Krankšvester – „V“ kao ljubavna „victoria“ u devetnaest stavaka

Krankšvester V

U trenucima kada je svijet obišla vijest da je Adele nagovorila Spotify da ukine mogućnost nasumičnog preslušavanja albuma na tom streaming servisu i u vremenima kada je prosječno trajanje novih albuma manje od pola sata, omiljeni dvojac Krankšvester javnosti će predstaviti peti studijski album, jednostavno, prigodno i tradicionalno nazvan „V“.

Ljubav, ljubav i samo ljubav

„V“ kao oznaka petog albuma ili kao simbol za pobjedu? U obliku čak devetnaest novih pjesama i njihovih sirovo-primitivnih fiktivnih protagonista ljubavnih priča. Naime, ovaj album (inače izdanje diskografske kuće yem) može se shvatiti kao prikaz života devetnaest različitih muških likova ili, možda, života jednog glavnog lika. Njihove brige nisu nimalo jednostavne i bezazlene, jer su ljubavne, bilo da je riječ o ljubavi prema ženi, seksu, novcu ili opijatima.

Posebice iz perspektive likova lokalnih gubitnika, ili možda bolje reći frajera, što svaki slušatelj sebi može ostaviti na procjenu; kao i shvaćanje prenesenog značenja, odnosno zabrinutosti za smjer u kojem je krenulo naše društvo. Album je standardno ironičan pogled na društvo i mnogobrojne životne situacije koje nikog neće ostaviti ravnodušnog.

Jesu li brutalni? Pa, onima koji će se tek sada prvi puta susresti s glazbenim djelovanjem Hrvoja Marjanovića Setta i Davora Miletića 3ki Stila, vjerojatno će biti. Onima koji već jako dobro poznaju njihov rad (a takvih je mnogo, naime, riječ je o bendu koji je prethodni album promovirao u Domu sportova), neće.

Krankšvesterova “petica” dolazi kao ugodno iznenađenje svim vjernim slušateljima, jer su nakon „četvorke“ javnosti obznanili da više neće raditi albume, već po uzoru na svjetske trendove, objavljivati samo singlove. Pandemija je donijela mnogo zaokreta u glazbenoj industriji, pa su tako ovi momci promijenili mišljenje, a inspiracije im, niti ovaj put, nije nedostajalo.

Perfekcionizam, rave i zanimljiva lirika

I premda su prisutni na sceni već dugi niz godina, pravi uzlet u široke mase dogodio se lansiranjem pjesme „Gaber“ 2017., koji danas broji dvanaest milijuna pregleda na YouTubeu i više od 350 tisuća preslušavanja na Spotifyju. Najavni singlovi petog albuma danas na nastupima uživo prolaze jednako dobro kao i ovaj ultimativni megahit, od kojih se posebno ističe „DiP“ i „Slava“, odnosno uvodna i finalna pjesma novog djela.

„V“ je prirodni nastavak „IV“ koji zvuči megalomanski, prvenstveno zbog količine plasiranog materijala, karakteristične elektronske nabijačine, ali i vrlo inteligentnih stihova u kojima na sarkastičan način uz glavnu radnju podbadaju, odnosno kritiziraju društveno-političku situaciju ovih prostora. Inteligentni stihovi, zaista? Vrag se krije u detaljima, a njih je na ovom albumu pregršt i nije moguće sve ih pohvatati na prvom slušanju.

Djelo omogućuje popriličnu količinu slobode poimanja na svakoj razini, ali svejedno na mnogo načina tjera slušatelja da ga stavi na repeat. Perfekcionizam je očit, čistoća i preciznost glavne su odlike cjelokupnog zvuka, kao i inspiracija u dobro poznatim djelima svjetske elektronske scene, ali i domaće estrade. Prepoznatljiva atmosfera ravea u srži je svakog djela, no, ovaj su put, kako bi se izbjegla monotonija, ubacili i nekoliko zanimljivih eksperimenata s drugim žanrovima. R’n’b, trap, trance, house, mrvica reggeatona i bossa nove na steroidima.

Nevjera, vjera i hedonizam

Nevjera, vjera, konzumiranje ilegalnih supstanci te, naravno, seks, seks i još seksa, temeljna je i očekivana tematska okosnica albuma, no uz kreativna, opet jednostavna i sirova lirička rješenja uz ziheraške beatove ovo savršeno prolazi, a uz kvalitetnu tehničku realizaciju zvuči svježe. Album je pogodak, premda će trebati nešto više vremena da određene pjesme zažive na način koji zaslužuju.

Jedna od najspecifičnijih pjesama na albumu koja se ističe na prvo slušanje zasigurno je „Bebe“, zbog koketiranja s country elementima uz bazu estradnog cro-dancea devedesetih. Tragikomična priča o prokreaciji zbog financijske koristi u smislu dječjeg doplatka možda će nekima djelovati bizarno, no, nažalost, takvi slučajevi u našem društvu ponekad su realnost.

Uostalom, kao i intenzivna konzumacija teških opijata koja istovremeno preokrene život pojedinaca u, ponovno, tragikomičnom smjeru. Dotaknuli su se i pandemije u već ranije predstavljenoj pjesmi „Nova zaraza“, a uvijek je na polaznoj točki nesretno zaljubljeni muškarac.

Od gostujućih vokala, tu su Nera Mamić, Sis L, Massimo Savage, ali i z++ koji pjeva refren na fantastičnom aktualnom singlu „Bol košta“.

Patnje mladog (?!) ljubavnika

Garancija za gorući i bombastičan live nastup zasigurno su „Lizalica“, „Samo kad sam pijan“ i „Tream“, zbog kojih ovaj dvojac zaslužuje nastupiti uz napredne koncertne produkcijske uvjete kako bi spektakl bio potpun, kao na Tomorrowlandu ili Exitovoj Dance Areni. Pretjerano? Ma ne, bilo bi kul. „Švorc Ribe“ ima potencijal da bude jedan od sljedećih singlova, a govori o svojevrsnoj muškoj emancipaciji u maniri modernog trapa.

„Vrećice iz Caritasa“ izvrsna je parodija na pretjerane količine samohvale, karakteristične za hip hop žanr koja bi se mogla opisati njihovim stihom „bio sam na dnu, sad ne silazim sa vrha“. Pjesmu „SLUTkica“ krasi gitarska solaža u izvedbi Stjepana Krznarića, dok od ostalih suradnika u obliku audio inženjeringa na albumu spominje se ime Gorana Krivaneka i Filipa Majdaka.

„SLUTkica“, kao i „Ako odeš“ dvije su laganije stvari koje bi se mogle okarakterizirati kao pozitivni ljubavni vapaji zaljubljenog mladića koji ili nije sposoban izjaviti ljubav na sofisticiraniji način, ili je to, jednostavno, preneseno značenje tog načina. Čista romantika. I žestina, odlično ilustrirana na naslovnici albuma koju potpisuje Igor Dešić.

Sve u svemu, ništa novo, ali dovoljno dinamično, zanimljivo za prirodan nastavak uzlazne putanje njihove karijere i prikupljanje novih slušatelja. Nikad dosta Krankšvestera. Premda je ovo i više nego dovoljno. Zasad.

U iščekivanju koncertne promocije albuma… Amen.