Horizont - Vučedolski misterij Dalibora Bukvića u Laubi
Izvedba skladbe Horizont/Vučedolski misterij Dalibora Bukvića u privlačnom prostoru zagrebačke Laube bio je već treće prikazanje tog djelomično i scenskog djela. Prvo se zbilo na mjestu kojem je taj misterij vrlo decentno i slojevito u svojem scenskom prikazu posvećen, a drugi put na Danima Milka Kelemena u Slatini.
Foto: Goran Kovačević
Prazni i zvučni prostor ciglene zgrade Laube također se pokazao više nego prikladnim da bude okvir muzičko-scenskoj evokaciji zaboravljene i ponovno otkrivene davne, prethistorijske samodostatne, neekspanzivne vučedolske kulture. Ona je, i prije poznatih kultura starog vijeka koje zbog dalekosežnog utjecaja opisuje svaki udžbenik, obilježila ove prostore.
Njezin nestanak i kasno ponovno otkrivanje dovoljan je razlog za razvijanje mašte i obavijanje mističnim velom i svakako dobar poticaj skladbi Dalibora Bukvića koja priču o Vučedolu, u još uvijek aktualnom procesu otkrivanja, zaogrće u glazbeno ruho razumijevajući ju na suvremen način.
Foto: Goran Kovačević
Dodatni je izazov bio da su se skladbom pozabavili uglavnom mladi ljudi za koje je i napisana: vokalni ansambl Brevis, uspješni dugogodišnji projekt dirigentice Antoanete (Anje) Radočaj-Jerković i pijanista Davora Dedića te Ženski zbor Akademije za umjetnost i kulturu iz Osijeka, kao i tamošnji diplomanti – sopranistica Anja Papa i glumica Ana Dorja Bajto.
Foto: Goran Kovačević
U cjeloviti prikaz priču su uobličili Davor Dedić audio oblikovanjem, Josip Grizbaher video oblikovanjem i Vuk Ognjenović video koreografijom, dok je jednostavno efektne kostime oblikovala Zdenka Lacina uz ostale sudionike ambiciozne mladalačke produkcije.
Foto: Goran Kovačević
Libreto je na hrvatskom i latinskom jeziku sastavio Dalibor Bukvić koristeći i ulomak iz knjige Kartografija ljubavi: Dunavom Helene Sablić Tomić. Tako je Bukvićeva zborska partitura na ujedinjujućim putevima od zvukovnosti starih majstora poput Palestrine do suvremenih arhaičnih Pärta, partitura koja bi se mogla izvoditi i samostalno, dobila intrigantan, promišljen i privlačan scenski okvir koji, unatoč isprobanim formulama, može postati intrigantan i na profesionalnoj sceni.
Partitura je to koja bi se mogla izvoditi i samostalno, a dobila je intrigantan, promišljen i privlačan scenski okvir koji, unatoč isprobanim formulama, može intrigantnim može postati i na profesionalnoj sceni
Cijela savjesno pripremljena i maštovita izvedba Horizonta, od koje su znatni dijelovi snimljeni, može i izvedbom i prikladnim trajanjem postati zaštitnim znakom suvremenog predstavljanja Vučedolske kulture, vrlo primjenjiva za prvo upoznavanje već i u školskoj dobi kao i namjernicima, posjetiteljima lokacije.
Foto: Goran Kovačević
Zanimljivo je da je Bukvić za svoje Horizonte možda simbolično izabrao isključivo ženske glasove koji se kreću od jednoglasnog zapjeva do umjerenog višeglasja primjerenog i neprofesionalnom zboru. Odlično ga je pripremila dirigentica Antoaneta Radočaj-Jerković. Dominirano je lijep i ujednačen zapjev mladih, svježih i zvonkih glasova koji su točno i suvereno, napamet vladali svojim dionicama do mjere da im zadano stalno kretanje prostorom koje ih oblikuje i u drugoj, fluidnoj dimenziji, nije bio nikakav problem.
Foto: Goran Kovačević
Ništa u Bukvićevoj vokalnoj partituri nije pretjerano niti je pripovjedno, a ni slušatelju ne sugerira doživljaj stare kulture. Na to jedino možda može uputiti stanoviti arhaični, na neki osobit način iskonski svijet kristalno čistog zapjeva ženskih glasova.
Dominirano je lijep i ujednačen zapjev mladih, svježih i zvonkih glasova koji su točno i suvereno, napamet vladali svojim dionicama
Male geste i pomaci u dionicama stvaraju prije svega posebnost atmosfere koju majstorski oblikuje i kojoj je sigurno pridonio i akustički zahvalan prostor izvedbe.
Foto: Goran Kovačević
