizijskim/eurovizijskim uspjehom. Ali darovima ovdje nije kraj: kiša donjeg rublja oprala je pjevačicu u bijelom koja je o svoj ‘klin’ okačila pet grudnjaka, gaćice, bokserice i ručnike i poručila da je „vreme da prima poklone i otvori biznis s peškirima“.
Obrazac interakcije publike inače rezerviran za rock nastupe muških bendova suptilno je sugerirao kako brojne predrasude postaju dio prošlosti, pa publika u Konstrakti kao nepokolebljivoj kritičarki novog doba pronalazi podršku i siguran prostor za bivanjem otvorenim. Ne treba tako ni zanemariti da dio publike, kao i ranije ona pocket palme, biva nesputan u svojoj seksualnoj orijentaciji, što ponovno ukazuje na nezanemarivu moć i transformativni potencijal glazbe na društvene postavke. A upravo je to i neizrečena filozofija Konstrakte i njezine Zemlje gruva.
Konstrakta u Tvornici kulture Photo: Davor Puklavec/PIXSELL
Nemam imam knjižicu
No publika Konstraktu nagrađuje i novcem, parafrazirajući balkansku tradiciju čašćenja muzikanata na igrankama pa tako padaju novčanice što Konstrakta duhovito komentira kao posljedicu In “Corpore Sano” zbog koje je „sada počela da dobro zarađuje“. I naravno, Tvornica je bila krcata ponajviše zbog srpske pobjednice Beovizije, petog mjesta na zadnjem Eurosongu, vladanja balkanskim radijskim postajama i glazbenim ljestvicama posljednja tri mjeseca. Dramatična i teatralna pjesma slojevitih značenja prije svega je mantrani komentar na diskriminaciju slobodnih umjetnika u zdravstvenom sustavu Republike Srbije zbog čega “umetnica nema knjižicu”. Zagreb je umetnicu tako darovao (poput Crvenog križa čija se iskaznica našla na pozornici tijekom darivanja kao štos) odjećom, higijenskim potrepštinama i, najvažnije – iskaznicom HZZO-a.
Konstrakta sada ima knjižicu, ali i novu publiku koju je sličnim principom njoj i luđački usviranom bendu Zemlja gruva donijela jedna pjesma kao što je to bio slučaj prije desetak godina. A upravo je to konačna potvrda kako Ana Đurić i Milovan Bošković nisu nikakav one-hit wonder, nego regionalni hitmejkeri koji konstantno iznenađuju inteligentnim plesnim komentarima nad mentalitetom društva.
