Studiologija
DJ VRH: „Nije važno imati skupe monitore, nego istrenirati uho“
DJ VRH je naš prvi domaćin u serijalu tekstova Studiologija.
Iza stvaranja vaših omiljenih singlova i albuma stoje zanimljive priče, a naći ih možemo upravo tamo gdje su nastali – u studijima. Što sve mora imati jedan studio, kako izgleda kreativni proces stvaranja pjesme i tko je sve zaslužan za njezino rođenje? Odgovore na ta i slična pitanja pronaći ćete upravo u našoj novoj rubrici.
Njegov je posao, kako kaže, napraviti da stvari zvuče dobro, bilo da ih slušali na radiju, TV-u, malim zvučnicima, klubovima ili velikim koncertnim dvoranama. Stvari o kojima pričamo uglavnom su pjesme poznatih regionalnih repera, on je najširoj publici poznat kao DJ Vojka Vrućine, dok je užoj dobro poznat kao VRH, DJ i producent koji se kroz posljednjih dvadeset godina etablirao na hrvatskoj elektroničkoj sceni drum and bass i jungle zvukom.
VRHa odnosno Vedrana Zenzerovića posjetili smo u njegovu malom kućnom studiju gdje se usavršavaju neki od finalnih produkata Vojka, Kreše Bengalke, Kiše metaka, uglavnom svega što u ovom žanrovskom okviru dolazi iz Splita, a njegovi su klijenti i poznata lica s regionalne scene, poput Kumele, Živca Maradone i Đomle iz Bekfleša. U posljednje vrijeme intenzivno radi na svojem albumu elektroničke glazbe koji bi trebao izaći krajem ove godine, a posljednji njegov veći projekt je bio nedavno objavljeni Vojkov album.
Tour po studiju
Od ljudi iz glazbenog biznisa za Vedrana smo mogli čuti da je među najboljima u tom poslu, da se kvaliteta miksa i masteringa koji radi može prepoznati i na lošim zvučnicima i na velikim sound systemima. Od njega samog čuli smo da se cijeli proces odvija u malom kutku stana opremljenom kao mali studio, a zanimljiva nam je bila i njegova filozofija o opremi – manje je više. Stoga smo ga zamolili da nas provede po svom studiju, objasni kakvu opremu koristi i usput ispriča finese oko svog posla. Tour po studiju trajao je kratko, onoliko koliko nam je trebalo da pogledom skeniramo kutak dnevne sobe.
„Ovaj studio služi mi za raditi muziku ili jammat sam sa sobom. Kad radim zvuk uglavnom radim jako tiho ili na slušalicama jer prostorija nije još akustično tretirana, tako da i miks i master radim preko slušalica. Poslije sve preslušavam i na drugim mjestima. Iznad radnog stola imam malu kamericu za Twitch preko kojeg nekad streamam i zezam se na live camu. Ali uglavnom, ovo nije recording studio, reperi mi šalju trake koje ovdje sređujem“, objašnjava nam Vedran pri prvom skeniranju prostorije.
DJ Vrh / Matej Grgić
„Ovdje nema previše opreme za mastering jer iskreno ne treba, pogotovo ako nemaš prostoriju za snimanje bendova. Ja to ne planiram raditi, meni ljudi šalju kanale koje su oni snimili i ja ih sredim. Analogni synth mi služi za snimanje baseva, synthova i padova. Imam i mikrofon da mogu vokoder snimat, imam i kaospad od Korga koji može loopat i snimat samplove. To je sve spojeno na ovu malu miksetu. Imam još jednu ritam mašinu od Korga, Volca Beats, koja služi kao neki osnovni beat, i ovaj launchpad od Novationa i Arturia su spojeni na laptop i uglavnom služe isto kao ritam mašina da izvlači samplove. Ima još tu par syntheva koji se isto mogu spojiti. Ali uglavnom je ovo napravljeno ovako da mogu jammat i producirat muziku“, kaže Vedran.
„Nije bitno biti prenakrcan opremom“
Opremu je počeo skupljati s 25 godina, ali kako godine prolaze, a tehnologija napreduje, ima je sve manje. Ustvari, Vedran tvrdi kako se danas tehnologija toliko promijenila da su za većinu stvari u produkciji, miksu i masteringu – ustvari svemu što ne zahtijeva snimanje bendova – veliki studiji postali suvišni.
„Kad sam počeo producirati muziku, tamo negdje 2001., 2002. godine, tada je stvarno zvuk u digitalnoj produkciji bio problem. Trebalo se baš potruditi i raditi, imati tonu te neke opreme za miks i master da bi mogao napraviti dobar zvuk. Ali kako je digitalna tehnologija dolazila, tako masu tih stvari više ne treba. Meni EQ, kompresor, gateovi, uopće ne trebaju jer mogu to sve koristiti softverski. Neki softverski instrumenti i efekti su toliko napredni da nema uopće hardverske zamjene. Čak su i profesionalci rekli da više nije bitno, taj softver zna koštati koliko i hardver, radi jednako dobro, a imaš ga i tu. Ako ne planiraš snimati bendove ili pjevače, ne treba ti.
Tko se bavi elektronikom, danas može sve od doma. Buraka Som Sistema su sami sebi doma radili muziku u groznim uvjetima. Imali su male zvučnike, nije toliko bitno za elektroničku muziku imati studio prenakrcan opremom. Masu puta sam vidio da su ljudi kupovali stvari koje nisu znali koristiti niti im trebaju. Što je minimalniji setup, to imaš više mogućnosti jer bolje naučiš koristiti taj alat, a onda počneš kombinirati te alate koje imaš da napraviš nešto bolje“, priča nam Vedran.
DJ Vrh / Matej Grgić
Od metala do trapa
Inače veliki zaljubljenik u drum and bass, jungle i metal, posljednjih godina postao je popularan među reperima. Kada smo pitali kako se dogodio taj spoj, objasnio je da je u hip hop ušao preko Kiše metaka, a ispričao nam je i jednu zanimljivost povezanu s početcima produciranja i skupljanja opreme.
„Tada smo se znali nalaziti kod mene u Splitu, svatko bi dobio jedan instrument, jammali bismo po par sati i snimali. Poslije bismo to koristili za sempliranje. Dosta stvari koje su na Kiši metaka 2 nastale su tako što smo jammali i snimali“, kaže Vedran.
Iza njega su sada već godine vježbe i grešaka preko kojih je, kaže, najviše naučio. Tako kada danas sluša stvari s početka karijere, poput prve Kiše metaka, i uspoređuje ih s ovime što sad radi, razlika je „kao nebo i zemlja“.
„Treba poznavati alate koje koristiš, ne ih stavljati samo zato što si to vidio ili pročitao u nekom tutorijalu ili negdje. Treba trenirati uho, to je najbitnije. Ne trebaš imati ekstra skupe monitore ili sređenu akustiku. Trebaš znati svoj prostor i što ti izlazi iz zvučnika, trebaš znati svoj sluh i ono što čuješ. Kad sam počeo prvi put raditi muziku, imao sam Sonyjeve linije stare trideset godina. Kada sam tu svoju muziku čuo na pravim monitorima, shvatio sam da sam sve krivo radio. I onda suziš malo pomalo, eksperimentiraš, na kraju dođeš u fazu gdje već znaš što i kako radi“, priča nam Vedran.
„Gušt mi je raditi kad me netko iznenadi“
S obzirom na to da iza sebe ima sada već puno projekata preko raznih žanrova i različitih tehničkih uloga u njima, VRHa smo pitali što najviše voli raditi i što mu je najzabavnije.
„Što se tiče miksa i mastera, super mi je kad me netko iznenadi. Đomla inače repa, rade neki polutrep ali izbacio je disko-trep album i baš mi je bio gušt raditi na njemu. Super mi je raditi i na Vojkovim stvarima koje su ovako off, za koje nikada ne bih rekao da će napraviti. Uglavnom, gušt mi je raditi kad je nešto original, kada nije na istu šprancu“, kaže.
DJ Vrh / Matej Grgić
A kada radi za sebe, jungle i d’n’b najzabavnija su mu klupska muzika. Izdaje za prijatelje iz Beograda, Metnem, a ima i nekoliko izdanja na Architecture Tribe 12 i Dubcraft.
„Inače kad radim baš, baš za sebe, to je neka eksperimentalna muzika, pošto sam metalac pa volim nepravilne ritmove, mjere, da nije sve 4/4 ritam. Volim kad se zvuk malo raspada, kada ne zvuči sve tip top. Kad u pjesmi čuješ da nije sve kako treba biti“, kaže.
„Kad sam počeo s produkcijom, na mene su najviše utjecali Portishead, jer sam veliki fan trip hopa. Oni imaju taj mračni dio produkcije i to mi se svidjelo, a i bili su drugačiji od svega u to vrijeme. Kada sam odrastao bilo je jako puno happy hardcorea, Marusha, Scooter i sve to. Nisam imao uvid u drugačiju elektroničku muziku, imali smo ono što smo imali na televiziji. Poslije je došao i Aphex Twin, ali za početak je bio taj Portishead i danas stvari koje radim za sebe idu u tom smjeru“, priča Vedran.
Trenutno je u pripremi i album elektroničke glazbe koji bi trebao izaći do kraja ove godine. Ustvari, sada već ima trakâ za dva albuma, a i cover je, kako kaže, u glavi. „Planiram raditi nešto što će se moći slušati kao pozadinska muzika. Na albumu je samo jedna stvar koja će se moći pustiti u klubu i umiksati, ta je jedina u nešto normalnijem ritmu“, objašnjava.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
„Najveći horor mi je da mi USB neće raditi“
Za kraj smo ga pitali koji mu je dio posla draži, onaj koji obavlja sam, u svom malom studiju, ili onaj na pozornici, često pred tisućama gledatelja.
„To je jako različito. Ja inače imam taj moment da mi se ništa ne da dok ne počnem. Ne da mi se biti Vojku DJ dok ne počnem, ne da mi se biti d’n’b DJ na pozornici dok ne počne parti. Više je to neka tremica. Kod Vojka ne trebam toliko miksati, trebam više paziti na te neke dropove, da on može komunicirati s publikom i tu mahati rukama malo, raditi atmosferu, svađati se s njim između pjesama. Kad puštam jungle, d’n’b, drugačiji je osjećaj. Prve dvije stvari sam ukočen, razmišljam o tome hoće li se to ljudima svidjeti, ali ako nakon toga počne mahanje glavom, i ja počnem skakati i bude super.
Ovo doma je doma, jel. To je opušteno, na to uopće ne gledam kao na neki posao. Ja uvijek gledam najcrnje, ne želim zeznut nikog, najveći horor mi je da ću doći na parti ili koncert i da mi neće USB raditi. Uvijek sam imao probleme s opremom, kad sam radio k’o tonac u Kocki ili kad sam radio koncerte, uvijek je bilo nekih tehničkih problema, uvijek je falio neki kabel, tako da sada kada negdje nastupam uvijek nosim hrpu kablova i neke druge opreme sa sobom“, rekao je Vedran.
