Splitski ciklus suvremene glazbe i jazza otvorio Papandopulo kvartet
Prvi koncert novoosmišljenog ciklusa suvremene glazbe i jazza u Hrvatskom domu Split otvorili su 28. listopada neumorni su promotori i poticatelji razvoja suvremene hrvatske glazbe, članovi Papandopulo kvarteta: Nikola Fabijanić (sopran saksofon), Gordan Tudor (alt saksofon), Goran Jurković (tenor saksofon) i Tomislav Žužak (bariton saksofon).
Ovi međunarodno aktivni majstori komorne glazbe brojne poklonike imaju i među Splićanima, jer su diljem grada pod Marjanom održali mnoge, uvijek dobro posjećene koncerte. Međutim, prvi puta nastupili su u koncertnoj dvorani, što nije neobično s obzirom na to da je Hrvatski dom Split otvorio svoja vrata na samom koncu 2020.
Koncertna dvorana bila je bolna točka brojnih Splićana, jer su je imali još 1908. zahvaljujući donacijama tadašnjih građana.
Nažalost, od Drugog svjetskog rata secesijski ponos inženjera Kamila Tončića sustavno se devastirao pa je čak desetljećima držao zatvorena vrata. Mukotrpan put obnove trajao je petnaest godina, a otvorenje je obilježila i bojazan od pandemijskih (ne)prilika. Međutim, ni epidemiološka situacija nije omela novo poglavlje u splitskoj glazbenoj povijesti, a iako su na nekim koncertima mogli uživati samo najbrži sretnici (zbog smanjenog kapaciteta dvorane), prijenosi koncerata uživo putem YouTube kanala omogućili su široku recepciju. Već tada nazirao se koncept koncerata podijeljen u tematske cikluse, među kojima je od posebne važnosti Ciklus suvremene glazbe i jazza.
Od kada je ugašen festival Dani nove glazbe, koji su entuzijastično vodili saksofonist i skladatelj Gordan Tudor te trenutno najuspješnija Splićanka na međunarodnoj sceni suvremene glazbe, skladateljica Mirela Ivičević, navedeni ciklus u Splitu jedino je sigurno uporište suvremenih glazbenih strujanja.
Uz kvartet koji iza sebe ima tri diskografska izdanja, Porina, diplomu Milka Trnina, Grand Prix s Berlinskog glazbenog natjecanja, nagradu njujorške koncertne agencije Manhattan Concert Artist Award, zlatnu medalju u kategoriji komorne glazbe na Bečkom glazbenom natjecanju te Nagradu za digitalni album, zajamčena je iznimna kvaliteta.
Iako su Papandopulovci u Splitu pokazali novi, nešto ozbiljniji imidž noseći crna odijela te kravate, i dalje su zadržali zaraznu energiju i ležernost u nastupu. Nekadašnji studenti zagrebačke Muzičke akademije danas su raštrkani diljem Lijepe naše. Međutim, snažne glazbene individue uspješno su se splele u odlično uigran kvartet koji karakterizira kompaktna umjetnička vizija te visoke izvođačke sposobnosti. Pokazatelj toga bila je i izvedba Četiri studije ustrajnosti Rubena Radice, nedavno preminulog skladatelja, pedagoga, akademika i rođenog Splićanina, jedinog neživućeg skladatelja s programa, kojemu su i posvetili ovaj koncert. Njegove studije, čija imena stavaka imaju programsku ulogu (Ostinato, Kontrasti, Kanon, Pasaže), kao da su test za članove kvarteta.
Osim što Radičine Četiri studije ustrajnosti zahtijevaju individualno spretne izvođače, najvažnija je njihova međusobna komunikacija, koja je samo jedan od aduta Papandopulo kvarteta.
Kvalitetnim je izvedbama kvartet nadahnuo brojne skladatelje da pišu upravo za njih. To je bio slučaj i s prvom skladbom s programa, Papandopulijadom Tomislava Uhlika, koji je slušajući njihovu interpretaciju Šest krokija za kvartet saksofona Borisa Papandopula dobio poriv da „stari materijal“ uz nove kompozicijsko-tehničke postupke postavi pred kvartet kao nove interpretacijske izazove. Kako pretvoriti paralizirajući strah u ugodu zna Mirela Ivičević, koja je pred kvartet postavila zanimljive dramske izazove u skladbi Goldspell. Inovativne tehnike sviranja nisu same sebi svrha, već sudjeluju u izgradnji dramatične zvučne slike. Kad zatvorite oči tijekom izvedbe, pomislite kako je nemoguće da su protagonisti samo četiri saksofona. Put od paralizirajućega straha do ugode dugačak je i možda ne rezultira kod svih jednakim ishodom. Uostalom, ne bi ni trebao kad nismo svi isti! Zanimljivu upotrebu novih izvedbenih tehnika uz korištenje tradicionalnog tonaliteta ponudila je skladba Slapstick Tene Ivane Borić, koju je kvartet praizveo prošle godine u HGZ-u. Kraj koncerta prošao je u znaku plesa kiše u skladbi Petrichor Petra Obradovića, koja je u praizvedbi Papandopulo kvarteta na Dubrovačkim ljetnim igrama 2019. skladatelju donijela nagradu Orlando. Tragom Marcela Prousta, koji osjetilnim pupoljcima priziva djetinjstvo u Combrayu, Obradović je skladbom Petrichor odlutao u vrijeme kada ga je otac prozvao da zajedno slušaju kišu. Zanimljiv naziv skladbe izraz je za specifičan miris zraka poslije kiše, a uz dozu melankolije i sjete ugođajem ipak dominira radostan ples.
Papandopulo kvartet nije zaboravio ni na skladatelja po kojem nose ime pa su kao dodatak programu izveli Prvu studiju za klavir Borisa Papandopula u vještoj obradi pijanista Ivana Batoša za kvartet saksofona, obilježivši tako i tridesetu obljetnicu skladateljeve smrti. Splitski koncert kvartet je iskoristio i za najavu novog diskografskog izdanja na kojem će se naći i neke od skladbi s programa splitskog koncerta. Tako će i svi oni koji ih nisu mogli poslušati uživo imati priliku poslušati raznovrsna nova suvremenoglazbena ostvarenja u vrhunskoj izvedbi!
