Depeche Mode u Areni Zagreb: Demonstracija sile

Bojan Mušćet

Dave Gahan još je jedanput pokazao zašto je jedan od najboljih svjetskih frontmena / Foto: Matej Grgić

Depeche Mode su 23. srpnja peti put nastupili u Zagrebu priredivši razorni koncertni spektakl u rasprodanoj Areni. Vrhunac nastupa bila je njihova tisućita izvedba skladbe “Never Let Me Down Again”

Martin Gore je na nastupu svirao klavijature i gitaru te preuzimao glavne vokalne dionice / Foto: Matej Grgić

Odlazak na koncert Depeche Modea uvijek je dobra ideja. Posjetitelji mogu unaprijed znati da će dobiti svirku benda koja nadilazi studijske gabarite, pripadajući multimedijski show, set hitova, nabrijanu atmosferu i pokoje iznenađenje uz ovjerenu garanciju – ako su četiri puta dosad u Zagrebu održali izvrsne nastupe, nema razloga sumnjati da tako neće biti i peti put.

Treći put su nastupili u Areni i prvi put nije bilo nikakvih kontroverzi oko nastupa ondje. Prvi put su svirali 2010. godine, no najavljivao se koncert godinu dana ranije i počele su se prodavati ulaznice za nastup u dvorani koja još nije dobila uporabnu dozvolu. Tri godine kasnije bend je trebao svirati na maksimirskom stadionu u Zagrebu, no nastup je premješten u Arenu.

Koncert u Areni 23. srpnja najavljen je godinu dana unaprijed i početkom ove godine je rasprodan, a na nastup su došli i poklonici benda iz susjednih zemalja unisono uživajući u snažnoj izvedbi, odličnom ceremonijalnom vodstvu Davea Gahana i uvjerljivim sviračkim i vokalnim doprinosima arhitekta zvuka Depeche Modea Martina Gorea. Ovoga puta nije bilo Andrewa Fletchera koji je preminuo prije snimanja albuma Memento Mori koga promoviraju na turneji, no njemu je posvećena izvedba pjesme “World In My Eyes”.

Na pozornici je dominiralo slovo M, oko kojeg su se pleli videoradovi / Foto: Matej Grgić

S tog albuma izvedene su na koncertu četiri skladbe, a osobito dojmljiva bila je “Ghosts Again”. Početak koncerta s dvije pjesme s tog albuma, ali i hitom “It’s No Good” bio je prilično konfekcijski složen, kao da se bend tražio u zvuku, odnosno kao da je ton-majstor pokušavao namjestiti razglas tako da bude jednako dobar publici u parteru i publici na tribinama. Nakon zbilja loše ugođenog razglasa za nastup solidne predgrupe Haelos, očito je trebalo da svi parametri profunkcioniraju.

Dogodilo se to nakon prve trećine nastupa prigodom izvedbe vrsno prearanžirane pjesme “Everything Counts”. Nakon nje slijedio je jedan od ponajboljih trenutaka nastupa, moćno odsvirana i otpjevana skladba “Precious” koja je pokazala svu snagu istinski velikog benda kojem tour glazbenici Christian Eigner na bubnjevima i Peter Gordeno na klavijaturama i nožnom basu iskazuju mnogo veći potencijal od plaćenih izvođača radova.

Martin Gore zapjevao je na skladbi “Home”, a onda samo uz pratnju piana izveo “Strangelove”, skladbu koja je tek drugi put izvedena na recentnoj turneji. Nakon toga pojavili su se ostali članovi benda koji su mu donijeli tortu, čestitali rođendan, dok je cijela dvorana pjevala “Happy Birthday To You”. Možda je takav obiteljski trenutak neke začudio, s obzirom da se od benda na nastupima očekuju standardne crne svečanosti, no Depeche Mode vrlo dobro zna kako prezentirati svoje glazbeno nasljeđe.

Dave Gahan suvereno je vodio kroz cijeli koncert / Foto: Matej Grgić

Bilo je tako i na bisu kad je izveden poletni rani hit “I Just Can’t Get Enough” koji je podjetio da su Depeche Mode elektro pop pioniri, zajedno s Human League, Soft Cellom, OMD i drugima. Kako su kasnije evoluirali na drukčije načine, možda su pomalo zaboravljene skladbe s nastupnog albuma koji je kompletno napisao suosnivač benda Vince Clarke koji će kasnije osnovati i Yazoo i Erasure, ali ih se Depeche Mode nisu odrekli.

Kraj nastupa bio je istinski furiozan, započeo je s jakom izvedbom pjesme “I Feel You”, drukčijom izvedbom skladbe “A Pain That I’m Used To” (poznatom iz remixa Jacquesa Lu Conta) koju je pratio sjajan videozapis s parom koji pleše, spomenuti “World In My Eyes”, “Stripped” te moćni finiš sa skladbama “John The Revelator” i “Enjoy The Silence” u koju je Martin Gore umetnuo funky natruhe.

Bis je donio potpuni urnebes u dvorani; Gahan i Gore su najprije na produljenoj stazi koja je s pozornice bila pozicionirana prema publici izveli akustičnu verziju pjesme “Condemnation”, uslijedila je prpošna “Just Can’t Get Enough”, a onda još jedna proslava – tisućiti put izvedena pjesma “Never Let Me Down Again” koju je bend osobito nadahnuto izveo, nakon koje je očekivani “Personal Jesus” bio tek očekivano odrađen posao u erupciji oduševljenja oko 18 tisuća posjetitelja.

Depeche Mode pripada onoj generaciji bendova imena članova kojih su ostala upamćena. Premda je tih članova sve manje (iz benda su otišli najprije Vince Clarke, a onda i njegova zamjena Alan Wilder, Andy Flethcher je preminuo), Depeche Mode i u 43. godini djelovanja te nakon 15 objavljenih albuma pruža vrhunski koncertni užitak.