Mel Camino: Hrčkov krug
Velikogorički bend Mel Camino u studenom je objavio svoj peti po redu studijski album prilično neobičnog naslova: Hrčkov krug.
U otkrivanju sam benda (s povećim zakašnjenjem) potražila informacije na njihovoj Bandcamp stranici, no, iako u njihovoj biografiji stoji da su „indie rock bend“ (što me na trenutak razveselilo), čini se kako je najnovije ostvarenje ipak zbirka od devet radiofoničnih pop-rock pjesama.
„Rock and roll Sizifi“, kako sami sebe nazivaju, Zlatko Majsec, Viktor Grabar, Tomislav Tonković, Vid Križanić i Zoran Smoljanović u napornom su procesu snimanja albuma produkcijsku pomoć potražili od čak triju različitih producenata – Antonina Šimića (”Punim gasom ka ponoru”, ”Koraci”, ”Petar Pan”, ”U valovima” i ”Hrčkov krug”), Hrvoja Prskala (”One Night Stand”, ”Na tvom balkonu”) te Marka Mrakovčića (”Patnje mladog Wedrana”, ”Optimistična”).
Velika je produkcijska trojka poznata nam iz različitih sfera i žanrova scene pjesme odjenula u kvalitetno i slušljivo djelo koje bi naše radijske stanice mogle prigrliti širom otvorenih ruku. Prvim pogledom na popis pjesama jedna stvar uzima pažnju i zbunjuje slušatelja koji se prvi put susreće s bendom ili albumom – naziv je albuma na hrvatskom jeziku, no treća je po redu pjesma imenovana ”One Night Stand”.
Što očekivati? Ipak, zbog čega bih rekla da je ovo pomalo nes(p)retan izbor (spoiler alert), sve su pjesme ispjevane na hrvatskom jeziku. Zbog tematike, ali i zvuka, čini mi se kako bi takvom bendu ipak više odgovarao u potpunosti hrvatski izričaj. Ali, da ne ispadne da sitničarim, fokus ću prebaciti na ono što možemo čuti nakon što pritisnemo play. Zapravo, sâm naziv albuma uz istoimenu pjesmu – Hrčkov krug – objašnjava kakva se tematika proteže kroz svih devet numera.
Na spomen se te sintagme u našoj percepciji stvara slika hrčka koji neumorno trči u svom kotaču, iz kruga u krug, dok se on jednolično vrti, bez promjene smjera, jednakom brzinom, sve dok jadni mali hrčak ne shvati da mu ne preostaje ništa drugo no – odustati. Pogađate, hrčak je zapravo zoomorfizirani čovjek koji se nalazi u začaranom krugu života u kojemu se ništa ne mijenja iz dana u dan, bez obzira na to koliko se on trudio, poput Sizifa što gura kamen, a sumorna mu se svakidašnjica trudi zgaziti duh.
Kroz na trenutke prilično trivijalne stihove, tekstopisac i pjevač Zlatko nastoji prikazati svakodnevne prizore iz života prosječne osobe te nam nudi nešto s čime bismo se mogli poistovjetiti i suosjećati. Album ima elemente konceptualnog, ali ovaj bih pridjev koristila uvjetno jer su izleti u drugačije i kontradiktorni stavovi česti. Više od instrumenata zaokupljaju priče, dugi rimovani stihovi s izraženom dikcijom i intonacijom, zbog čega one kradu većinu pažnje, tjeraju na razmišljanje, zauzimanje stava prema otpjevanom, formiranje mišljenja ili prepuštanje jadikovkama uz dozu suosjećanja. Već u prvoj ”Punim gasom ka ponoru” poruka je jasna.
Čovjek je samo mali nebitni dio svemira koji samog sebe uz pomoć mašina i tehnologija vodi ravno u propast, a uljepšavanjem istine samo si maže oči. Samouništenje je neminovno, „idemo ka ponoru al’ ne puštamo gas“. Sve je to izraženo pitkim rimama koje su, doduše, na trenutke prilično nespretne. Dok zbog specifičnosti lirike instrumenti u prvoj pjesmi djeluju nenametljivo i zbog toga padaju u drugi plan, nju slijedi pjesma ”Koraci”, bogatijeg aranžmana i pitkijih stihova.
Zarazni ritam, zanimljivi riffovi i prateći vokali pjesmi dodaju novu dimenziju, a patničku tematiku zavijenu u Zlatkov vokal sada doživljavamo na jedan drugačiji, poetičniji način. Osnovnu tematsku liniju pjesme čine prolaznost vremena, neponovljivost događaja, brige, strah i apatija koje se prolaskom života polako gase, a dečki su to prikazali za 21. stoljeće neobičnim i iznenađujućim postupkom, fade outom.
Suprotno tom postupku, koriste nagli prekid u ”U valovima” koja govori o promjenjivosti i prevrtljivosti fortune, život koji sama pjesma reprezentira „naglo krene, pa još naglije stane“. Ranije spomenuta, ”One Night Stand”, očekivano, oslikava tematiku noćnog izlaska. Priča me odmah podsjetila na pjesmu ”Đuskanje ne pomaže” benda Buč Kesidi, ali iako joj je tematski pandan, uz prizvuk zabavnjaka ”One Night Stand” čitav koncept izlaska i upoznavanja partnera (u ovom slučaju na jednu noć) prikazuje kao nimalo primamljiv događaj što me dovodi do zaključka da Mel Caminu stilski bolje pristaju priče poput one u pjesmi ”Patnje mladog Wedrana”.
Mel Camino
Nije Werter, ni oni nisu Goethe, ali bol očito jest svjetska. Naš patnik Wedran neuspješno pokušava osvojiti djevojku, a prikazan je na šaljiv način uz umetnute parodizirane dijaloge. Vrhunac stihoklepačkog talenta Majsec pokazuje tek na sredini albuma u ljubavnoj i vrlo radiofoničnoj pjesmi ”Na tvom balkonu”. Tu i tamo se posklizne o kakav klišej, što radi rime, što radi samog sadržaja, ali plesni ritam i gitarska solaža spašavaju stvar, a ljepota priče uzdiže pjesmu za razinu iznad, pa ona postaje favorit albuma.
Nakon šaljive i ljubavne, Mel Camino se vraća svom Weltschmerzu koji je već na samom početku obilježio album te se nastavio i u ”Petar Pan”, ”U valovima” i ”Hrčkov krug”, ali album ipak zaključuje ”Optimistična”, pjesma veselog ritma i stihova koji za kraj ipak ostavljaju nadu i podsjećaju da, unatoč težini života, nije sve tako sivo. Album je ovo radiofoničnog zvuka, mračnih stihova, na trenutke trivijalnih i površnih.
Određene pjesme posjeduju radijski potencijal, a s obzirom na to da je album izdao Croatia Records, neće začuditi ako se zavrte u pokojem eteru. Na tematskom im planu nedostaje ta posebna poetična dubina i mističnost, ali budući da je sâm bend rekao da im je album poslužio kao katarza, očito je postigao svoju svrhu, a možda će još netko uz njega doživjeti isto. Glazba spašava.
Producenti: Antonino Šimić, Hrvoje Prskalo, Mark Mrakovčić
Format: streaming
Izdavač: Croatia Records
