Održan 23. Chansonfest - Šansona se ponovno rađa
Lani se zbog naleta koronavirusa festival nije ni održao, a ove godine također nije bilo kao prije. Ponajprije, u Komediji je broj sjedala bio ograničen pa je parter bio poluprazan, posjetitelji su pratili izvođače pod maskama. Ipak, 23 nove pjesme primjereno su obilježile praznik šansone.
Chansonfest se u svome 23. izdanju vratio na pozornicu Zagrebačkoga gradskoga kazališta Komedija prigodno okupivši 23 izvođača koji su svojim interpretacijama još jedanput proslavili praznik šansone.
Lani se zbog naleta koronavirusa festival nije ni održao, a ove godine, 11. studenog također nije bilo kao prije. Ponajprije, u Komediji je broj sjedala bio ograničen pa je parter bio poluprazan, posjetitelji su pratili izvođače te festivalski orkestar pod ravnanjem Josipa Cvitanovića pod maskama, a umjesto koncepta koji kombinira promenadu novih pjesama i revijalni nastup određenoga izvođača, umjetnički ravnatelj Hrvoje Markulj odlučio se za klasični festivalski pristup. Ipak, ponajviše se osjetio nedostatak izvanserijskog voditelja Voje Šiljka koji zbog zdravstvenih razloga nije vodio manifestaciju. Rekao je, doduše, na prošlom Chansonfestu da više neće voditi, ali svi su bili uvjereni da se šali. Zamijenila ga je Antonija Ćosić koja je nakon nekoliko početnih najava očito opterećenih razumljivom tremom, do kraja festivala bila njegova dostojna zamjena.
Chansonfest 2021./Matej Grgić
Program Chansonfest 2021. otvorio je, kao i na prošlom festivalu Hrvoje Hegedušić, jedan od utemeljitelja festivala izvevši vlastitu skladbu Ljubavi moja. Zanimljivo je kako je uglazbio nepoznate stihove Maje Perfiljeve, pjesnikinje i njegove bivše supruge koja je preminula prije dvije godine.
Festival je zaključio Ibrica Jusić (dakako, na pozornici je bio i njegov pas) koji je na prošlom izdanju imao svoju retrospektivu. Pjesmu Davni poljubac posvećenu nepoznatoj Dubrovkinji, protivno očekivanjima, nije napisao on nego Mario Ćužić, dok su stihovi djelo Željka Krznarića.
Za međunarodni aspekt festivala pobrinuli su se Andrej Tomšič iz Slovenije, čija pjesma Uspavanka ima snažan odjek stvaralaštva Leonarda Cohena te Nemanja Nišić iz Srbije koji vokalno i stilski balansira između Dragana Stojnića i Bajage.
Chansonfest 2021./Matej Grgić
Možda je najveće iznenađenje festivala bio vrlo dobar nastup glumice Mile Elegović koja je pjesmu Sumrak i napisala najavivši tako svoj cabaret koji će sljedeće godine osvanuti upravo na pozornici gdje je i pjevala, s obzirom da joj je Komedija matično kazalište. Iz drugog miljea poznat je i TV voditelj Nikola Kristić koji je napisao stihove za pjesmu Smiraj pridruživši se Rei Ivanić i Marku Vuckoviću koji su zajedno interpretirali skladbu.
Dojmljive izvedbe pružili su izvođači koje poznajemo po radu iz bandova: Sandro Bastiančić (En Face) sjetnom je skladbom Nedostaješ s pratnjom akustične gitare i usne harmonike izvrsno iznijansirao pop i šansonu, a Vladimir Kočiš Zec (Novi fosili) u suradnji je s harmonikašem Goranom Mačužićem izveo poskočicu Dunja pod jaknom, stilski iznimno blisku repertoaru Fosila.
Njegova pjesma bi odgovarala i formi nekih standardnijih festivala, kao i Kampo Kaštelo Jure Brkljače koju je napisao Miroslav Rus. Ritmična pjesma s nostalgičnim tekstom posvećenom kvartu u Zadru i isto tako nostalgičnim napoletanskim štihom sigurno iskače iz šansonijerske tradicije i kompatibilna je s aktualnim trendovima.
Chansonfest 2021./Matej Grgić
Vlasnik jednoga od ponajboljih hrvatskih albuma u proteklom desteljeću – Dječak, brod, čempres – Robert Funčić, jedini je nastupio uz električnu gitaru izvevši snažnu skladbu Hodam unatrag koja bi zacijelo još moćnije zvučala da je izvedena kao i njezin kraj, bez angažmana orkestra.
Zapažene izvedbe imali su još mladi izvođači: Barbara Suhodolčan & C’st la vie (hm, prateći band baš i nije bio tako mlad), Ivan Colarić i Magdalena Mandura pokazavši na koji način se šansona može razvijati. Dakako, Chansonfest temelji se na Zagrebačkoj školi šansone (a Hrvoje Hegedušić jedan je od utemeljitelja škole, u sklopu grupe autora Studio 64!), no festival ipak nije mjesto posvećeno čuvanju tradicije, kao što je, na primjer festival u Krapini koji čuva tonus kajkavske popevke, nego jednostavno događaj koji slavi šansonu u svim oblicima.
Tako je bilo i ovog puta. Chansonfest nema natjecateljski karakter, a pjesmama je ponajmanji imperativ da budu hitovi. Velik dio njih iskazuje prije svega autorsku snagu, što je i jamstvo da te pjesme neće već sutra nestati, zaražene virusom privremenosti.
