Hoodooleen: Live and Alone

Forma cijelog albuma je minimalistička, klavirska je dionica podređena glasu, bez prevelikih virtuoznih pasaža i upravo tom jednostavnošću izričaja Hoodooleen dobiva na emociji i intimnosti

Robert James Hudulin, umjetničkog imena Hoodooleen, glazbenik je zanimljive biografije. Rođen u Australiji, podrijetlom s Korčule na koju se vraća kao dječak te stječe glazbeno obrazovanje u Splitu, završava Muzičku akademiju u Zagrebu (saksofonist). Trenutačno živi i radi u Sisku gdje predaje glazbenu kulturu i podučava saksofon. Upravo je Sisak, grad teško stradao u potresu 2020. godine, mjesto gdje nastaje Live and Alone, njegov prvi live album, koji snima u Rafinerijskoj dvorani, jednom od rijetkih prostora koji nije stradao u potresu, čime, kako i sâm glazbenik ističe, ukazuje na simboliku vječnosti glazbe koja je konstanta iznad svih životnih katastrofa.

Odabirom live formata u kojemu snima čitav album, Hoodooleen u središte stavlja posebnost i drugačijost live izvedbe kojom ostvaruje bliži kontakt sa slušateljima i, u konačnici, pušta da emocije dublje prodru do njih. Reduciranjem sastava (jer ovdje je riječ samo o glasu uz pratnju klavira, iako se ne kaže uzalud da je klavir kralj instrumenata koji zamjenjuje cijeli veći sastav pa tako zvuk ne gubi na punini) stvara intimniju atmosferu pa slušatelj dobiva dojam kao da se nalazi na njegovu koncertu u nekom manjem klubu. Teško je ne pomisliti na francuski cabaret ili neki manji brodvejski mjuzikl, slušajući sugestivnu izvedbu vokala i klavira koji gotovo da pjeva uz njega, izvedbu punu elemenata mjuzikla, drame, filma i jazza, izvedbu izrazite dinamike koja se prelijeva u valovima od šapta do krika.

Sama forma cijelog albuma zapravo je minimalistička, klavirska je dionica podređena glasu, bez prevelikih virtuoznih pasaža i upravo tom jednostavnošću izričaja Hoodooleen dobiva na emociji i intimnosti koje su lajtmotiv Live and Alone kao djela u cjelini. Također, aranžmani klavirske dionice, osobito harmonijskim progresijama, upućuju na glazbenikovo glazbeno obrazovanje i poznavanje klasične glazbe.

Album je podijeljen u tri bloka u kojima se pojavljuje izrazito zanimljiv postupak pretapanja jedne pjesme u drugu, bez stanke, iz kraja jedne pjesme, a najčešće u dubokoj oktavi izranja početni motiv druge pa se sve može shvatiti kao tri veće cjeline, čime bi se dobro uklopile u scensku glazbu (npr. mjuzikl, osobito u pjesmama ”Presidental Blues” i autoironični ”Pretentious Blues”).

Nakon bezbrižnijeg i nehajnijega prvog bloka, pjesmom ”Many More” počinje drugi koji je dramatičniji i emotivniji, da bi se na kraju sve zaokružilo blokom koji je kombinacija prva dva te završilo grandioznom ”Sometimes”, koja sa završnim decrescendom ostaje pomalo otvorena, kao da je u pitanju fade out. Hoodooleen spaja stilove najmodernije popularne glazbe i glazbe iz prošlog 20. st. (jazz, blues, filmska glazba, mjuzikl) i tim kontrastom vodi nas kroz mnoga raspoloženja – od tuge, sjete, nostalgije do veselijih pjesama koje potiču na ples.

Live and Alone, iako možda brojem i s obzirom na sličnost nekih pjesama predugačak, skladna je i zaokružena cjelina, puna himničnih, pa i catchy dijelova, pop i jazz klavirskih progresija, kontrasta i variranja zvukovnih boja klavira (najgornje i najdonje oktave), ali prije svega album kojim je Hoodooleen postigao upravo ono što je htio – spontanost i emociju, prožete izrazitim vokalnim i sviračkim sposobnostima, s dozom zafrkancije i očitim uživanjem glazbenika dok izvodi svoje pjesme.

Singlovi: ”I Found”, ”Pretentious Blues”, ”Sometimes”

Format: YouTube kanal

Izdavač: samoizdan