S obzirom na navedeno, upravo su sjećanja skladatelja – bili to samo obrisi ili koherentne priče – kao i izrazito kritička percepcija, slobodnija upravo zbog nedostatka sjećanja, svjesnoga sudjelovanja i implicitnog razumijevanja (pred)ratnih zbivanja, ključni za izgradnju njihovih glazbenih svjetova. Glasom kao simbolom osobnosti, otpora, slabosti i snage skladatelji će pokušati istražiti posljedice rata, nekada u sprezi s elektronikom (uživo) i videoprojekcijama, nekada u maniri elektroakustike, a nekada u potpunosti bez upotrebe elektronike. Uključit će se i različite tehnike izvođenja: od tradicijskoga pjevanja do hiperbolizirana disanja i krikova.
Šestero izvođača ansambla Neue Vocalsolisten Stuttgart tijekom pokusa u kojima će sudjelovati i skladatelji pokušat će se saživjeti s njihovim višestrukim pristupima i pritom uzeti u obzir njihovo individualno životno, a ne samo skladateljsko iskustvo. Napokon, razmišljanja o dualnosti ratnih uloga i zbivanja, izbjeglištvu, nasilju, profiterstvu, inflaciji, statistici, moći u vremenu globalizacije i sveukupno nemirnoj ljudskoj povijesti glas će otkriti i tekstom i svojom imanentnom izražajnošću, lišenom zakonitosti jezika.
