Soundtrack za svakodnevnu strku
Revirgin - Moderna rješenja
Revirgin, perspektivni synth dvojac iz Čakovca, ponovno iznenađuje drugačijim, autentičnim i sasvim jedinstvenim pristupom glazbi na našem prostoru.
Moderna rješenja nova je zbirka bizarnih i mahnitih, ali genijalnih pjesama iz kućne radinosti Karla Križnika i Paule Gavez. Ako volite synth i njegovo pomicanje granica, ovaj album ne smijete propustiti.
„Sljedeća pjesma radi se o rekreativnoj vožnji biciklom“, promrmljao je visok i blijed momak kroz mikrofon, dok smo u prvim redovima razmijenili začuđene poglede i slegnuli ramenima. Bubanj mašina krenula je udarati brz i prpošan ritam, kao da je bila riječ o pjesmi ”Neki to vole vruće” prije trideset godina. Ubrzo se prikrao i sintesajzer čudnim zavijanjem, a onaj ritam spremno je prigrlila električna gitara. Svirka je zvučala utegnuto i precizno, a opet pomalo kaotično i nepovezano. Tekst je bio priča za sebe. Bilo kako bilo, energija se proširila florom i ubrzo su svi zaplesali. Svi su te večeri u Močvari pričali o Revirginu, a nastupalo je još nekoliko bendova nakon njih.
Ono što sam prepričao prošlogodišnje je iskustvo sa SUBSTRAT showcase festivala gdje je Revirgin, pored debitantskog materijala, predstavio i neke nove stvari. Očita razlika u njima bila je, konačno, upotreba materinjeg jezika, a od 20. listopada imamo priliku na streaming servisima poslušati sve te nove stvari na hrvatskom. Prvi dojmovi su itekako zadovoljavajući.
Suptilne razlike
I kad sam ga prvi puta čuo na engleskom, nisam se mogao otresti utjecaja koji je Križnik, uz pratnju talentirane djevojke na klavijaturi, ostavio na mene. Doza adrenalina ublažena nostalgičnom estetikom VHS-a i grafičkih proto-3D animacija.
Nakon spomenutog nastupa, za Revirgin je uslijedilo još regionalnih i zagrebačkih gostovanja, a nakon ljeta bacili su se na posao i do kraja realizirali Moderna rješenja. Dvanaest novih pjesama nepažljivom slušatelju mogu zvučati kao repriza debija Simulations. Razlike u stilu i žanru su suptilne, gotovo neprimjetne. I dalje je to mahniti, paranoični synth zvuk podebljan clean zvukom električne gitare, koji ipak trpi malo overdrivea te time dodaje sloj prljavštine i karaktera. Ali ove je godine priča složenija, bolje snimljena i producirana, i zanimljivija, usudio bih se reći.
Album nije koncipiran, odnosno, povezan ikakvom tematskom niti. Motivi se kroz pjesme provlače i izvlače iz nasumičnih i neistraženih kutaka umova našeg dvojca. Tekstovi su bizarni. Sežu od benignih i jednostavnih stvari poput promatranja susjeda koji se bave tjelesnim aktivnostima do introspektivnih promišljanja o samodisciplini i sociopatskoj, robotskoj kontroli emocija. Između ovih krajnosti širok je i šaren spektar. Primjerice, u ”Plivanje ‘84” promatramo perspektivu profesionalnog plivača dok pliva u nastupu svog života, poput Olimpijade, i promatra svoju ulogu „bicepsa koji zabavlja“. U ”Heaven’s Gate” suočeni smo s propagandom jednog od najpoznatijih kultova u kojem se počinilo masovno samoubojstvo.
Ideje u taktu
Ako pažljivo slušate, uhvatit ćete i skrivene skitove koji posprdno skreću pažnju na ironiju masovnih medija. Sve to da bismo se u ”Polukružnoj ulici” vratili na nešto prizemno i, naizgled, obično, nezanimljivo poput gradske infrastrukture i arhitekture u novogradnji. Nemojte da vas takvo nešto obeshrabri ili skrene pažnju s tih, „običnih“, pjesama. U moru dosadnih ljubavnih balada i party himni koje nas okružuju u eterima, Revirginove pjesme pravo su osvježenje. Jer, i kad se rade o nečemu sasvim bezazlenom – poput rekreativnog biciklizma – ispričane su na autentičan i privlačan način. Ispričane su glasom istinski marginalnih umjetnika, luđaka kakvi su nam potrebni da nas probude iz kome izazvane generičkim copy/paste korporativnim produktima skrivenih pod krinkom glazbe.
View this post on Instagram
E, i totalno vas tjeraju da se krećete. Nisu neprijatelji zvuku sigurnom za radijske postaje i klupske zvučnike. Ritmovi su poletni i brzi, synthevi briljantni i bacaju u trans, a gitara savršeno popunjava slagalicu do kraja i, tu i tamo, ubaci neke stvarno ukusne solaže. Karlo sve više otkriva i oslobađa svoj glas, a Paula se vješto i kreativno poigrava svemirskim zvukovima sintesajzera. Sve se to događa s primjetnom dozom nostalgije i zvuka koji bi ponajviše spadao u ladicu novog vala osamdesetih, ali ga, baš ovakvog, na našim prostorima još niste čuli. Kao da je netko izvukao opskurni, zaboravljeni projekt Thomasa Dolbyja ili Davida Byrnea, otpuhao s njega prašinu i preveo ga na hrvatski.
U trenucima se čini kao da promatrate strku i užurbanost velegradskog prometa pa se pitate što je svim tim ljudima trenutno u glavama. U drugim trenucima padate (ili letite) kroz beskrajan prostor nečijeg uma. Usput hvatate lica noćnih mora čiji vas glasovi opsjedaju (bez brige, to je samo Karlo, trudi se pjevati). Sve u svemu, čini se kao da je netko uspješno pretočio svoje ideje, baš onako u takt precizne, u glazbu. Taj netko su Karlo i Paula. Molim vas, počnite obraćati više pažnje na njih, propuštate svjetske stvari u vlastitu dvorištu.
Format: digitalni / streaming
Izdavač: samizdat
Singlovi: “Disciplina”, “Rekreativni biciklizam”, “Egzodus ’97”, “Zatvoreni prolazi”, “Ljudi u pokretu”, “Plivanje ’84”, “Emocije”, “Dobro za građane”, “Osoba imena Subota Predvečer”, “Polukružna ulica”, “Rutine”, “Moderna rješenja”