Priče o pjesmaricama: Poslijeratna notna izdanja

Borbene pjesme

U godinama iza završetka Drugog svjetskog rata i nije bilo puno notnih izdanja, uglavnom manje od dvadesetak po godini. Osnivaju se i nove nakladničke kuće

Nakon završetka Drugog svjetskog rata život na ovim prostorima kreće u nekoliko smjerova. Trebalo je uspostaviti vlast na kojoj će biti društveno podobni kadrovi, a ostale je trebalo uvjeriti da se i od njih očekuje isto. Zatim, razračunati se s ideološkim i političkim protivnicima te uspostaviti novi socijalistički poredak. Trebalo je također i obnoviti razrušenu zemlju pa je stoga za kulturu općenito ostajalo malo prostora, a i materijalnih sredstava. Stoga u poslijeratnim godinama i nije bilo puno notnih izdanja, uglavnom manje od dvadesetak po godini.[1] Prvih nekoliko godina, do 1947., sve je bilo gotovo uobičajeno odnosno pokušavalo se nastaviti tamo gdje se za vrijeme rata stalo.

Dio nakladnika (poput Albinija, Sklada i Horizonta) nastavljaju nakladničku djelatnost, naravno, u smanjenom obliku. Osnivaju se i nove nakladničke kuće kao što su Krug, Melos, Ritam, Glas naroda, a notna izdanja objavljuju i: Nakladni zavod Hrvatske, Hrvatski glazbeni zavod, Muzička naklada Saveza muzičkih udruženja Hrvatske, Udruženje kompozitora i muzičara zabavne muzike Narodne Republike Hrvatske, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti i drugi.

Muzikalije Albini svoj su nakladnički put započeli 1934. a dovršili 1947. godine. Cijelo to vrijeme njihova izdanja nisu bila politički obojena. Kao što za vrijeme Drugog svjetskog rata nisu objavljivali proustaške glazbene materijale, tako nisu ni komunističke nakon njega. Izdanja su bila znatno rjeđa te su u dvije poslijeratne godine (1946. i 1947.) objavili njih tek petnaestak. Jedno od zadnjih izdanja bile su note skladbe U nadi živim Pere Gotovca koju je snimio Zlatko Šir. Note su objavljene 1947. godine. Budući da su Muzikalije Albini bile privatna tvrtka, za vrijeme nacionalizacije 1947. godine bili su prinuđeni prestati s radom. [2]

Albini (1947) – U nadi živim, naslovna stranica

Albini (1947) – U nadi živim

Nakladnička kuća Horizont, koja je djelovala od kraja 50-ih godina prošlog stoljeća do 1965. godine, objavila je dvadesetak notnih izdanja. Bio je to nastavak biserne tradicije nakladničke kuće Albini. Objavili su note mnogih naših tada poznatih i priznatih skladatelja, među kojima su bili: Ljubo Kuntarić, Ivo Koerbler, Miroslav Killer, Marjan Maić, Nenad Grčević i drugih. Popis izdanja nakladničke kuće Horizont možete pronaći u Katalogu Gradske knjižnice Zagreb.[3]

I nakladnička kuća Krug, koja je djelovala samo tri godine (od 1944. do 1946. godine), objavila je 17 notnih izdanja uglavnom istih mladih autora kao i Horizont.

Nakladnička kuća Melos djelovala je od 1946. do 1955. godine i objavili su desetak naslova, među kojima su pjesmarice Plesne melodije i Album narodnih pjesama i plesova te note standarda poput Moonlight Serenade Glenna Millera, Night and Day Colea Portera i Star Dust Carmichaela Hoagyja. Popis izdanja nakladničke kuće Horizont možete pronaći u Katalogu Graske knjižnice Zagreb.[4]

U nakladi Ritam, koja je djelovala od 1950. do 1957. godine, objavljeno je pedesetak notnih izdanja.[5] Započeli su s notama velikih svjetskih hitova poput Jambalaya, Moja mala balerina i Čežnja za Havajima, a nastavili s hitovima mladih hrvatskih autora: Pere Gotovca, Branka Mihaljevića, Zvonimira Šebetića i Marija Nardellija.

Zeko i potočić, muzika i riječi Branko Mihaljević (Ritam 1956)

I Hrvatski glazbeni zavod Zagreb u vremenu od 1948. do kraja šezdesetih objavio je desetak notnih izdanja, među kojima su i legendarna Ćaće moj, tužaljka za mješoviti zbor te kritička izdanja djela Fortunata Pintarića i Ferde Livadića.

Iako se Muzička naklada Zagreb najvećim dijelom bavila izradom glazbenih instrumenata te izdavanjem knjiga za njih, s vremenom su i oni počeli s tiskanjem notnih knjiga s pjesmama iz kajkavskih, međimurskih, dalmatinskih i bosanskih pjesama, kao i serijal Najljepše melodija svijeta koji je 1987. godine objavljen u dva sveska.

Svakako su posebnost ovog razdoblja pjesme s temom NOB-a. Naime, još za vrijeme rata Narodnooslobodilački pokret kreće u stvaranje motivacijskih pjesama koje veličaju Tita, revoluciju, partizane, heroje i pobjedu. U pisanje se uključuju mnogi mladi autori, ne samo oni koji su se priključili partizanskom pokretu kao Natko Devčić, Nello Milotti, Silvije Bombardelli i Bruno Bjelinski, nego i drugi: Ivo Tijardović, Emil Cossetto, Rado Simoniti… Tako nastaju skladbe, poeme i koncertna djela na temu NOB-a. Neka od njih su:

Partizanske pjesme za djecu / za klavir obradio Evgenij Vaulin; [Zagreb: Nakladni zavod Hrvatske, 1946.]

Pjesma mrtvih proletera / Silvije Bombardelli ; [tekst] Branko Ćopić [Split : vlast. nakl., 1947.].

Crvenoj armiji : 3 pjesme za mješoviti zbor / glazba Marcel Kasović; riječi Stanko Škare, Kasović-Cvijić, Marcel [Zagreb : Hrvatska seljačka tiskara, 1948.]

Četa / Emil Cossetto ; [tekst] Slobodan Novak [Zagreb : Nakladno poduzeće Glas rada, 1949]

Album zborova iz borbe i obnove (Izdano prigodom proslave 40-godišnjice Oktobarske revolucije): zborske a cappella obrade uz pratnju klavira / [redakcija Ivo Tijardović, Zagreb : Muzička naklada, 1957].