Pozdrav Kotlovnici: „Gledam lica ispred KSET-a, kakva sreća, mladost, sjeta“

Pozdrav Kotlovnici ime je eventa kojim će se KSET-ovci, odnosno studenti volonteri zajedno s odabranim izvođačima i posjetiteljima-štovateljima KSET-a od 29. kolovoza do 2. rujna opraštati od voljene kotlovnice.

KSET će zbog renovacije FER-a od ove jeseni djelovati na novoj lokaciji, a volonteri su se pobrinuli da prije odlaska svi dobiju priliku za svoj KSET-ovski last hoorah. Oproštajni će koncept uključivati osam koncerata u četiri dana tijekom kojih će nastupiti izvođači koji su na bilo koji način tijekom godina ostavili neizbrisiv trag u klubu, dok će se veliki tjedan završiti KSET-ovskim disco caffeom.

Ciklus će svečano otvoriti koncerti bendova čuvarkuća i Igralom, srijeda je rezervirana za dvostruku žestoku feštu, odnosno nastupe Mašinka i Biciklića, u četvrtak ćete moći uživati u buci koju proizvode  ### i Niko Potočnjak, a čast posljednjeg nastupa (barem u neko dogledno vrijeme) na pozornici kotlovnice imat će Svemirko i IDEM.

From Another Mother i The Drain u KSET-u / David Mandić

Tradicionalni caffe s različitim generacijama DJ-eva Disco sekcije KSET-a u subotu će pustiti pjesmu za posljednji ples, a onda će se na neko vrijeme ugasiti light jer nakon ovog tjedna omiljene ćemo koncerte morati posjećivati na nekoj novoj lokaciji. Velika će se promjena dogoditi nakon čak 47 godina djelovanja kluba nastalog na mjestu bivše fakultetske kotlovnice, a koji je uz pomoć neumornih volontera postao kultnim prostorom u kojem je procvalo pregršt prijateljstava, ljubavi, glazbenih otkrića, omiljenih koncerata i najluđih (ne)zaboravnih provoda u životu.

Jasno je da će ova promjena najteže pasti KSET-ovcima, studentima koji su svojim dobrovoljnim i marljivim radom te gomilom ljubavi u četrdeset i sedam godina stvorili ono što KSET danas predstavlja, a dio kojih će za to vrijeme završiti fakultet i krenuti nekim novim životnim putem.

Srećom, KSET nije prostor: KSET su ljudi – ljudi koji vlastitim entuzijazmom, vremenom i voljom iznova stvaraju nove uspomene, stječu znanja i iskustva te, usudila bih se reći, oblikuju našu glazbenu scenu, jer pozornica je KSET-a tijekom godina postala nezaobilazna stanica u glazbenoj karijeri, kako zagrebačkih, tako i hrvatskih, ali i regionalnih izvođača te rudnik pravih glazbenih dijamanata.

Čuvarkuća u KSET-u/Foto: Marina Uzelac

Jedan od rijetkih klubova s dušom, koji se svakoj osobi koja je tamo kročila u bilo kojoj od uloga zauvijek urezao u srce i pamćenje, klub s kojim je gotovo nemoguće emotivno se ne povezati – klub bez kojeg ništa ne bi bilo isto.

Bilo da ste tamo gledali prvi koncert svojega omiljenog benda, upoznali svoju srodnu dušu nakon što ste izašli zapaliti dugoiščekivanu cigaretu ispred kluba ili ste pak jedan od volontera koji je većinu svoga studentskog života posvetio Klubu studenata elektrotehnike (a najvjerojatnije i ne studirate na FER-u).

KSET je tijekom godina bio dijelom toplih ljudskih, ali i nekih velikih i značajnih glazbenih priča, stoga smo – u nadi da će njihova iskustva ovoj priči poput pjesničke sinestezije dodati boje, okuse i mirise i na taj je način učiniti opipljivom i stvarnom za sve one koji (ni)su proživjeli slična iskustva – zamolili neke od izvođača da s nama podijele svoje omiljene anegdote i priče koje vežu uz klub i „njegove“ ljude te nam opišu njegov značaj iz perspektive izvođača i glazbenika.

Đutko i Plodovi zemlje u KSET-u/Mario Olčar, Fotosekcija KSET-a

Bend Mašinko otkrio nam je kako je za baš svako izdanje koje je imalo promociju, tu promociju održao u KSET-u, ali i da je s klubom povezan u mnogo pravaca i dimenzija, pa je s nama podijelio i nekoliko zanimljivih činjenica i anegdota: „Članovi Mašinka su, osim s Mašinkom, u KSET-u svirali kao članovi ovih četrnaest bendova: Antenat, Dolibasija, Scroll, Nervousstand/Breaking the Fourth Wall, Gardens of Hiroshima, Brut, SLP (Stari ludi pesi), Sara Renar, Igut, Famous Monsters, Masne Lignje, Petnaesti Čeh, K.L.U.B. i Muscle Tribe of Danger and Excellence. Nemamo pojma koliko smo puta svirali u KSET-u, ali na našoj Neverending Zagreb Tour majici (svibanj 2010. – svibanj 2012.) KSET je potpisan četiri puta. Provjerili smo da vidimo kako su nas bili najavili, i za sad možemo potvrditi da su od spomenuta četiri datuma, bar dva pogrešna.“

Porto Morto u KSET-u/Lucija Kolarić, Fotosekcija KSET-a

Uz to, KSET je često služio kao inspiracija za stihove pjesama: „”041”, koji se između ostalog referira i na ‘lica ispred KSET-a’ prvi smo put odsvirali na FER-ovoj Brucošijadi“, ali i kao mjesto snimanja spotova ili fotkanja za covere albuma, što može potvrditi i Mašinko:

„Fotka sa zadnje strane našeg split albuma Frakturko s Frakturom mozga fotkana je pred KSET-om“, a uz objavu i promociju istog albuma vežu ludu priču: „U ranim jutarnjim satima 1. srpnja 2011. dovršili smo miks i master Frakturka, odnijeli ga na tisak, uploadali i objavili na internetima, odradili radni dan, pokupili ga, donijeli u KSET na tonsku i te večeri imali promociju.“

Osim što su tu održane brojne promocije i obilježeni počeci glazbenih karijera, brojni su bendovi za pozornicu oproštajnih koncerata birali onu u Unskoj, a jedan je od njih i Dolibasija: „2009. je u KSET-u oproštajni koncert imala Dolibasija, bivši bend Perice, Srkija i Piture. Za koncert je plakat radio Andrija, koji je pripremu za tisak toliko prekasno napravio da je u zadnji tren umjesto datuma na plakat odlučio napisati ”DANAS”, budući da se plakatiranje ne bi stiglo odraditi prije dana koncerta.“ Uz različite bendovske priče, dečki iz Mašinka mogu se pohvaliti i vlastitim KSET-ovskim iskaznicama.

Rundek i Ekipa u KSET-u/Matej Grgić

Naime, KSET ima specifičnu i poprilično strogu hijerarhiju članova, od kojih crvenu iskaznicu imaju samo počasni članovi koji su svojim radom zadužili klub.

„Andrija je ponosni crveni član KSET-a. Ostatak benda su zeleni članovi i svi posjeduju barem po nekoliko zelenih iskaznica, prema kojima bi se dalo zaključiti da su Franjo Tuđman i njegova supruga bili KSET-ovci“, duhovito zaključuju. Dimitrije Simović, frontmen benda Igralom – koji će uz čuvarkuću otvoriti oproštajni tjedan, a koji je tijekom godina nastupao u klubu s različitim bendovima i projektima – s nama je podijelio svoju divnu, dirljivu i poetičnu priču koju je prikladno naslovio Oda KSET-u:

„Prvi put sam u KSET ušao prije devet godina, 2014. na koncert Goribora. Dio ekipe Goribora bio je na gajbi kod jedne cure koja će mi kasnije postati cura. Tad nisam htio svraćati u njen stan jer sam visio s ekipom s Filozofskog nakon filozofskog simpozija, pa sam prijateljima iz Goribora rekao da se vidimo tamo. 😀 Odveo sam svog frenda iz Niša na koncert i on je potpuno odvalio na ambijent, žene, muziku…

Tako mi je KSET postao jako drag iz prve, a onda sam se nekoliko godina kasnije doselio preko puta. Moram priznati da taj klub smatram njegovateljskim glede dobre muzike i puno sam toga tamo otkrio i s puno divnih ljudi zabrijao ispred na cigareti. Doma – KSET – Limb, čovječe, meni je to divno. Krv u stolici, Moskau, Truth ≠ Tribe, Trokut, Denis i Klinika, Seine i Eine, Peglica i Komandos, Nemeček, ZEZ-ovi, ma ne mogu sve pobrojati ni-ka-ko, ali koncerti u KSET-u su mi udobni, ugodni, lijepi i predivno se odvijaju preda mnom kao dijelom auditorija.

Alejuandro Buendija i Sinovi/Lana Nežmah (Fotosekcija KSET-a)

Predivno se odvijaju i preda mnom kao nekim tko je na bini, bilo da sam frontmen Igraloma, Dimitrijević ili dio ekipe Sare Renar čiju ću desetogodišnjicu u KSET-u zauvijek pamtiti. Pritom ekipu koja na svojim prejakim volonterskim plećima sve to gura moraš obožavati. Snimili smo par sessiona tamo, Sunday Session s Dimitrijevićem i Zagreb Calling izvedbu ”Kovitlac”. Zaista se nakupilo mojih emotivnih sveza s tim klubom u ovih devet godina i teško bih podnio da toga više ne bude. Ne želim ni pomišljati na takvu budućnost ovog grada i nas u njemu“, emotivno ističe Dimitrije, a s njim se može složiti gotovo svatko tko je barem jednom kročio u taj prostor.

Dimitrije Dimitrijević u KSET-u/Martina Šola, Fotosekcija KSET-a

Svoju priču koja seže godinama unazad s nama je podijelio i Antun Aleksa, inače poznat kao član JeboTona, Porta Morta i Trophy Jumpa, a koji će u petak predstaviti svoj friški, uspješni i već iznimno obožavani kantautorski projekt IDEM te debitantski album POYY kojim je već osvojio simpatije šire publike.

„U KSET sam krenuo dolaziti kao srednjoškolac. Jedan od prvih koncerata koje pamtim je Talco – imao sam šesnaest godina, lagao sam da sam stariji da mogu dobiti iskaznicu i cijeli mi je koncert bilo muka od bambusa. Idućih 15 godina KSET je bio možda i najznačajniji koncertni prostor u gradu za moj glazbeni rast i razvoj. Od JeboTon fešta preko slušanja najdražih bendova, sve do prvih promocija albuma, kotlovnica mi se urezala u srce. Velika mi je čast imati priliku među posljednjima ostaviti isto na pozornici koja mi je pružila tako puno. Poyy ksetyy“, dirljivo je ispričao IDEM, koji će ovog petka uz Svemirka u rasprodanom KSET-u nesumnjivo napraviti rasplesanu feštu.

Mašinko u KSET-u/Petra Kaić, fotosekcija KSET-a

Osim izvođača i publike koja je, naravno, neizostavni dio vezivnog tkiva, važno je još jednom istaknuti volontere koji često bivaju dijelom većine domaćih festivala i koncerata. Oni su bîlo koje pokreće čitavu priču, a zahvaljujući kojima ni 47 godina kasnije ona neće dobiti svoj završetak.

Za kraj ove ode KSET-u donosimo kratku izjavu trenutnog voditelja KSET-a, Antonija Damjanovića, koji je u nekoliko rečenica objasnio esenciju toga što znači biti KSET-ovac i podsjetio na motivaciju koja stoji iza svih tih uspomena, iskustava i koncerata:

„KSET je baš jedinstveno mjesto što se tiče spoja ljudi, interesa i kultura. Nigdje drugdje u Zagrebu nemaš priliku raditi s ljudima sa scene i teško je dobiti priliku za takvim umrežavanjem već tijekom studentskih dana, a kakvu pruža KSET. Svima to uvijek bude fascinantno za čuti, ali KSET vode tek studenti, ljudi volonteri. I ponosan sam što imam priliku biti voditeljem kluba čiji članovi nisu motivirani novcem već ljubavlju prema onome što ih veseli. Stvarno je super osjećaj!“