Višeslojna i suptilna: glazba Dalibora Grubačevića za film The Conversation

The Conversation 

Prije samo nekoliko dana, 16. rujna 2022., engleski izdavač Plaza Mayor Company službeno je objavio album filmske glazbe The Conversation renomiranoga hrvatskog filmskog skladatelja Dalibora Grubačevića. Film je smješten u vrijeme Drugoga svjetskog rata te donosi jedini razgovor između Josipa Broza Tita i kardinala Alojzija Stepinca koji se zbio u lipnju 1945. Dok je još bio u najavi, domaći su mediji film The Conversation – koji je režirao Dominik Sedlar – popratili s pristojnim interesom, a u stranim su ga medijima više-manje smatrali egzotičnom povijesnom dramom, smještenu na Balkan u vrijeme Drugoga svjetskog rata. Doduše, i domaćim i stranim kritičarima bilo je zanimljivo da je film sniman na engleskom jeziku, zbog čega je svakako privukao stranu publiku.

Glumili su istaknuti strani glumci: Caspar Phillipson, koji je prije nekoliko godina u filmu Jackie utjelovio J. F. Kennedyja, i Dylan Turner, koji se 2008. godine pojavio u filmu Mamma Mia! Redatelj Sedlar objašnjavao je svoju odluku da glumu u filmu o intrigantnom razgovoru između dviju važnih oponentnih figura ovih prostora povjeri stranim glumcima razmišljanjem da će upravo oni moći bolje prenijeti unutarnja previranja i nevidljivu napetost između Tita i Stepinca.

Glazba je, uz glumu, glavni nositelj vidljivih i nevidljivih tenzija

Bio je u pravu, jer kritičari su najprije primijetili odličnu glumu. Dapače, nakon što je film doživio premijeru u travnju 2022., mediji su ‘okrenuli ploču’. O filmu se počelo mahom pisati i govoriti; domaći kritičari shvatili su da je riječ o odlično izvedenom i osmišljenom filmu, a strani su mediji također hvalili koncept i glumu, zamijetivši uz to i glazbu Dalibora Grubačevića kao važnu i nezaobilaznu komponentu koja se isprepleće s radnjom. Doista, u filmu koji se temelji na razgovoru i sjećanjima dvojice protagonista – pa je potencijalno nezanimljiv (ali to je samo predrasuda!) – glazba je, uz glumu, glavni nositelj vidljivih i nevidljivih tenzija.

Službeni recenzent izdavačke kuće Plaza Mayor Company istaknuo je da je riječ o simfonijskoj partituri. To su najviše hvalili, s obzirom na to da je suvremena filmska glazba uglavnom zatrpana brzinski sročenim digitalno-sintetskim glazbenim rješenjima. Kod Dalibora Grubačevića to nikada nije bio slučaj, a tema intrigantnoga političko-vjerskog razgovora mu je, vjerujem, predstavljala i izazov. Zadržavši – uz orkestar – i tehniku tematskog rada, kojom je uspješno ocrtao likove, posebice Mariju Horvat čija se tema provlači kroz partituru u nizu varijacija (Marija Horvat, What Came of Marija?, Memories of Marija), Grubačević je napisao bogatu i suptilnu glazbu koja mijenja boje, od prozračnih do vrlo mračnih, ovisno o kojem se trenutku u filmu radi.

Autorici ovog teksta najzanimljiviji je, međutim, broj Forgery, skladan u duhu američkih filmskih partitura, tako da gledatelja drži u napetosti podrivajući sadržaj prizora iznutra; isti su broj prigrlili i producenti, jer je korišten u traileru kojim se film najavljivao. Također je posebna uvodna glazba, Prologue, za koju Grubačević tvrdi da mu je bilo najzahtjevnije skladati, jer je u tih pet minuta na početku morao uključiti sve što se u filmu i filmskoj glazbi događa kasnije. No, doista je napisao spektakularan broj, intrigantan, i zanimljiv poput samoga filmskog sadržaja.

Grubačević je napisao bogatu i suptilnu glazbu koja mijenja boje, od prozračnih do vrlo mračnih

Dalibor Grubačević je filmski skladatelj koji danas iza sebe ima zavidnu karijeru – mnogi ga čak pitaju kako mu je to uspjelo u Hrvatskoj koja baš i nije meka za filmsku glazbu i filmske skladatelje, unatoč tome što interes postoji. Grubačević na to obično sliježe ramenima i odgovara istim odgovorom koji biste čuli i od nekog slavnog američkog skladatelja: upornošću i trudom. Njegov rad obuhvaća brojne igrane filmove, kako domaće, tako i strane; karijeru je počeo s Duhom u močvari, dokazao se s Mostom na kraju svijeta, a prije filma The Conversation radio je na još jednoj stranoj produkciji, filmu The Match.

Skladao je i za brojne dokumentarne filmove (veliki je broj dokumentarnih i igranih filmova radio je surađujući s redateljem Brankom Ištvančićem), a tu se svakako ističe televizijska serija U potrazi za Markom Polom Mirka Brankovića za čiju je glazbu – koja sasvim iskače iz njegovih uobičajenih okvira – Dalibor Grubačević dobio nagradu Porin.

Svaki trenutak filma je proučen i analiziran, kako bi mu se moglo pristupiti suptilnim orkestralnim glazbenim rješenjima baziranim na tehnici lajtmotiva

Znajući sve to, moglo bi se reći da je Grubačević glazbu za The Conversation pisao rutinski, no nije tako. Svaki trenutak filma je proučen i analiziran, kako bi mu se moglo pristupiti suptilnim orkestralnim glazbenim rješenjima baziranim, kako sam već spomenula, na tehnici lajtmotiva. Glazbu većine Grubačevićevih filmova, pa tako i ovog, izvodi LS Studio Orchestra. To je skupina vrsnih glazbenika, uglavnom članova Zagrebačke filharmonije i Simfonijskog orkestra HRT-a, koji se odazivaju na Grubačevićev poziv kad sklada i snima filmsku glazbu. Korištenje postojeće simfonijske orkestre, tvrdi Grubačević, ima dvije velike mane: s jedne strane je preskupa, a s druge strane je prespora u smislu dogovaranja i poštivanja rokova.

Zato je Grubačević iznašao sistem, možda jedinstven za ove prostore, ali uobičajen u Americi i Europi; to je, dakle, sistem prigodnog ‘sastavljanja’ i okupljanja studijskog orkestra kojega onda čine najbolji i najvještiji glazbenici. Njihova muzikalnost se itekako čuje na soundtracku filma The Conversation gdje uživamo u vrhunski izvedenoj filmskoj glazbi, skladanoj tako da pomaže filmu, ali i da se bez problema može slušati samostalno, izvan filma, kao zasebno orkestralno djelo. Ipak je Grubačević majstor filmskih partitura koji je zanat već odavno ispekao, te se – isto tako već odavno – okrenuo umjetničkoj strani filmske glazbe. Zato joj se divimo, slušajući odličan album The Conversation ne samo kao glazbu iz filma, nego i kao cjelovito, višeslojno glazbeno ostvarenje.

Slušajući soundtrack filma The Conversation uživamo u vrhunski izvedenoj filmskoj glazbi, skladanoj tako da pomaže filmu, ali i da se bez problema može slušati samostalno, izvan filma, kao zasebno orkestralno djelo