Substrat: procvat nezavisne regionalne scene
Substrat: plodno tlo za alternativu
Od 8-11. ožujka 2023. zagrebačka je Močvara ugostila vrhunske bendove iz regije i preko četdeset delegacija nezavisnih klubova čiji su predstavnici tijekom dana predstavljali svoj rad i razmjenjivali ideje na korisnim panelima. Mađarska udruga Eenlarge Europe organizirala je prvi festival Substrat čiji je cilj ojačati scenu nezavisnih klubova Hrvatske i susjednih zemalja s posebnim naglaskom na manje gradove. Drugim riječima, decentralizirati zemlje.
Konferencijski dio festivala
Eenlarge Europe udruga je koja se bavi promicanjem nezavisnih klubova diljem Hrvatske, Slovenije, Srbije i Rumunjske, a Substrat festival i konferencija na kojoj će se jednom godišnje uz live svirke i zabave okupljati, družiti i širiti svoju misiju ojačavanja nezavisne scene. Festival će se iz godine u godinu seliti, a zagrebačka je Močvara bila logičan izbor za prvo izdanje, kako nam objašnjava ambasador udruge iz Slovenije i jedan od organizatora, Nik Drozg.
„Cilj Substrat festivala i konferencije je okupiti aktere iz regionalne scene nezavisnih klubova i način da svi mi koji inače komuniciramo uglavnom preko maila stavimo lica ispred tih imena i razmijenimo korisne informacije. Primjerice, na koje sve probleme nailazimo u svojim državama i kako ih rješavamo? Ovdje smo da učimo jedni od drugih. Močvara nam je otvorila vrata kao suorganizator prvog izdanja i zahvalni smo im na tome. Također smo imali i dodatni prostor za više panela u isto vrijeme u vidu Pogona Jedinstvo, a jedna od aktivnosti je bila i organizirana pješačka ‘turneja’ po lokalnim klubovima gdje smo sudionicima pokušali predstaviti zagrebačku scenu nezavisnih klubova, barem ovih obližnjih poput Spunka, KSET-a, Vintagea, Medike i Petog kupea.“
Konferencija je prema sadržaju tribina bila podijeljena u dva segmenta te su se neki razgovori vodili na hrvatskom, a neki na engleskom. Pričalo se o hrvatskoj klupskoj sceni, decentralizaciji iste, klubovima na periferiji, ali i klupskom ekosistemu Zagreba. Na jednom takvom panelu odazvalo se i predstavništvo gradskog Ureda za kulturu. Osim brojnih klubova iz manjih i većih gradova regije, svoj rad su predstavile i same udruge poput Eenlarge Europe, We Move Music Croatia i Liveurope.
Dio konferencije na engleskom doticao se više općenitih tema poput pomlađivanja publike, informacijske mreže, volonterskog rada, ali i savjetovanja kako osigurati svoje prostore za diskriminirane ili ugrožene skupine u sklopu tribine Sloboda na plesnom podiju.
Glazbeni dio festivala
Glazbenom dijelu festivala, kako nam priča Nik, cilj je bio dati priliku mladim izvođačima koji su zapaženi na regionalnoj sceni, ali još nisu ostvarili veće nastupe. Ovo je također bio način da organizatori poslušaju bendove i možda ih bukiraju za svoje klubove. Otud i naziv manifestacije jer supstrat je, u biološkom smislu, podloga na kojoj se biljke i ostali živi organizmi mogu razvijati.
Prvu večer otvorila je slovenska kantautorica Dora Tomori. Njezine pjesme iz tiših i intimnih dionica nekako bi uvijek završile totalnim krešendom. Oborila bi nas jačinom glasa koji se isprva činio nježnim i toplim. Doduše, više bi došla do izražaja da se nije odlučila za ogoljen aranžman nje i gitarista jer se na studijskim verzijama pjesama čuje i ostatak benda.
Nakon Dore došao je trenutak za pravo osvježenje u vidu čakovečkog novovalnog dua Revirgina. Oni još nisu u fazi nikakvih grandioznih svjetlosnih efekata, projekcija ili sličnih scenskih pomagala, ali uopće im toga ne fali. U nastupu sasvim uvjerljivo barataju svojim instrumentima i postižu simpatičnu ravnotežu između Karlovog gotovo opsjednutog kretanja i Pauline opuštene energije. On je kao lutak kojem glazba i neurotični tekstovi drže konce, a ona je njegova ljudska polovica koja se smješka i promatra nas pod crnim šiškama. Posebno je pohvalno što su počeli snimati stvari na hrvatskom i odmaknuli se od usporedbi s Davidom Byrneom. Svaki od domaćih kritičara i pripadnika dominantne generacije koja plače za našim novim valom i tim neprožvakanim 80-ima trebao bi obratiti pažnju i podržati ovaj nadasve autentičan, neobičan i talentiran dvojac.
Prije odlaska kući okupljene su zabavljali Rumunji Zimbru. Simpatična su skupina ljudi koje bih ponajbolje opisao kao suvremene hipije s društvene margine. Sviraju indie pop kojeg izdvaja uporaba dvaju sintesajzera, pjevačica neodoljivog glasa i apsolutan groove koji je natjerao svakog da zapleše.
Drugi dan festivala obilježile su domaće snage čuvarkuća, Skotni Vrag i Seine, no svakako se istaknulo i mađarsko pojačanje – Palánta. Njihovu glazbu teško mi je smjestiti u žanrove. U jednom trenutku je to bio crust punk, u drugom stoner pa u trećem elektronika. U svakom slučaju shizoidna i paranoična, ali vrlo energična i zarazna glazba. Kao upečatljiv loš trip. Pojeli ste sumnjive gljive u mračnoj močvarnoj šumi negdje duboko u panonskoj dolini i sad vas ganja mađarska vještica na metli. Takav trip.
čuvarkuća se po studijskom izdanju Curino cvijeće pokazala kao vrhunski primjerak domaćeg indie rocka s progresivnim i math rock elementima. Isto dokazuju uživo, a puna dvorana unatoč matinejskom terminu najavljuje im svjetlu klupsku budućnost.
Kvaliteta Skotnog Vraga prvenstveno leži u nezaboravnom nastupu i talentu frontmena za interakciju s publikom. Scenski su fenomen koji ćemo zasigurno viđati na sve više festivala. Na taj način lako im je oprostiti i povremeno gubljenje u besciljnim jamovima i neumorno plesanje po istim gitarskim ljestvicama. Ali imaju i stvarno nekoliko odličnih pjesama i klauna koji radi trikove. Ako vidite ovo ime na lineupu, nemojte ga ni slučajno preskakati.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Naposljetku, Seine su stupili na pozornicu i obavijali nas velikim mrakom i košmarom. Otvorili su s psihodeličnim, ali tihim putovanjem na klavijaturama pa nastavili žestoko i nemilosrdno, sirovo i emotivno. Stvari koje ne izigravaju trip hop i koje su im pretežito „bendovske“, najbolje im stoje, a nazalan vokal nalik Denisu Katanecu ili Brianu Molku savršeno boja sivilo nervoznog i agresivnog indie rocka.
U petak vrhunac večeri bio je nastup Nemečeka koji su nastupili umjesto splitskog Rola, ali do posljednjeg mjesta napunili dvoranu. Iako bi mogle biti nešto kraće i postići isti dojam, Nemečekove pjesme putovanja su koja variraju između apsolutnog kaosa i sanjivog spokoja. Krajolici su to rosnih livada, gustih borovih šuma, srednjovjekovnih ruševina i oblačnih podneblja. Njihova glazba odličan je primjer domaćeg post rocka koji gotovo da i ne postoji. Tambura dodaje autentičnost, klavijatura dozu psihodelije, a bubanj kao podloga dodaje jednom ili drugom, bilo da eskalira stvari do onog kaosa ili samo miluje činele u pozadini.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Susjedi iz Srbije, Laplander, zagrijali su publiku svojim plemenskim ritmovima i dark wave zvukom kojeg su obogatili gromoglasnim basom i izvrsnim gitarskim vještinama. Slovenci Spiral Mind isprali su nam mozgove psihodeličnim projekcijama i hipnotičnim elektronskim zvukom kojeg stvaraju tradicionalnim instrumentima, ali i matematički preciznim klavijaturama. Nakon svega plesalo se uz još darkerskih synth zvukova Zarkoffa. Plesni podij djelovao je kao komora nekog berlinskog kluba. Podlogu za ostatak noći do jutarnjih sati pružali su DJ-i MajaPa i Ikonal.
„Line-up je odlično pogođen jer nemamo samo zagrebačke ili samo hrvatske bendove, nego odlične i raznolike izvođače iz ostalih zemalja. Pokazali su publici stvarno svašta: od akustičnog folka do rejva. Seine mi je bio favorit, možda i najbolji koncert koji sam gledao ove godine baš zato što su se više usredotočili na noise i doom umjesto trip hopa. Nemeček sam isto dugo čekao, oduševili su me. Revirgin također, veliko iznenađenje. Mega post punk, tako bih ih opisao. To je nekakvih osobnih top troje od svih izvođača, ali nitko mi nije bio loš, dapače, jako sam ugodno iznenađen svačijim nastupima.“, komentirao nam je nakon posljednjeg koncerta Marin Jurčić, suorganizator i predstavnik riječke udruge Distune koja također u svom gradu organizira festivale i koncerte.