31
srp
2023
Recenzija

GRAFIČKI ROMAN: MORRISON HOTEL

Leah Moore: Slikovna reinkarnacija grupe The Doors

The Doors

Grafički roman Morrison Hotel posveta je bendu koji je do danas ostao simbol kontrakulture

share

Grafički roman Morrison Hotel je slikovna reinterpretacija pjesama s petog albuma grupe The Doors objavljenog 1970. i na neki način obilježava 50. obljetnicu albuma

The Doors

Grafički roman Morrison Hotel (Rockmark) koji je napisala Leah Moore utkao je utjecaj Doorsa u neke od istina i predaja koje su definirale njihov nenadmašan status arhitekata američke i globalne kontrakulture šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, utječući na glazbenike, umjetnike, pjesnike i autsajdere generacija koje dolaze. Bilo je to doba u kojem su žene, crnci, Indijanci, homoseksualci, lezbijke i druge marginalizirane skupine nastavili svoju borbu za ravnopravnost, a mnogi Amerikanci pridružili su se prosvjedu protiv aktualnog rata koji je njihova država vodila u Vijetnamu.

Posrijedi je slikovna reinterpretacija pjesama s petog albuma benda objavljenog 1970. godine, pa je ovaj grafički roman na neki način obilježavanje 50. obljetnice albuma.

Preživjeli članovi benda Robby Krieger i John Densmore dali su veliki doprinos ovom projektu, no ulogu Jima Morrisona u njemu ipak je imala Leah Moore. Ona je upravljala balansiranjem između biografskog i povijesnog materijala te fantastičnijih elemenata, u kojima se nužno prepliću stihovi s tog albuma. Jedanaest poglavlja u knjizi inspirirano je i naslovljeno svakom pjesmom s albuma, uz još dva dodatna poglavlja – Interludij-Miami, koji opisuje koncert u Miamiju posljedica koga je bila hapšenje Jima Morrisona, i Outro, koji govori o nastajanju imena i omotnice albuma. Uvodno poglavlje s uvodnom skladbom “Roadhouse Blues” ima dodatak: Intro.

Svako poglavlje pristupa pjesmi na drukčiji način, a svaki autor dočarava sadržaj sa svojim stilom drukčijim raskadriravanjem i primjenom kolora. Tony Parker jedini ima dva stripa, njegovi su Intro i Outro.

The Doors

Indian Summer, crtež: Jill Thompson

Sadržajno, svaka oslikana priča predstavlja kombinaciju važnosti Doorsa 1969. i 1970. godine, stihova pojedine pjesme i implementiranja događaja koji su se zbivali u tom razdoblju, od nereda koji je potaknuo Ronald Reagan preko poruka mira Johna Lennona i Yoko Ono pa do slijetanja na Mjesec.

U to doba Doorsi su razvijali temelje kontrakulture paralelno s bitničkim piscima. Iako se nisu deklarirali kao politički bend, njihova apolitičnost bila je izravan politički čin u jednakoj mjeri kao i tada vrlo popularna marširanja. Bez obzira na to da su bili samo četiri mladića koji su tada imali 25 godina i uživali u stvaranju glazbe, jednom kad je ta glazba bila vani, otvarala je slušateljima sasvim nove svjetove s neizmjernim slobodama. Uostalom, kao i nadijevanje imena bendu prema izjavi pjesnika Williama Blakea: „Kada bi se vrata (The Doors) percepcije očistila, tada bi se čovjeku sve činilo onakvim kakvo jest. Beskonačno. Jer čovjek se zatvorio, sve dok ne vidi sve stvari kroz uske pukotine svoje špilje.“

Kao i mnogi mlađi obožavatelji Doorsa koji se regrutiraju svake godine, Leah Moore (rođena sedam godina nakon smrti Jima Morrisona) bila je opijena njihovom aurom i misterijom, dok je bila tinejdžerica. Bend je upoznala preko filma Izgubljeni dječaci iz 1987., dojmio je se plakat Jima Morrisona koji su juvenilni vampiri držali u svojoj pećini.

Put od tinejdžerske fascinacije svevremenskim idolom do osebujne grafičke novele sigurno je olakšala činjenica da je njezin otac Alan Moore, autor koji je napisao hvaljene i kultne stripove uključujući Watchmen i V for Vendetta. Morrison Hotel sadrži stripove dvanaestorice renomiranih autora, no nije bilo nepotizma – Alan Moore nije među njima.

Autori su ljubiteljima stripa itekako poznati Colleen Doran, Ryan Kelly, Michael Avon Oeming, Marguerite Sauvage, John K. Snyder III i Jill Thompson, poznata po svom radu na još jednom kultnom stripu – The Sandman.

The Doors

You Make Me Real, crtež: Marguerite Sauvage

Leah Moore postigla je da ovaj grafički roman ni na jednoj stranici ne izgleda kao zbirka različitih priča, već kao knjiga koja na jedinstven način nastoji predočiti snagu glazbe, njezino stvaranje i svijet oko nje na upečatljiv način.

Tako grafički roman Morrison Hotel nije samo kolekcija psihodeličnih fantazmagorija, nego na vrlo realan način spaja događaje s bendom u to doba s duhom vremena te njihove refleksije na današnjicu. Pažljivi čitatelji moći će povezati zbivanja poput pomorske karijere Jimova oca i rata u Vijetnamu, čega se Morrison stidio. Ili slijeda događaja koji su uzrokovali incident u Miamiju, a koji je bio uistinu dramatična prekretnica u karijerama i životima cijelog benda. Jim je uhapšen zbog nepristojnog ponašanja na pozornici, a cijeli je bend zbog toga kažnjen otkazivanjem turneje.

Sličan pristup imao je i Oliver Stone kad je radio film The Doors prema motivima knjige Raiders On The Storm Johna Densmorea, no odsustvo čvrstog narativa i glumačka dominacija Vala Kilmera nad ostalim ulogama odmogli su uspjehu filma.

Moglo bi Vas zanimati