Davor Križić i Jazz orkestar HRT-a u Petom kupeu

Davor Križić nastupio je s Jazz orkestrom HRT-a pod ravnanjem dirigenta Mirona Hausera u Petom kupeu gdje je promovirao album Insite.

Po izdavanju albuma Insite bilo je jasno da nije riječ o tek standardnom, rutiniranom i samo još jednom albumu dugogodišnjega istaknutog člana Davora Križića, njegovih brojnih gostiju i moćnog Jazz orkestra HRT-a. Križić je cijelom projektu pristupio poprilično ambiciozno, ali seriozno i učinkovito. Nije baš svakodnevni slučaj skladati (i kasnije aranžirati) uz pomoć vrlih suradnika (Kaplowitz, Žužić, Glojnarić) i izvesti tako složene, kompleksne skladbe za jazz orkestar s brojnim solistima. I još pritom biti i u tradiciji jazza (od hard bopa do post bopa), a ostavljati dojam i modernoga i suvremenoga – i k tome zvučati svježe. Trubač/skladatelj s Jazz orkestrom za nova vremena.

Davor Križić i jazz orkestar HRT-a / Foto: Filip Bušić

Osim toga, ovovjeki Jazz orkestar HRT-a baštini sjajnu prošlost zagrebačkog jazza od kraja prošloga stoljeća – mogao se pohvaliti nemalom svjetskom relevantnošću, i to zaslugom Plesnog orkestra Radiotelevizije Zagreb koji je trideset godina vodio Miljenko Prohaska, kao i, uostalom, Zagrebački jazz kvartet. Tu su, osim toga, i pojedinci svjetskog ugleda, od spomenutog Prohaske do Silvija Glojnarića, Boška Petrovića… Sve je to možda bila otežavajuća okolnost, no Križić je to pretvorio u prednost. Iskustveno dobro poznavajući djela prethodnika, stvorio je svoj svijet novih začudnih glazbenih rješenja. Orkestru je pristupio kao trubač 1989. godine kad ga je vodio Silvije Glojnarić.

Zbog svega toga album je odmah po izlasku izazvao mahom pozitivne, pohvalne kritike, a uzbuđenje publike u Petom kupeu bilo je itekako vidljivo i prije samog početka koncerta.

Brojna ekipa bila je posebno raspoložena i nadahnuta Križićevim skladbama, dijelom vrlo kompleksnim, a s druge strane kao na samom početku u Echoes of a Dream – i složena i razdragana –  vesela kao na živopisnom Mardi Grasu u New Orleansu.

U toj skladbi – kao i u naslovnoj Insite – Križić postavlja poseban izazov pred izvođače, naročito kad je u pitanju ovako veliki korpus kao Jazz orkestar HRT-a. Naime, Križić u skladbi koristi više naoko različitih dijelova koji se izmjenjuju, a mogli bi djelovati i kao zasebne skladbe.

Davor Križić i jazz orkestar HRT-a / Foto: Filip Bušić

Davor Križić i Joe Kaplowitz majstorski su objedinili te fragmente – dramatične, divergentne promjene u raspoloženjima – u jedan slijed. Orkestar sa solistima izvodi ih profinjeno, elegantno, i sa svim ostalim izvedbama ‘jednostavnijih skladbi’ čine sinoć Kupe mjestom komfora za zaraznu radost vrhunskog jazza. Teško je izdvojiti tko je više plijenio bravurama, Davor Križić ili njegovi gosti, od vibrafonista Matešića, bubnjara Novoselića, pijanistā Kaplowitza i Dedića, saksofonista Saše Nestorovića do dirigenta Mirona Hausera… Možete samo zamisliti kad se u jednom trenutku na pozornici uz Davora Križića stasito postave još četiri trubača. Kakav trubački vatromet je nastao! I oduševljenje auditorija. Ništa novo u praksi, ali efektno.

Mora se posebno istaknuti umješnost Križićeve dramaturgije koncerta, balansa između orkestra i solista te njega samoga s drugim solistima i orkestrom. Nitko nije ni u jednom trenutku predugo solirao ili površno svirao. Svi su imali kreativnu disciplinu i izazivali oduševljenje.

Davor Križić i jazz orkestar HRT-a / Foto: Filip Bušić

Jednostavno, u Petom se kupeu dogodila ona situacija kad kažemo da se sve idealno poklopilo i uskladilo, a krenulo je od skladbi Davora Križića kao glavnim poticajem.

Ne pamtim kad je u Zagrebu bio ovako izvedbeno izvrstan i tako radostan koncert jazza. Javnost je i ranije prepoznala Jazz orkestar HRT-a po izvrsnosti u izvođenju klasičnog repertoara, ali i djela Franka Zappe, bio je i uz Darka Rundeka.

Bio je to stvarno zaseban kupe koji je omogućio da barem na dva sata sve nevolje i frustracije vanjskog svijeta budu odbačene u stranu. Publika je mogla uživati u majstorijama džezera koji sviraju, recimo to uvjetno, pravi jazz, ali koji pritom zvuči prihvatljiv suvremenicima naviklima na tzv. moderni i eksperimentalni jazz u najrazličitijim varijantama i fuzijama. Znali su napraviti atmosferu opskurnog, mističnog jazz kluba pedesetih i veseloga njuorlinškog kluba koji slavi hedonizam. A sve su te povijesne vrijednosti i baština vječno uzbudljivi ako su majstorski prezentirani.

Davor Križić i jazz orkestar HRT-a / Foto: Filip Bušić

Tijekom večeri izveli su, osim istaknutih, i sve ostale skladbe s albuma: To the Lite, Waltz Through the Night (posvećena majci i ocu Križić), African Flower (jedina ne-Križićeva skladba, Ellingtonova koju je aranžirao Silvije Glojnarić) i Believin’ Conclusion. Posljednja, možda najmanje atraktivna i ne baš za posebnu hvalu spoj je mantre i jazza. Ali to je ionako bilo na kraju i nije pokvarilo opći umjetnički dojam. Bio je to egzotični dodatak; Križićev dug svojoj sklonosti istočnjačkoj duhovnosti.

Zbog svega ovoga Insite – naročito uživo – nije reminiscencija zlatnih vremena jazz orkestara u kojima truba ima bitnu ulogu. Ovdje je slučaj u kome je trubač/skladatelj s jazz orkestrom nešto više i bogatije. Jedna vrsta novostvorene vrijednosti u domaćem jazzu.