M.O.R.T.: „Ne pjevamo o sebi jer bismo zvučali kao svaki reper u zadnjih pet godina“

Nakon prvih nekoliko taktova postaje slušatelju jasno, album Samo hrabro i bezveze nosi samo polovično točan naziv. Jer riječ je o albumu koji nije bezveze. Štoviše, hrabro ga zaustavlja u trenutku i tjera da zanemari sve aktivnosti i misli svakodnevice u kojima se nalazi te se prepusti bijesnoj distorziji koja ne dopušta usputno slušanje.

Bijes, bijes i samo bijes…

„A gdje vi svi čujete taj bijes u cijelom albumu? To je jedan veseli punk album!“ kaže mi Mile, bubnjar grupe M.O.R.T., skromno i s velikim osmijehom na licu. „Nama glazba pomaže da se ispucamo. Izderemo se nešto, odsviramo svoje pa dajemo to drugima. Kome se svidi – svidi. A sviđa se ljudima. Dovoljno se bijesa i frustracije u ljudima se nakupilo“, nadovezao se gitarist Zvrk, opisujući kreativni proces iza (n)ovog albuma koji je nastajao za vrijeme pandemije te dečkima služio kao jedini izlaz u vrijeme zatvaranja.

„Pjesme su nastale u našoj prostoriji za probe, u desetak-dvadesetak kvadrata. Nalazili smo se tamo svaki dan i svirali, kao da ponovno imamo petnaest godina“, požalio se John, prisjećajući se tih vremena. „Nalazili smo se na probama samo da bismo nešto radili, trebao nam je neki motiv. Treba raditi da bi preživio, a dolaziš na probe da preživiš“, kaže Zvrk, na što se jednostavno nadovezao Kikos: „Mi sami sebi uvijek nađemo neki posao.“

I tako je nastalo svih jedanaest pjesama s novog albuma koje su čekale neka bolja vremena.

M.O.R.T./Matej Grgić

Tko čeka, taj i dočeka.

Prvi puta kada se granica otvorila, za uskršnje praznike, otkrivaju dečki, pohrlili su do Mostara u studio Pavarotti kako bi snimili album. No jedna od ključnih osoba s novog albuma nije bila tamo. Riječ je o Marku Mrakovčiću koji je svojim produkcijskim talentom i iskustvom odveo album na jednu potpuno novu razinu. Dao mu je čistoću zvuka, unio je jasnoću i preciznost u prepoznatljivo, simpatično umjetničko divljaštvo poznate sinjske četvorke.

„Odličan tip! Bok, Mark! Hvala ti!“ instantno će Zvrk: „Uspio je napraviti čudo od snimke! Snimali smo u studiju Pavarotti, trudili smo se da sve snimimo uživo, samo smo neke dionice snimili zasebno. Mark je sve to dignuo na višu razinu. On ima moderan zvuk, to se čuje. Možda je to ono što je dodalo bijesa albumu!“

Mark tako nije bio prisutan za vrijeme snimanja, niti nastajanja pjesama albuma, no jako je dobro shvatio smjer u kojem M.O.R.T.-ovci žele ići: „Bojao sam se hoće li nas shvatiti, s obzirom na to da nije bio uz nas cijelo vrijeme. Sve je pohvatao! Neke smo stvari miksali preko WhatsAppa. Dva smo dana proveli s njim, super smo zadovoljni. Treba čovjeku dati Porin!“ jasno će Zvrk.

M.O.R.T./Matej Grgić

„Dobri smo zato što nema drugih!“

Porin sljedeće godine i nije nerealno očekivati, budući da su ovaj album mnogi kritičari već sada proglasili albumom godine: „Neka, i tribaju!” našalio se John u svom stilu. „Album godine… a što je izašlo do sada? Nekako imam osjećaj da će ovo biti dobra godina što se izdanja tiče. Samo, ne znam, što je do sada izašlo što se tiče rock’n’rolla, slabo pratim?“

Izuzetno malo toga. „Sve je palo na nas! Dobri smo zato što nema drugih! Tko je ostao uopće? Majke su još tu, Hladno pivo se raspalo… Rastužila si nas sad”, ubacuje se Mile i dodaje: „Ovi mladi reperi su super. Ali to je moja zabrinutost, gdje će oni svirati? Gdje će neki mladi bend svirati? Sve je zatvoreno. Trebalo bi kopirati Vintage Industrial Bar diljem Hrvatske.“ U Sinju je, kažu, većina klubova zatvorena:

„Programa nema, uglavnom, ako ga nećeš sâm stvoriti. Nedavno je nastupila Milica Todorović…“ Znači, zabrana nije bilo? „Nisu zabranili, nisu. Sinj je otvoren grad. Samo je zatvoren za rock’n’roll“, složno će dečki. „Nedavno je jedan bend svirao obrade bendova poput Deep Purple i AC/DC. Ubrzo nakon što su počeli sa svirkom, došao je gazda i rekao da prestanu svirati, jer publika želi cajke. Platio im je uredno sve“, ispričao nam je Kikos anegdotu, na što je Mile povikao, kako kaže, novi lokalni slogan:

„Sinj – otvoreni grad!“, a na što se John požalio da se to njima nikada nije dogodilo. „Rijeka ima Pogon kulture, ali sve južnije od toga… Nema klubova. Gledao sam popis prostora gdje smo mi svirali u regiji tamo 2014., 2015. kako bih preporučio dva mlada benda iz Sinja. Od tridesetak s klubova s mog popisa možda je još samo osam otvorenih. Doslovno na prste možeš nabrojati klubove u cijeloj Dalmaciji“, kaže Mile.

Gdje će M.O.R.T. onda svirati? „Sreća pa je ljeto puno festivala. Ostalo je sve na festivalima i događajima u organizaciji turističkih zajednica“, kaže John. „I adventima!“ dodao je Mile. „Bude to više kao seoska zabava, ali ljudi dođu. Najgore je svirati na takvim događajima, a da publika uopće na tebe ne obraća pažnju“, rekao je Kikos.

M.O.R.T./Matej Grgić

„Sinj – otvoreni grad!“

M.O.R.T. je jedan od rijetkih bendova koji je odbio svirati za vrijeme pandemije pod restrikcijama bilo koje vrste, stoga se sada njihovi nastupi uživo ponovno itekako očekuju. „Radili smo ilegalne koncerte ispred prostorije za probe. Torcida nam je također ilegalno organizirala koncert“, otkrio nam je Kikos. „Netko se zakašlje, svi se okolo useru. A svi pušači!“ smije se John.

I nakon jedne nedaće, stigle su nove, a društvena je situacija dečkima česta inspiracija. „Ne volimo navoditi točne događaje, onda pjesma ima rok trajanja. Ovo što se sada može čuti na albumu vjerojatno će se ponovno dogoditi i primijeniti na nešto drugo. Vjerojatno isto vrijedi i za pjesme s prvog albuma. Mislim da je dovoljno pjevati o bilo čemu, a povijest se uvijek ponavlja“, kaže Kikos.

Tko je naljutio pivca?

„To je takav đir likova kojih ima u nas. I mlađih i starijih. Žive od kriminala i misle da su najbolji na svijetu. To mi je bila inspiracija“, odgovara John o pjesmi ”Pivac”, jednoj od najžešćih i najdirektnijih stvari na albumu.

Nalaze li inspiraciju u vlastitim životima? „Lakše je pjevati o nekom drugom nego o sebi, o nekim ljudskim sudbinama iz tvojega bliskog okruženja. Nakon što to provučeš i kroz sebe, na kraju dana, sve si to i ti. Svi smo isti, na kraju krajeva“, dodao je John. „Ne pjevamo o sebi jer bismo zvučali kao svaki reper u zadnjih pet godina. Zamisli da idemo repati o tome koliko je netko od nas posadio krumpira taj dan“, našalio se Mile, na što je Zvrk jasno uzviknuo: „Agro rep!“

M.O.R.T./Matej Grgić

Agro repom se još uvijek tako ne bave, no krajem 2019. godine objavili su prvi album na engleskom jeziku. Inozemno tržište ih, kažu, ne zanima pretjerano te su se na novom albumu vratili hrvatskom jeziku:

„Nismo ga zaboravili!“, jasno će John. „Probao sam ga (Johna, op. a.) nagovoriti da napravi pjesmu na španjolskom, pa su se svi čudno pogledali, evo baš kao što su me i sad. Problem je što ljudi stalno diskutiraju jesmo li otišli ili smo se vratili na hrvatski. Problem će nastati kad mi izvučemo sve svoje adute, ovaj španjolski, ovaj češki…“, šali se Mile.

„Krenuli smo stvarati na engleskom i onda se sve zatvorilo. Ne daj Bože da se i drugi put takvo što dogodi pa ćemo mi biti krivi za sve!“ nadovezao se Zvrk.

John će ozbiljnije: „Nismo krenuli s nikakvim pohodom na inozemno tržište. Snimili smo pjesme na engleskom, jer nam je to drugi jezik. Pa svaki drugi bend radi pjesme na engleskom! Htjeli smo da se to zabilježi.“

„Tri, četiri godine forsirali smo ex-Yu teritorij na turnejama, svaki smo grad obišli deset puta i dosadilo nam je. Nismo gledali hoćemo li se probiti na sceni ili ne, htjeli smo proširiti vidike, opustiti se. Nikada nismo rekli da ćemo i dalje raditi na engleskom. Dogovor je bio album na engleskom, pa na hrvatskom“, objasnio je Kikos.

„Teško je ljudima shvatiti da nešto nema namjeru. Indiegogo kampanja za taj album radila se zato što nismo mogli sami. Zato smo rekli, idemo probati. Sve je u sekundi moglo propasti. A posljednja 24 sata sve je eruptiralo”, kaže Mile. „Junački je to pothvat bio! Trebalo je shvatiti kako funkcionira Indiegogo!” dodaje John.

Inozemni proboj, kakav god on bio, danas je lakši zbog novootvorenog Ureda za izvoz glazbu, We Move Music Croatia. Dečki se također slažu: „Šteta što je nas prekasno zakačilo. Ured je top, to su sitne pare, ali opet je to više nego što smo mi dobili. Kada smo išli u London, posudili smo od matere i ćaće“, požalio se Zvrk.

„Trpali smo majice u kofere koliko god je išlo, pa smo prodavali to tamo kao da je suho zlato. Zapravo smo švercali majice preko grane!“ prisjeća se John njihova putovanja u Veliku Britaniju u kojoj je, kažu, jednako svirati kao i u Sarajevu. „Sve je naša raja bila. Kao i u Dublinu. Liverpool je bio jedino mjesto gdje smo svirali baš pred njihovom publikom. Inače, od konobara do gazde, svi su bili naši, bilo je i ljudi iz Sinja“, kaže John.

„Edinburgh je bio pravi DIY. Molili smo ljude ispred kluba da uđu na naš koncert. Pravi punk! Tonac je bio basist grupe Exploited. Sve je to dalo svoju čar. Četiri bendova trebalo je završiti sa svirkom do 23 sata. Nismo navikli na njihove fore. Prvi bend krenuo je u 19 sati. U bircu odmah pokraj lokalni kantautori su izvodili svoje stvari. Uspjeli smo njih petnaest od tamo preseliti u naš klub. Rekli smo, evo, uđite mukte, samo da vidite koncert. Bilo je ludilo. After je bio ludilo“, prisjeća se Zvrk.

„Tko bi virova da ćemo ikada biti u Londonu, Liverpoolu, Edinburghu…“, nostalgično će Zvrk.

I tko bi virova da su deset godina izdržali u ovoj formaciji: „Ne možeš ništa, pokušali smo sve… Posvađamo se, shvatimo da smo svi govna i idemo dalje. S godinama smo naučili kako jedni s drugima. Sada se povezujemo na neki zdraviji način“, kaže John: „Znamo se posvađati, pa zaboravimo oko čega smo se posvađali. Uvijek trojica dignu jednom tlak i tako u krug. S vremenom zaboraviš na to.“

A jesu li se potukli pri stvaranju novog albuma?

„Nismo! Jesmo? Nismo?“ zbunjeno će bend za sâm kraj i otkriva planove za bližu budućnost: „Lito, sezonski. Uz podršku turističke zajednice i to.“