Preminuo istaknuti dirigent i skladatelj, akademik Pavle Dešpalj
Akademik Pavle Dešpalj, dirigent i skladatelj koji je ostavio neizbrisiv trag oblikovavši hrvatsku i međunarodnu glazbenu scenu, preminuo je u Zagrebu 16. prosinca 2021.
Rođen je u Blatu na Korčuli 18. lipnja 1934. godine u uglednoj glazbeničkoj obitelji iz Arbanasa. Maturirao je u Zadru 1952. i diplomirao kompoziciju 1960. godine na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi Stjepana Šuleka.
„U svakom slučaju moja je prva ljubav kompozicija. No, zbog raznih životnih prilika, više sam se posvetio dirigiranju. Moj skladateljski opus nije obilan, ali nadam se da će nešto značiti hrvatskom narodu. Kad god dirigiram i komponiram, uvijek je u meni kompozitor, violinist i pijanist”, rekao je Pavle Dešpalj svojedobno u razgovoru s Miljenkom Jelačom.
Od ranog djetinjstva, uz oca skladatelja i dirigenta te brata i sestru glazbenike, bio je uključen u komorno muziciranje čiju je umjetničku i glazbeničku važnost uvijek isticao, osobito za odgoj i obrazovanje glazbenika, na čemu je i sam posvećeno radio. Brojne Dešpaljeve zasluge u hrvatskoj glazbi odražavaju se i danas, između ostalog i kroz utjecaj koji je ostvario na mnoge generacije. „Maestro Dešpalj nadahnućem je bio sve što jedan glazbenik može biti drugome. Utkao se svima nama u dušu i to će tako ostati još dugo dugo nakon njegova odlaska. Moja ljubav prema dirigiranju rodila se na pultu ispred njega još davnih dana u Splitu i Splitskome komornom orkestru. Podrške s njegove strane nikad nije nedostajalo, kako glazbene, tako i ljudske. Sjećam se momenata kada bih ga zvao na telefon s velikim dilemama. Rješenje bi se iskristaliziralo samim time što bih čuo njegov glas,” piše nam pod dojmom Dešpaljeva odlaska Ivan Hut, jedan od predstavnika mlađe generacije dirigenata koji je kao violist i muzicirao u orkestru pod Dešpaljevim vodstvom:
“Bio je toliko jak i toliko smo svi bili otvoreni ispred njega. Svi koji su svirali pred maestrom znaju. Na svemu sam mu neizmjerno zahvalan.”
Sažimajući utjecaje i znanja koja je prikupio od bogatog niza skladateljskih imena, uz velikog Šuleka koji ga je naučio „kako misliti, kako raditi; kako se od atoma i molekule stvara glazbeno djelo”, Dešpalj je stvorio vrijedan opus koji zauzima sigurno i autentično mjesto u povijesti hrvatske glazbe. Među njegovim su djelima Passacaglia i fuga za klavir i gudače, Tri koralne predigre za komorni orkestar, Varijacije za orkestar, Koncert za violinu i orkestar, Koncert za violončelo i gudače, Dva guslačka hira, Svečana parada za rogove i orkestar te Koncert za alt saksofon i gudače čiju je posljednju izvedbu zajedno s maestrom Dešpaljem na diskografskom izdanju zabilježio saksofonist Gordan Tudor.
“Nezaboravan. To je riječ koja opisuje svaki moj susret s dragim maestrom, bio to profesionalan ili privatan susret, uživo ili telefonski. Od famoznih razgovora o svemu u hotelskim sobama u Zadru, preko iscrpnog rada na njegovu koncertu 2014. godine kad smo ga zajedno izveli povodom njegova 80. rođendana i snimili, do željnog iščekivanja njegovih komentara na gotovo sve moje partiture koje bih mu prvome slao”, rekao je danas Tudor.
“Hvala mu na svemu, na neviđenoj posvećenosti glazbi, na ljudskosti i na humoru koji je iz njega jednostavno curio van.”
U dirigentsku praksu zakoračio je maestro Dešpalj već s pet godina kada je ocu pomagao kao asistent u vođenju zborova i raznih komornih sastava. Profesionalno je debitirao ravnajući baletnom praizvedbom u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu 1959. godine. Kao dirigent, ravnajući svim orkestrima u zemlji, dao je velik obol izvođenju djela svojih suvremenika i kolega. Dešpaljev kolega po obje vokacije, maestro Mladen Tarbuk, predsjednik Hrvatskog društva skladatelja, prisjetio se brojnih zajedničkih muzičkih trenutaka koji su ih vezali, „od mojih izvedbi njegovih djela do njegovih izvedbi mojih djela”, ističući kako je Dešpalj „kao umjetnik izvanredna sluha i profinjenog ukusa vješto kormilario kroz brzace hrvatske glazbe.”
„Nadam se da će barem sada, kad je zauvijek utihnula lira velikog maestra, njegovi brojni suradnici, kao i kulturna javnost, uvidjeti njegov značaj, kako za hrvatsku reproduktivnu umjetnost, tako i za promociju hrvatske glazbene baštine.“
Pavle Dešpalj ravnao je i brojnim glazbenim ustanovama: godine 1961. osniva zadarske Glazbene večeri u Sv. Donatu i Zadarski komorni orkestar. Od 1962. do 1967. je šef dirigent Simfonijskog orkestra Radiotelevizije Zagreb, a istom se orkestru vraća 2011., kao šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a. Godine 1966. osnovao je i vodio Beogradski komorni orkestar. Od 1968. je dirigent, a od 1970. do 1981. i glazbeni ravnatelj Floridskog simfonijskog orkestra i Opere u Orlandu na Floridi. Od 1981. do 1986. je šef dirigent Zagrebačke filharmonije. Od 1981. do 1983. ujedno je i ravnatelj glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara. Godine 1987. postaje profesorom dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje predaje do 1995., kada postaje dirigentom Filharmonije Tokyo Geidai i profesorom na tokijskom Nacionalnom sveučilištu. Od 1998. do 2012. bio je šef dirigent Hrvatskoga komornog orkestra, a od 2000. do 2009. i Komornog orkestra iz Splita. Godine 2010. postaje umjetnički voditelj i dirigent Mozartina – nedjeljnih matineja Simfonijskog orkestra RTV Slovenije. Prisjećajući ga se kao vedra i nasmijana gospodina koji je, „osim talentom, znanjem i vještinom, osvajao svijet ljudskom toplinom i skromnošću”, glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja, Antun Tomislav Šaban, rekao je kako je Dešpalj bio je jedan od najvećih glazbenika koje je Hrvatska imala.
„Ponajprije prepoznatljiv kao dirigent, bio je također i značajan skladatelj, pedagog, glazbeni promotor i organizator, pokretač i nositelj glazbenog života koji ostavlja iza sebe trajan trag, ne samo u Hrvatskoj već i u susjednim zemljama, u Americi, u Japanu…“
Doista, uz brojne trajne angažmane, Pavle Dešpalj bio je čest gost dirigent niza orkestara i opernih kuća te je ravnao koncertima diljem Europe, po Americi i u Aziji. Ravnao je, između ostaloga, Londonskom kraljevskom filharmonijom, moskovskim Ruskim državnim simfonijskim orkestrom, Novosibirskom filharmonijom, Pitsburškim simfonijskim orkestrom, Festivalskim orkestrom u čikaškom Grand Parku, Tokijskom filharmonijom, Tokijskim simfonijskim orkestrom te orkestrima Opera u Tokiju i Yokohami. Snimao je za inozemne radijske postaje te nosače zvuka za Croatia Records, Cantus i slovački Opus.
Pavle Dešpalj bio je i članom međunarodnih žirija dirigentskih natjecanja, počasni šef dirigent niza orkestara i profesor emeritus tokijskoga Nacionalnog Sveučilišta. Od 1992. bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, čiji je potpredsjednik bio od 2004. do 2010. godine.
Akademik Dešpalj dobitnik je svih najvećih domaćih nagrada za kulturu te brojnih inozemnih: Nagrade Grada Zagreba 1965., nagrade Konzilija centralne Floride za znanost i umjetnost 1978., nagrada ”Milka Trnina” 1980., ”Josip Štolcer Slavenski” 1990., ”Vladimir Nazor” 1992., Orlando 1993. Godine 1994. primio je posebno priznanje Ministarstva kulture RH, a 1996. odlikovanje Predsjednika RH redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Dobitnik je Medalje grada Varaždina 1997., Nagrade ”Ivan Lukačić” 1999., Nagrade Ministarstva kulture RH za 2002., nagrade Zlatno zvono 2004., Nagrade za životno djelo ”Vladimir Nazor” 2005., nagrade Judita 2005. i Nagrade grada Zadra za životno djelo 2006. Godine 2012. dobio je nagradu ”Lovro pl. Matačić”. Godine 2014. nagrađen je Plaketom grada Varaždina. Dobitnik je godišnje nagrade Porin 1997., 2002., dva puta 2005., 2009., 2014., i dva puta 2017. Diskografsku nagradu Porin za životno djelo primio je 2010. godine.
