O Hekubi u zagrebačkom HNK

U Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu, 27. travnja 2023. upriličena je izvedba prošle godine u Zadru premijerno izvedenog glazbeno-scenskog projekta Hekuba — kraljica Troje ansambla Dialogos predvođenog Katarinom Livljanić.

Foto: Mara Bratoš

Program naziva Hekuba — kraljica Troje utemeljiteljica ansambla Dialogos, pjevačica i muzikologinja Katarina Livljanić, već dugi niz godina nosi „u sebi“ promišljajući kako na najbolji način spojiti dvije renesansne interpretacije antičke priče o Hekubi, kraljici Troje koja iz bijesa prožetog tugom poseže za osvetom.

Foto: Mara Bratoš

Već je u nekoliko svojih dosadašnjih programa kao umjetnička voditeljica ansambla Dialogos pokazala široku lepezu mogućnosti koje taj ansambl posjeduje, bilo da je riječ o povijesno obaviještenim izvedbama zapisanog repertoara (što djelomično donosi u svojem prvom programu Terra Adriatica) ili o rekonstrukcijama priča iz različitih izvora (o čemu govori program Barlaam i Josaphat). Katarina Livljanić za svoj ansambl osmislila je niz različitih programa i svaki je od njih na svoj način poseban, a takav je i program o Hekubi.

Foto: Mara Bratošv

U intervjuu koji sam vodio s njom prošle godine, prije praizvedbe programa u Zadru, Katarina Livljanić detaljno je opisala svoje namjere za taj (tada) novi program. Njezina tumačenja priče o Hekubi, tekstualnih izvora Marina Držića i Lodovica Dolcea koje u tome slučaju obrađuje, glazbe na kojoj temelji onu novu što je stvara ili opisi scenskih zbivanja govore sljedeće: jedno je kad umjetnici govore o svojem programu, a sasvim nešto drugo kad ga izvode. Takvom se pokazala i Hekuba.

Jedno je kad umjetnici govore o svojem programu, a sasvim nešto drugo kad ga izvode

Pjevačica, muzikologinja i u ovome slučaju glumica stvorila je program koji se gleda, sluša i prati bez treptanja. Svaki sljedeći korak na sceni nova je prilika za osluškivanje smjera u kojem će glazba i tekst otići. Priča o Hekubi nije nepredvidljiva, ali jest način u kojem su u ovome programu spojeni glazba i tekst.

Dramaturški je postignuta briljantna cjelina koja prede priču pomoću glazbe inspirirane onom nastalom u srednjemu vijeku i renesansi. Tome je, dakako, pridonijela i diskretna, ali vrlo jezgrovita režija Sande Hržić.

Foto: Mara Bratoš

Emotivna snaga interpretacije govori u prilog tome da je doista dobro proučila kakav lik tumači

Briljantni vokal Katarine Livljanić uvijek iznova oduševljava ne samo jasnim tonom i intonacijom nego i dikcijom, a njezina cjelokupna interpretacija bila je usredotočena na prikaz spektra Hekubinih emocija u svakom trenutku izvedbe. Emotivna snaga interpretacije govori u prilog tome da je doista dobro proučila kakav lik tumači.

Foto: Mara Bratoš

U ovome projektu važno je mjesto solista zauzeo i tenor Francisco Mañalich, ujedno i svirač viole (u njezinoj starijoj varijanti) koji je u duhu povijesno obaviještenog izvođenja toplim tenorskim glasom iznio sve svoje pjevačke dionice. Posebno je impresivno bilo slušati kako Katarina Livljanić i Francisco Mañalich uz instrumente ili bez njih ispjevavaju dionice višeglasnih vrsta nastalih u duhu srednjovjekovnih i renesansnih djela.

Foto: Mara Bratoš

Uz to, pratili su ih redoviti suradnici Dialogosa, Norbert Rodenkirchen (flaute, dvojnice) i Albrecht Maurer (viela, lijerica) ne prežući i od modernijih tehnika sviranja kojima su katkad kao u duhu filmske glazbe dočaravali Hekubine osjećaje ili opisivali zbivanja na skučenoj sceni.

Kantaduri predvođeni Joškom Ćaletom također su ostvarili impresivan vokalni nastup izvodeći različite tradicijske napjeve, često igrajući ulogu kora u grčkoj tragediji.

Foto: Mara Bratoš

Istina jest da je termin usred radnoga tjedna (srijeda) i usred dana (17:30 sati) u foyeru Hrvatskoga narodnog kazališta bio začudan. No Katarina Livljanić i Dialogos pobrinuli su se da publici ponude nešto više od sat vremena vrhunskoga umjetničkog ostvarenja kakvo nemamo učestale prilike gledati ni na velikoj sceni toga kazališta, a kamoli drugdje. Intimni prostor foyera uvukao je publiku u intimni svijet Hekube koju je glavna autorica projekta briljantno portretirala.

Foto: Mara Bratoš

Kao što i sama Katarina Livljanić ističe u tekstu o programu, Hekuba je novo djelo nadahnuto prošlošću i u tom je kontekstu valja i promatrati. Ne treba u njoj tražiti prošlost nego budućnost prezentiranja starih tekstova i starog umijeća  improvizacije (glazbe) spojenih u jedno.

Foto: Mara Bratoš