Ferragosto: najbolje neispričane priče s festivala

Ovogodišnji Ferragosto JAM festivala počinje 2. kolovoza, a traje do 5. kolovoza. To će biti njegovo posljednje izdanje.

Za određenu je sortu festival-pohodnika početak kolovoza univerzalno iskustvo. Sve počinje kupovinom tjednih zaliha mesnih narezaka, pašteta i konzerviranih salata s tunjevinom (koje su na meniju ovog konteksta jelo vrijedno Michelinove zvjezdice). Pingvini za prijenosne frižidere hlade se uz kolekciju također konzerviranog piva te čekaju finalni trenutak do pokreta, dok se pakiraju ostali razni predmeti i materijali koji se mogu pretvoriti u nešto nalik na ležaj. Pravi iskusnjaci na ovakav put ne kreću i bez mobilne ribičke stolice i pripadajućeg šešira.

Kad je sve spremno, pored svih stvari u auto se uspije ukrcati i pet glava, jer je ekonomičnost u situaciji poput ove važnija od komfora. Uz paljenje motora otvaraju se prve limenke piva, često desetkovane do dolaska na finalnu destinaciju. Po stizanju na lokaciju, u ovome slučaju na Orahovačko jezero, sretneš stotine ljudi jednako opremljenih, spremnih nastaniti se na komadić češće nizbrdice, rjeđe hladovine (osim ekstremista koji svoj komad zemlje dođu zauzeti i koji dan ranije), na kojemu će provesti idućih nekoliko dana za pamćenje (čuj pamćenje…). Pogledaš na suprotnu stranu jezera i na vrhu uzbrdice gledaš velika slova nagrizena zubom vremena, a ispisuju ne Hollywood (jer ništa holivudski nema nikakve veze s ičime što se ovdje događa), već Ferragosto – riječ od deset slova, u koju stane cijeli jedan mali, paralelni svemir.

Jer, o nekoj je vrsti paralelne stvarnosti ovdje zbilja i riječ. U njoj se susreću Zeitgeist Woodstocka, princip Las Vegasa (što se dogodi u ___ ostaje u ___ ), lineup koji se maksimalno vodi postavkom „svima svega“, mjesto pod suncem koje već mistički tradicionalno pohara katarzična oluja koja opere sve grijehe i gdje jutro ne donosi kraj. Točka u vremenu i prostoru do koje mobilni signali slabo dopiru, zbog čega prisutnost u trenutku poprima duhovne razmjere, gdje se okupljaju strani i domaći, ali nema vaših i naših. I tko god da je posjetio jedno od izdanja, točno zna o čemu govorim. Mjesto je to na kojem se ljudi zaljubljuju (među takvima sam i ja, a sretno zaljubljena ostala sam do dana današnjeg), stranci pobratimljuju, a svatko doživi svoju verziju zapleta filma The Hangover. Jedini pojam o vremenu diktira DJ, koji odredi početak novog dana uz dreku „Dobro jutro, Ferragosto!“, nakon čega slijedi šok-terapija hladnom vodom u jezeru. I kreneš ispočetka.

Cijela je priča počela prije petnaest godina kao velika zabava za krug prijatelja uz roštiljanje na jezeru. Priča se jednako tako i nastavila, doduše uz svake godine sve veću pozornicu, a krug prijatelja počeo je brojati tisuće. Ove će se godine održati 13. izdanje Ferragosto Jama, ujedno i posljednje. Razlog ovoj tragediji realizacija je izgradnje odmarališta i prilagodbe lokacije u ozbiljnu turističku destinaciju, koja ne trpi godišnju seobu naroda festivalskog na jezero.

Povodom posljednjeg izdanja Ferragosto JAM-a neću analizirati brojke, lineupove, detaljizirati i objašnjavati neobjašnjivo. Ovom ćemo velikom, prevažnom i predragom festivalu – koji niti jedan neće moći zamijeniti, niti ćemo ga skoro prežaliti – odati počast na drugačiji način. Spomenarski sam prikupila nekoliko zanimljivih anegdota, što od izvođača, što od festivalaca, i nema onog čuvanja najboljeg za kraj, već odmah krećemo s pobjedničkom anegdotom.

Ovo je kolekcija samo djelića uspomena iz ogromnog mozaika sjećanja koji će zauvijek čuvati nasljeđe neponovljivog Ferragosto JAM-a, festivala o kojemu ćemo, sigurna sam, jednoga dana pričati svojim unucima.

Domagoj

„To smo ljeto bili na moru s bijelim kombijem njemačkih tablica kojim smo putovali okolo i u njemu spavali. Nakon turneje po moru, bratić je otišao nazad za Njemačku, a ja produžio na Ferragosto. Odmah prvu večer sam pretjerao sa svime. Budim se ja iduće jutro – nalakirani mi nokti, djeca igraju flomasterom križić-kružić meni na nozi, pogledam oko sebe i vidim muškarca i ženu pored nas. Pozdravljam ih, oni mi odgovaraju na engleskom. U ovom sam trenutku potpuno zbunjen, dok nisam shvatio da se nalazim u njihovu kombiju, a oni mi objasnili da sam u neko doba jednostavno ušao u njihov kombi i legao između njih. Bili su izuzetno dobri ljudi te su me samo ostavili da spavam do jutra s njima. Oni su se u blizini festivala slučajno našli i odlučili prenoćiti. Kada sam izašao van, postalo mi je sve jasno, jer je njihov kombi također bio bijel, njemačkih tablica. Također sam shvatio da mi nedostaje patika, a dotični gospodin mi je ponudio svoju. Nastavio sam dalje s jednom, dok drugu nisam našao u blizini.“

Sett (Krankšvester)

„Moja anegdota je to da je Krankšvester bio doslovno na prvom Ferragostu ikad. Još onda kada je bio samo roštiljanje na vikendici, a nastupalo se na sanducima.“

Tali (Svemirko)

„Imam više priča kao festivalac nego kao izvođač. Jedne godine smo napravili pjesmicu ”Jel ima netko rakije” i išli oko jezera svirati to i na kraju se skupila pozamašna skupina ljudi, svatko sa svojom rakijom, pa se sve pretvorilo u degustaciju rakija iz kolekcije, koja je prerasla u kolektivno opijanje. Čak je postojala pjesmica i na YouTubeu, ali ne mogu to više naći. Cheers tim ljudima još jednom! Jednom prilikom sam se probudio u onoj tubi na dječjem igralištu, ne znam kako sam tamo završio. Prve godine kad smo išli, došli smo bez karata, samo jedan šator na nas troje, svatko dvije majice i dvije litre piva, bili smo dosta mladi i bilo je super. Ustali smo onoga kobnog jutra iz šatora reći ‘Dobro jutro Ferragosto’ DJ-u da prestane to govoriti, on se samo okrenio prema nama i opet se najjače izderao na mikrofon ‘Dobro jutro Ferragosto!’. A kao izvođač nemam baš nekih zanimljivih priča, možda da sam se nekim curama potpisivao na čelo permanent markerom uz izlazak sunca pa smo se onda kupali u jezeru. Good times!“

Karla

„Ovaj Ferragosto bit će mi deseti na kojem sam bila. E sad, ono što mi je ostalo urezano jest jedno subotnje jutro (kad kažem jutro mislim na ono neko zgužvano doba nakon što DJ-evi završe i taman prije nego što Dante odluči da postoji i deseti krug pakla koji se zove šator na Ferragosto suncu). Uglavnom, budim se i otvaram oči. Kraj moje glave su dva krumpira i nečiji mobitel.

Otvaram već poluotvoren šator i skužim da je sadržaj koji me dočekao kraj glave nekome ispao iz tko zna čega i otkotrljao se u moj šator, s obzirom na to da je nizbrdica oko jezera. Vlasnika krumpira nisam nikad našla, ali vlasnika mobitela jesam, i bilo je to dosta slatko s obzirom na to da sam ga čuvala i nazvala prvi kontakt (godina kada otključan telefon nije značio krađu, već lakše pronalaženje vlasnika). Ovo je dio koji svi moji prijatelji znaju – dio koji ne znaju je sljedeći (a zašto ne znaju? Jer ne moraju svi znati koliko sam znatiželjna hehe): otvaram ja mobitel da vidim čiji je, na pozadini ona i on, propušteni pozivi od Marije, ,,honey❤️“  i mame, naravno.

Nepročitanih poruka more jedno, najviše od ,,honey❤️“, koja je pretpostavljam Medena sa slike na pozadini, kao i od Marije koja bi ‘ponovila sve od sinoć i za ničim ne žali, moli ga da se javi što prije i obećaje da nitko neće znati’. Po mobitel dolaze On i Medena, On uzima telefon i pretura po njemu kao da nema sutra, dok Medena stoji i vjeruje svom medenom. Prije nego što su otišli viknula sam: ‘E, nazovi Mariju da se ne brine!’ Mislim da Medena nije skontala ništa, ali nadam se da više nisu skupa. Kad ti život da limun, reci mu da su ti draži krumpiri i malo drame.“

Roberto

„Ja sam na jednom Ferragostu uzeo iz kafića Baza onaj ogromni suncobran i koristio ga kao kišobran pola noći.“

Nera

„Bila je oluja, a nama se neki lik potpuno krvav skotrljao na šator. Prijatelji smo do dana današnjeg.“

Ante

„Markerom smo se šarali i potpisivali se jedni drugima po nogama. Legao sam spavati u šator takav, a noge su mi ostale viriti van iz šatora. Ujutro sam se probudio, izgorile su mi cijele noge, a kad sam skinio boju od markera, ostali su mi potpisi još skoro mjesec dana dok se nije boja izbalansirala.“

Dora

„Prvi i zadnji Ferragosto na koji sam otišla, došla sam, raspakirala se i postavila šator. Otprilike dva sata sam bila čitava, pala je kiša i na putu do WC-a sam se poskliznula i pala niz stepenice i slomila nogu. Nisam se mogla dovuć nazad do šatora, zovem prijateljicu, prvo što je rekla: ‘Samo mi nemoj reći da si nešto slomila…’ Zovem mamu da netko dođe po mene, ali njima je auto bi na popravku pa sam bila prisiljena ostati do sutra ujutro. Što je najbolje – odlično mi je bilo, od konobara smo nabavili kantu leda i svugdje su me nosili na leđima, a cijela večer se vrtila oko toga gdje bi me mogli parkirati. Ujutro sam se slomljena kupala u jezeru dok prijatelj iz Gradiške nije došao po mene i vratio me u Gradišku na hitnu. Najbolja stvar je što sam nogu slomila potpuno trijezna pa bila prisiljena slomit bol pivom i pelinom.“

Hrvoje

„Prvi Ferragosto još kao klinci, nije bilo puno para. Klasika – potrošili smo sve pare u prva dva dana. Zadnji dan je bilo pitanje hoćemo li jesti ili piti – naravno, kupili smo cuge, a kad smo ogladnili krali smo kukuruze u obližnjem polju i roštiljali ih.“

Gogo

„Na FJ10 smo ja i ekipa igrali odbojku na memorijalnom turniru Krunoslava Bošnjaka, jednog od pokretača festivala Ferragosto Jama, pod imenom Peškarija – Split. Na FJ11 smo došli ponovo igrat, ali smo se razbolili svi pa sam otišao do majke i oca pokojnog Krune i poklonio im transparent s imenom naše ekipe. Na FJ12 nisam imao tu ekipu za igrati pa smo našli dvije suigračice, a kad smo išli prijavit ekipu dočekala me Krunina majka s transparentom i rekla mi da ga je čuvala cijelu godinu u Kruninoj sobi. Dandanas najlipša gesta koju san u životu doživia. Na FJ12.5 smo opet igrali turnir, ali u potpuno drugom sastavu te smo osvojili nagradu za fair play :)“

Ferragosto tim

„Bilo je tu raznih anegdota i stvarno nam je teško izdvojiti makar jednu… Puno je tu i internih šala koje su nas dodatno povezale; pa i zaljubljivali smo se zahvaljujući Ferragostu! Žao nam je što ove godine plešemo posljednji ples, no želimo završiti svoju priču s pozitivom i s jednom velikom zahvalom svojim obiteljima koje su nam bile podrška i koje su vjerovale u nas, Ferragosto majkama koje su kuhale za cijelu ekipu kad nismo znali gdje ćemo s poslom, prijateljima koji su dijelili muku s nama i stavili se maksimalno na raspolaganje da stvorimo priču zbog koje smo ovdje danas, svim volonterima zbog kojih festivala ne bi bilo, suradnicima, sponzorima, novinarima, bendovima i glazbenicima – našim prijateljima. Posebno hvala želimo izreći vama, draga naša publiko. Hvala vam što ste od Ferragosta napravili baš onakav festival kakvim smo uvijek htjeli da bude. Hvala vam na šarenilu, žiraficama, Ferragosto uzvicima, kostimima, prijateljskoj atmosferi koju ste njegovali iz godine u godinu i što ste pomagali jedni drugima iako se niste poznavali. Upravo ste vi Ferragosto učinili posebnim i neponovljivim. S punim srcima spremamo najveseliji posljednji oproštaj i veselimo se druženju od 2. do 5. kolovoza na Orahovačkom jezeru, vidimo se uskoro!“

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Ferragosto JAM (@ferragostojam)

Fotografije: Ferragosto JAM