Tog sam četvrtka s nestrpljenjem iščekivala posljednji Studio Šećer Live Session Porta morta, jednog od najafirmiranijih novijih bendova alternativne scene

Svakoga četvrtka u studenome, naime, Porto Morto je izbacivao najnovije live sessione iz svoga studija u suradnji s poznatim gostima različitih glazbenih žanrova. Tog je dana session drugi put pripao Darku Rundeku, ovoga puta u izvedbi njihove zajedničke pjesme “Hodaj”. Odspajam slušalice od mobitela i naglas puštam suradnju jednog od svojih najdražih domaćih glazbenih tandema, kad zvuk pjesme prekida obavijest Gmaila. Urednica portala.

Predmet: Intervju s… Uz osjećaje uzbuđenja zbog prilike za prvi intervju (budući da sam nova članica portala), ali i laganog straha o kome će biti riječ – jer smatram da najbolji tekstovi i intervjui nastaju praćeni unutarnjom motivacijom – otvaram mail i saznajem da je riječ o bendu čiji Live Session upravo slušam – Porto Morto! Kako u životu, a osobito u glazbi volim mistificirati, ovu „koincidenciju“ svakako ne tumačim kao slučajnost, a kad se tome doda i prepiska kolegice s portala u kojoj mi otkriva kako je i njezin prvi intervju bio upravo s ovim bendom, znam da je barem taj prvi preduvjet „dobrog intervjua“ ispunjen.

Naravno, nude mi se razne opcije provođenja intervjua. I naravno, odlučujem se za razgovor uživo, ne samo jer je spomenuti bend na mojoj (Spotify) playlisti, nego i zato što sam prije par dana baš zastala i poistovjetila se s jednom od uvodnih rečenica kolege Andrije Škare koji je, radeći intervju s Goranom Baretom za naš portal, napisao: „U životu sam radio intervjue na svaki mogući način, ali mi je najdraže uživo (…). Kod kontakata uživo dogodi se neka magija (ili se ne dogodi, jasno) koje niti u jednom drugom tipu intervjua ne može biti“. Nošena tom mišlju dogovaram odlazak u Studio Šećer.

Nakon uspješnog, ali ne i najlakšeg pronalaska studija, bend zatičem u radno-opuštenoj atmosferi, govore kako su u punom jeku snimanja novog albuma i još nekih projekata. Upoznajem se s Rokom (bas i vokal), Matejem (bubnjevi), Matijom (gitara) i Klemom (klavijature i vokal) s kojim u neformalnom razgovoru pokrivam teme od zajedničkih profesora u glazbenoj školi (obećani shoutout za Glazbeno učilište Elly Bašić!) do koncepcije određenih smjerova na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

„Vrijeme je za čilanje“; našalio se netko iz sobe do i svi se okupljamo na puš-pauzi u kupaoni, u kojoj ćemo spontano krenuti i na sam intervju, neprestano zbijajući šale na račun odabranog ambijenta i parafrazirajući tekstove njihovih pjesama pa već tada zaključujem kako smo na dobrom putu da se ostvari Škarina „magija“ intervjua uživo.

Porto Morto/Matej Grgić

Iza, ali i ispred vas je zaista buran period što se tiče djelovanja benda, planiranih nastupa i stvaranja, suradnji i promocija… Osvrnimo se najprije na protekli mjesec koji ste obilježili najnovijim live sessionima iz ovog studija i suradnjama s glazbenicima poprilično različitih glazbenih žanrova – Darkom Rundekom, Edom Maajkom, 30 zonom i KUKU$- Kako je uopće došlo na ideju live sessiona, je li to bilo nešto ciljano ili je došlo kao spontana ideja? Na koji ste način birali goste, jeste se namjerno htjeli okušati u različitim žanrovima? Je li možda dovođenje 30 Zone i KUKU$-a svojevrsni stav prema onima koji su ukopani u jedan glazbeni žanr pa misle da ako ste vi alternativna glazba ne možete surađivati s predstavnicima (t)rap scene?

Klema: Pa, evo, prvobitna ideja je bila da povežemo neke naizgled nespojive stvari, koje po nama uopće nisu nespojive, nego ih tako ljudi čitaju. Nama je jako zanimljivo zašto ljudi čitaju stvari na određeni način i spajati određene žanrove koji im djeluju nespojivo. Našli smo zapravo zajednički nazivnik svim tim izvođačima, a to je da u oni svi autori, što smatramo u nekakvoj hijerarhiji više vrijednim od pitanja je li nešto dobro ili loše. Pitanje je je li nešto iskreno nečije autentično, neovisno o žanru. Možda ni sama muzika nije samo u zvuku i možda je upravo u tome i cijela priča tih Šećera  – da postoji zajednička nit koja povezuje sve te izvođače. Nitko od ovih ljudi nije industrijski proizvod. Ni Rundek ni 30 zona.

Darko Rundek je vaš dugogodišnji suradnik, s kojim ste surađivali i na albumu Portofon na pjesmi “Hodaj”, sada ste ga zvali kao gosta na čak dvije pjesme u live sessionu… Kako je krenulo to sve s Rundekom? Jesu li u planu daljnje suradnje s njim? Hoće li Rundek, kao pretpostavljam, jedan od vaših uzora, biti svojevrstan lajtmotiv i u vašem budućem stvaranju?

Roko: S Rundekom smo se upoznali tako što je on došao na promociju našeg prvog albuma i pitao me da sviram u njegovom sastavu i onda smo prilikom dovršavanja albuma Portofon slučajno došli do suradnje. On je bio ovdje u studiju na probi, nama je falio dio pjesme i ja sam ga pitao jel’ ima ideju kako bi se ovo trebalo otpjevati, on je rekao „ovak“, snimio taj info i to je ostalo tako…

Matej: i više ga nikad ne možemo ponovit’, hahaha!

Klema: Za buduće suradnje ćemo ga zvati ako će biti dobar… Prilikom prvog nalaska smo ga morali zaključati u podrum i hapsiti ga jer smo shvatili da…

Matej: … jedino on može odlučiti umjesto nas!

Klema: … je pitanje sudbine naše, osjetili smo potrebu da ga moramo odmaknuti od vanjskog svijeta na neko vrijeme, no onda smo ga ipak pustili da izvedemo još jednu pjesmu Hodaj.

Porto Morto/Matej Grgić

Biste li možda, kako je vama Rundek, pomogli nekom mladom bendu s takvom suradnjom?

Klema: Naravno da bismo, ali mislim da nije toliko ni do pomoći. Recimo, dobar su primjer upravo ti sessioni s Rundekom. Kad smo završili snimanje, ja sam rekao Rundeku „Baš si legenda, baš si car kaj si došao, baš nam znači ovo, hvala ti!“, a on me pogledao nonšalantno i sa čuđenjem i rekao da voli svirati i da voli svirati s nama. Nema tu granica većih i manjih bendova, svi se bavimo istim, svi prčkamo po istom, bavimo se različitim strukturama, ali istom materijom… Često se šalimo da točno znamo kako je Keithu Richardsu, jer ono, imamo svi nekih dodirnih točaka, ne u količini publike i tome, ali u fucking sviranju gitare… znam taj tip zadovoljstva kad lupiš tu činelu, kužiš… Mozgove nam oblikuje ta muzika koju stvaramo.

U planu za iduću godinu je i novi album Minimum (slijedi kraća rasprava članova benda jesu li ili nisu službeno objavili ime albuma). Kako biste ga definirali žanrovski, po zvuku, jeste li ostali na istome ili mijenjate diskurs, tražite nešto novo, što možemo očekivati? Hoće li biti i nekih suradnji, budući da su vam lagano ušle u koncept stvaranja?

Klema: Pukli smo skroz!

Roko: Porto je puko skroz i postavljamo novi minimum, sami sebi, a možda i nekome izvan studija. Bit će suradnji sigurno, iako one nisu sad neki koncept. Album će biti jasno odvojen od Studio Šećer sessiona, to su dva potpuno zasebna projekta. Šećer je neko naše paralelno djelovanje u kojem ćemo imati sve projekte koje u budućnosti zamišljamo, to je nešto što se uvijek odvija u pozadini i gdje se osvježuju perspektive…

Klema: K’o Batman! Imamo te razne identitete, kao na pozornici smo, ali ustvari smo i iza nje…

Roko: … Šećer sessioni su i nešto čime mi istražujemo na koje načine možemo raditi u ovom studiju i kako se osjećamo u različitim estetikama izvođača koje zovemo za suradnju.

Klema: Mislim da će album biti nekako najiskreniji rad Porta do sad, a žanrovski… zanimljivih stvari tu ima, baš je all around, ali na neki drugi način nego prije.

Roko: Možda ne drugim metodama, ali sigurno će imati neki svoj zvuk, htjet ćemo postaviti neki novi zvuk… Htjeli bismo da stvari budu nekako čišće.

Klema: Čišće i jasnije idejno, u smislu „što je pjesnik htio reći?“. Imam dojam da smo prije, recimo, bili nezadovoljni s nekom pjesmom, zapravo bismo neke stvari loše napravili, ali bi snimka ispala dobra. Sada tražimo taj jedan balans između toga, da smo zadovoljni i s pjesmama i sa zvukom.

Roko: A veliki je izazov i da bude žanrovski čišće, makar to ne možemo sad obećati, zasad nam se sve čini dosta otvoreno…

Klema: Na kaj se uopće referira kad se govori o žanru? Tu smo zapravo u tom nekom mikroprostoru, virtualnom prostoru, snima se kroz kompjutore, u studiju, muzika se konzumira drukčije nego prije 20 godina, format se promijenio, iako mislim da je „doba singlova“ više mit jer tko god snimi album, ako je dobar on pukne, omogući ti dvije godine nekakve perspektive…

Porto Morto/Matej Grgić

Ono što me, kao osobu koja se i sama bavi glazbom, uvijek najviše zanima, budući da ste relativno velik sastav (dobro, u usporedbi s primjerice JeboTon ansamblom ne, haha!), kako stvarate pjesme, koliko ste svi uključeni u njihov nastanak, je li taj jedan fusion raznih stilova koji vas definira posljedica fusiona stilova i ideja svih vas?

Klema: Pa sve to ide po ulogama, znaš ono, netko je keramičar, netko je električar… pa se male ruke slože, doslovno tako.

Roko: Da, to je točan odgovor… i te uloge se rotiraju iz dana u dan.

Klema: Da, evo, kroz različite periode smo različito brijali, ali fora je to, recimo, mislim da će ovaj novi album nekako artikulirati i ovo prethodno što smo radili. Kao, „aha, to ste tamo htjeli, ali niste uspjeli!“

Matej: Ili nismo prije dovoljno slušali što pjesma hoće, nego smo htjeli nagurat neku svoju fiks ideju…

Klema: Zapravo nam je glavno pitanje svaki dan – koja je potreba da se uopće radi i što da se radi, što mi zapravo radimo (to stavi kao naslov intervjua haha!)?

Nastupili ste 8. i 9. 12. kao gosti vašem članu benda, Antunu koji se u zadnje vrijeme dosta profurao i sa svojim projektima IDEM i Trophy Jump. Kako gledate na to, na njega u više uloga? Jeste li i sami fanovi njegovih bendova? Hoće li se možda nekad dogoditi i suradnja tog tipa na nekoj pjesmi, ne samo na nastupima?

Matej: Meni je to super!

Klema: Ja niš ne kužim kaj on radi!

Matija: Ma lik je debil ono, hehehe!

Matej: To napiši svakako!

Roko: A niš izrazio se, ide jako, gleda svaki dan kak da bude što bolji, radi sve za to, jebeno! SupPORTO!!

Klema: A za suradnje, ako se nešto desi iz neke priče, kao što se Šećer desio, super!

Porto Morto/Matej Grgić

U međuvremenu nam se, iako je duhom cijelo vrijeme bio prisutan, online pridružuje i Antun (trombon, vokal) koji je, nakon uspješnih gigova proteklog vikenda uzeo „vrijeme za čilanje“ i otišao na Maltu…

Antune, iza tebe su tri extra uspješna giga – 7., 8. i 9.12. u ulozi spomenutih bendova IDEM i Trophy Jump. Kako se to sve tako zakotrljalo u isto vrijeme, koji su ti dojmovi s gigova i naredni planovi s tim projektima? (s kojim si gigom najzadovoljniji?)

Antun: Svaki gig je bio poseban na svoj način. Trophy je već dugokotrljajući projekt i kanal za stvaranje muzike inspirirane onime što se najčešće vrti u mojim slušalicama. Ovi IDEM gigovi su mi nešto novo i nenormalno sam oduševljen odazivom i reakcijom prisutnih. S oba projekta sam trenutno u stvaranju novog materijala. Zima mi je najčešće period kreative.

Kakav vam je raspored za buduće svirke? U planu je Porto božićni koncert u Vintageu 21.12, hoće li biti nešto posebno zbog toga ili standardna Porto svirka?

Roko: Bit će specijalno jako, bit će iznenađenja…

Klema: Iznenadit ćemo vas, Božić je vrijeme darivanja, iznenađenja i nezamjeranja, hahaha, vrijeme opraštanja, da se oprostimo i da si oprostimo. Specijalno ćemo najaviti i album! U planu nam je na proljeće, ako uspijemo završiti album, da idemo najjače na svijetu!

Roko: Bit će to zanimljiv koncert, ipak je to najduža noć u godini, zimski solsticij! Norman će voditi neke dijelove duhovno-spiritualnog iskustva, bit će novih stvari, novog materijala s albuma, a mi ćemo skakati kao pahuljice!

Klema: I za kraj koncerta bacamo kostime u publiku!

Porto Morto/Matej Grgić

Mnogi bendovi po uzoru na Azru u Kulušiću, pune Sax! nekoliko dana za redom – najnoviji primjeri Pipsi u 11. i Buč Kesidi u 12. mjesecu. Što mislite o takvom tipu koncerata? Biste li se i vi okušali u takvom nečemu?

Klema: Lajkam!

Matej: Jel’ se vidimo u Sax!-u?

Klema: Ček, kad je Azra u Kulušiću?

Klema: Vidimo se mi u tome, svakako! Već smo imali takve gigove, par dana za redom, imali smo KSET…

Roko: Kad???

Bubnjar: Ma ne, to je netko s Rundekom svirao u KSET-u…

Netko: Svakako se vidimo i u tome, drugi je to format, bliže publici, a i zapravo se lakše pokriju troškovi produkcije i svega.

U zadnje vrijeme očigledan je uzlet JeboTon labela – sve više bendova se afirmiralo, dobilo svoju publiku, pune klubove, najavljuju albume i gigove… Kako ste i sami dio toga svega, je li vam nevjerojatno kako se sve zakotrljalo nedavno ili ste već dugo očekivali taj trenutak?

Klema:  Uzlet zvuči kao „polet“, to je ta muzikologinja u tebi, haha!

Netko: Antun se više aktivirao oko toga…

Klema: Prazna lepinja je aktivna, pa Antunovi projekti, mi…

Roko: Sve je to, i novi val i Superval, bazirano na PR-u, ljudima koji ne djeluju muzički. Treba često natjerati ljude koji se bave muzikom da kontinuirano djeluju. Mi smo isto mislili da je promo nešto što se napravi u, ono, jednom danu, a to je u praksi jedna konstanta i gajenje toga kako se treba raditi i kako doći do publike.

Antun: U iščekivanju smo već deset godina haha! Istina je ustvari da nam je tek nedavno za ozbiljno došlo iz guzice u glavu da je naše vrijeme tu. Oko labela i cijele JeboTon spike smo angažiraniji nego ikad prije. Prva demonstracija snage je velika JeboTon fešta 10.2.2024. u klubu Boogaloo gdje spremamo više od deset bendova upakiranih u predivan kaos kakav samo mi znamo prirediti. Ulaznice su u prodaji i svakom novom najavom izvođača će biti sve skuplje tako da brzo piknite tiket.

Porto Morto/Matej Grgić

Kako zapravo funkcionira JeboTon – trebaju li novi izvođači biti izdanci JeboTona? Koliko vas sad već ima tamo?

Matej: Prijave se i onda trebaju s Normanom odigrati jednu partiju šaha i ako ga pobijede, mogu uć!

Klema: Nek’ se jave ljudi slobodno, Antunu na privatni fejs, za partiju šaha s Normanom, to je šifra za upad u JeboTon, hehe!… Ma, to je bratstvo…

Roko: … i jeBinstvo!

Roko: Glavna stvar je da bendovi iz JeboTona ne smiju znat točan broj članova… Kad saznaju, JeboTon propada, hahaha!

Klema: Još jedna jako bitna stvar za ovaj intervju, ako već spominjemo JeboTon, jedan od ciljeva njegovih, osim toga da postane slavan je i da postane religija, i to iz vrlo praktičnog razloga – kako bismo mogli svirati na Trgu bana Jelačića, to je manifest JeboTona! Stiglo je to vrijeme kad se JeboTon izdiže u status religije!

Za kraj, kako komentirate cjelokupnu današnju alternativnu scenu, gdje vidite sebe i sve te bendove narednih godina, u kojem će se smjeru to razvijati? Je li istina kad neki kažu da se stvara (odnosno stvorila) nova scena slična novom valu 80ih i da je to započelo upravo s vama i vama sličnim bendovima? Što kažete na mlađe bendove (Smrdljivi martini, DkD, SOM, Teret, Nihil…)?

Klema i Roko: Daa, Smrdljivi martini su najjači!

Klema: Ja sam se prije godinu dana našao s jednim tipom, ovako neformalno, i on je meni otkrio podatak da u zagrebačkim srednjim školama ima ne znam sad koja, ali velika brojka tih novih bendova!

Ja: To je isto dosta isfurao Superval – festival školskih bendova.

Klema: Da, to zvuči kao najbolja moguća priča, jer postoji neka ideja o podršci i onda samim time dođe i publika pa se stvori ta cijela priča…

Antun: Svakako je lijepo čuti da netko našu priču doživljava na taj način. Sve što smo mi htjeli kroz JeboTon postići je ostvarivanje prostora i uvjeta za sebe da sviramo i radimo što volimo. Vjerujemo da nam je putanja uzlazna i da će se naš spor, ali uporan grind sve više isplatiti iz godine u godinu. Što se tiče novih bendova, ja sam osobno bio na nekoliko njihovih koncerata u zadnjih godinu dana i ovo je prvi pokret od već davne 2011. do danas koji me žarom i energijom podsjeća na naše društvo. Uglavnom, ekipa ubija! Svakako smo tu da podržimo i želimo da znaju da ih vidimo i čujemo! A jedan od tih mladih bendova se čak i pridružuje JeboTon rosteru, ali o tome više uskoro!