DB Indoš Kuća ekstremnog muzičkog kazališta: Mit o niti
Zagreb | Centar mladih Ribnjak
01 - 02.10.2023
Prema mitu i glazbi Zorana Šilovića Šila
Izvode: DB Indoš, Tanja Vrvilo, Dina Puhovski, Damir Prica Kafka
Mit o niti isprepleće mitonelogičan meta-receptni tekst i dvije nekro-recenzije, materijalnost njihova dolaženja u najveću blizinu i dodirivanja rukama s jednom ili više uraslih glava u zajedničku mitozvučnu nit.
Mit je uvijek zvučna krađa. Iz vode se izdigla nit. Uz tu nit su se počeli hvatati kristali. Bilo ih je mnogo i raznih. Kristali se ponavljaju kroz različite oblike jer im to omogućuje da odgonetnu mit. Upornost nekog ponašanja odaje njihovu namjeru. Hvatali su oblik. Oblik je bio ruka. Ruka je bila sigurna, dakle bilo ih je više, više nego velikih plačljivaca. Strašna misao obratnog puta, prozivalački iskaz je istovremeno ukočen iskaz. Lova nije bilo. Veliki plačljivac umire kad isplače svu vodu. Onda ih ruke uzimaju.
Kratki mit o niti Zoran Šilović Šilo piše na ambulantnom pisaćem stroju za zasluženu temu Šesti alellomorf DB Indoša 80-ih, ostvarivi SF-horor u reduciranom neorganskom okolišu zasićenom još samo staklenom prašinom zdrobljenih neonskih cijevi, prema zapisu Ane Lendvaj. Od milja zvani Šilo za Kuglu je stvarao glazbu, istodobno služeći kao povijesna enciklopedija ostalim članovima, mladim ljudima udubljenim u simptome zapadne civilizacije, ali slabašno potkovanim u kompliciranim pitanjima njenoga konstruiranja u prohujalim vjekovima, prema zapisu
Jasne Babić. Što je mazohizam mita danas? Čini se da nikada nećemo pobjeći iz prosinca. Bilo je ljeto ili možda proljeće, ne možemo se sjetiti. Bilo je ljeto ili možda proljeće, ne možemo prizvati. Iz vode izlazi nit. Uz nju se hvataju kamenčići. Mnogo njih. Hvatali su oblik glave. Napustila je vodu. Ne zna se da li je bila jedna ili više njih. Razmišlja se o urastanju pojedinih glava, jedne u druge. Postoji mogućnost da je samo jedna glava. Ona, pretpostavlja se, tvori razliku u ekstremno vrućoj mitnoj niti
stoljeća budućnosti.
Podrška: Zaklada Kultura nova, Ministarstvo kulture i medija RH, Gradski ured za kulturu i civilno društvo – Grad Zagreb