Uzbudljiv multimedijalni drugi dan festivala Novalis
Novalis – Inovacija, interdisciplinarnost i interakcija
Tijekom drugog dana festivala Novalis postavljena je instalacija Johannesa Kreidlera Wall of Sound – All Synthesizers. Riječ je o zidu koji prikazuje vizualan izgled zvuka. Sâm autor potaknuo je okupljene na odabir zvuka i zamišljanje kako on zvuči. U zajedničkom razgovoru komentiramo kako bi koji zvuk mogao zvučati te ih čak pokušavamo imitirati.
Foto: Helena Skljarov
Čitavu instalaciju prati sljedeći tekst:
Kada su se pojavili prvi sintesajzeri, pojavila se potpuno nova dimenzija proizvodnje zvuka. Umjesto klavirskih tipki ili gitarskih pregrada, suočili ste se s desecima prekidača, gumba i prekidača koji su omogućavali beskonačno mnogo kombinacija. Jedna je kombinacija zvučala jednako dobro kao i druga – kako pronaći idealan zvuk? Svako sistematiziranje činilo se apsurdnim; postojeći ukus istraživanja na internetu. Ali postoji i rješenje: strategija za pronalaženje pravog zvuka: vi se odlučite za jedan. Prvi je najbolji. Sve ostale milijarde zvukova su ostavljene iza – za sada. Odaberem ovu, to je to. Ne igraju samo slučajnosti važnu ulogu u životu, ponekad moramo i aktivno prakticirati slučajnost. Zvučni valovi sliče spermijima.
Foto: Helena Skljarov
Istu je večer održan koncert u dvorani Kulturnog Centra Osijek. Bila je riječ, uglavnom, o eksperimentalnim skladbama koje su izvodile Barbara Lünburg (violina) i Mia Elezović (klavir).
Mia Elezović / Foto: Veronika Reutz Drobnić
Čitav je koncert otvoren skladbom Messenger Huihui Cheng koja je privukla mnogo pažnje. Prije svega, izvedena je u predvorju, a izgled prepariranog klavira privukao je brojne posjetitelje i mnogo prije koncerta, uključujući i slučajne prolaznike. Okomita ploča klavira bila je otkrivena tako da se vidjela njegova osvijetljena unutrašnjost, kao i preparacija koja se sastojala od brojnih elemenata kojima su dominirale plastične vrpce.
Foto: Veronika Reutz Drobnić / Novalis
Manipuliranje i potezanje ovih vrpci proizvodilo je izuzetne zvukove, a pohvalno je da se skladateljica nije zadržala samo na ovom efektu već je ukupno bila riječ o izuzetno zaokruženoj i formalno jasnoj skladbi u kojoj je preparacija iskorištena do svoje krajnosti uz uključivanje smislenosti.
Messenger | Huihui Cheng from Edition Zeitgenössische Musik on Vimeo.
Koncert se nastavio izvedbom dua u koncertnoj dvorani, a uslijedila je skladba Margarete Ferek-Petrić Wirrwar Song Nr.3 slobodnog i intuitivnog pristupa. Od glazbenica se tražilo mnoštvo proširenih tehnika, ali i korištenja dodatnih predmeta poput, primjerice, zviždaljki ili udaraljkaških palica. No, svi ovi prošireni elementi nisu postojali per se već su bili spretno uklopljenu u logičan tijek skladbe i njenu boju.
Foto: Veronika Reutz Drobnić / Novalis
Skladba Johannesa Kreidlera Study for piano zahtijevala je i projektor s videom. Upravo je dijalog s fiksiranim snimkama iste skladbe bio središnjica ove izvedbe u dramaturški nabijenoj izvedbi Mije Elezović. Poseban efekt ove skladbe stvarao je i zvučnik smješten ispod klavira zbog čega ponekad, zahvaljujući spretno izrađenoj elektronici, nije bilo jasno proizvodi li zvuk sviračica na izrazito prepariranom klaviru ili je pak riječ o elektronici.
Poznato je da ovaj skladatelj voli u svojim djelima izražavati diskretan humor što je i ovdje bio slučaj, posebice pri kadru umnožavanja snimaka Vladimira Horowitza i njegovih izvedbi Scarlattijevih sonata.
Foto: Veronika Reutz Drobnić / Novalis
Na koncertnom programu našla se i prva skladba jednog od polaznika radionice za skladatelja, mladog američkog skladatelja Iana Whillocka, For all the things we build, we break. U kratkom razgovoru prije skladbe koji je moderirao Davor Branimir Vincze, Ian otkriva da je ideja skladbe svojevrsno raspadanje glazbenih motiva, kako onih ispisanih u instrumentalnim dionicama, tako i u fiksiranoj i live elektronici gdje se često koristi princip granuliranja.
Ovo je donekle djelovalo i u doslovnom i vizualnom smislu kada je Barbara Lünburg proizvodila zvukove na violini stiroporom koji se sve više usitnjavao i padao na pod pozornice.
Čitav koncert zatvoren je skladbom Davora Branimira Vinczea #MeMyselfAl za violinu i živu elektroniku. Riječ je o skladbi koja je koristila mnogo artificijelnih dijaloga između sviračice i elektronike na više kanala: njen vlastiti zvuk ju je pratio, imitirao i dopunjavao. Bilo je lako čuti vrlo jasne i suptilno izrađene formalne blokove od kojih je, svaki za sebe, po tipu zvuka i njegovoj gradnji imao vrlo jasan karakter i atmosferu.
Foto: Veronika Reutz Drobnić
Čitav treći dan festivala Novalis protekao je u intenzivnim probama za čak dva koncerta na kojima su djela polaznika skladateljske radionice, u izvedbi mladog trija koji čine: Eva Mach (violina), Abdul-Aziz Hussein (klarinet) i Mirjam Waser (klavir).
Foto: Novalis
Posljednji koncert pripao je renomiranom američkom udaraljkaškom triju Line upon Line, a također je u tijeku postava posljednje od predviđenih instalacija koju potpisuje Barbara Lüneburg.
Novalis 2022. nastavlja s otkrivanjem zvuka i sjajnim interpretacijama, a izvještaj s otvorenja i prvog dana festivala pročitajte ovdje.
