Jeboton je priredio pravo slavlje generacije

U subotu smo, u Boogaloou, svjedočili vrhuncu više od desetljeća upornog DIY ulaganja i truda. Jeboton kolektiv napravio je najveću feštu do sad na veselje svih milenijalaca, s iznimkama mlađih i starijih, koji ih podržavaju od početka. Čak 12 nastupa mogli smo slušati na dvije pozornice, a duhu njihovog nezavisnog stvaralaštva pridonijela je i bogata ponuda rekvizita koji su se prodavali na štandu. U svakom slučaju, subotnja fešta bila je najbolja prilika za aktivno podržati ono što će jednog dana biti onaj razvikani „novi val“ – ali naše generacije.

Jeboton fešta / Filip Kovačević

Kako bi strpali ono što je, realno, moglo biti i dvodnevni događaj u jednu večer, Jebotonci su otvorili vrata kluba već u 18.30, a pola sata kasnije Vlado Remeš, poznatiji kao VOADO i novo lo-fi ime Milutin zagrijavali su ranoranioce. VOADO je solo projekt Vlade iz From Another Mother kojeg ćemo kasnije gledati i u pratnji Antunu Aleksi. Bavi se jednostavnim, ali energičnim i emotivno nabijenim akustičnim pjesmicama indie rock usmjerenja i, kao i sa svojim bendom, osim u Zagrebu, priznanje traži daleko izvan naših granica, na turnejama po europskim nezavisnim klubovima.

Dva stagea

Matija Milutin, koji je za to vrijeme drmao mali stage, novo je ime na Jeboton listi koje se bavi elektronskom glazbom, odnosno popom iz spavaće sobe. Taj je projekt, sam po sebi, zanimljiv i autentičan, ali, isto kao kod kolege Mate Ponjevića koji je nastupao nakon njega, treba poraditi na live nastupu. Glazba koja ima potencijala zaslužuje više truda od nezainteresiranog stajanja pred mikrofonom u odjeći u kojoj si noć prije došao iz birtije. Ipak, s obzirom na to kako je izgledala mala pozornica, ne bih zamjerio dečkima sve to toliko. Osim konstantnih tehničkih problema koji su snašli svaki bend na maloj pozornici, nije im pomagala ni podloga od stiropornih bijelih ploča ispred kojih su stajali pa nije bilo ni prostora za neki scenski nastup.

U međuvremenu, na velikoj pozornici, dogodila se prva od četiri inkarnacije Antuna Alekse koji je dominirao scenom cijele večeri. Ali, onako na svoj način, nenametljivo, iskreno i skromno, čak i nakon Rock&Off dodjele na kojoj je pokupio tri nagrade. Trophy Jump uvijek je dobrodošlo ime pred svakim tko u ovom gradu njeguje ljubav prema alternativnoj sceni. Skejterski pop punk koji podiže atmosferu bez previše truda, kao da se radi o ranoj fazi Green Daya ili Blink 182.

Nakon benda, došlo je vrijeme za Antunov projekt koji je najviše odjeknuo prošle godine i veliki pogon po prvi se puta nakrcao do kraja. Njegova glazba kroz vrlo malo elemenata, i aranžerski i lirički, toliko uspješno prenosi poruke s kojima se svi možemo poistovjetiti. Nije ni čudo da se radi o instant hitovima. Antun je pronašao formulu i prenio je na publiku, uz društvo Tandare i Vlade, s lakoćom i širokim osmijehom. Publika je istom mjerom vratila pjevajući svaku pjesmicu od početka do kraja s velikim entuzijazmom. Zrakom su lebdjeli baloni i duhovi zajedništva. To se, posebice, osjetilo tijekom emotivne izvedbe „Nikad Sama“. Njezin refren topli je zagrljaj svakom izgubljenom pripadniku ove generacije koju su zadesila nezahvalna i nesigurna vremena. Dobro je znati da ovdje, na Jebotonovoj i drugim nezavisnim feštama našeg grada, nikad nisi sam.

Ono što su svi čekali

U manjem je prostoru, nakon IDEM-a, punom snagom peglala povratnička grupa Peglica i komandos. Za svakog tko želi osjetiti pravi, staroškolski, klasičarski, bendovski jam od krvi i mesa, povratak Peglice novi je spas. Ovi momci to rade vrlo kvalitetno i potkovano. Njihov blues s primjesama psihodeličnog rocka uljuljao je i hipnotizirao svakog tko se našao pred malom pozornicom. A i termin koji su dobili pogodio je onaj dio večeri kad su svi već dovoljno popili pa im je trebao dobar auditivni vodič kroz trans.

Jeboton fešta / Filip Kovačević

Središnji događaj večeri došao je na red u 22.30 kad se svih 20-25 (ne znam točno, nisam ih uspio izbrojati) članova Jeboton ansambla okupilo (jedva) na velikoj pozornici. Ovo su svi čekali. Uličarska atmosfera kakvu možete doživjeti kad se nasumično ljeti okupe negdje u centru Zagreba prezentirana je veseloj, i sada već, dobro ugrijanoj, masi od tisuću lica. Slušali smo, i pjevali, romantične pjesmice koje odišu mladenačkom energijom, dekadencijom i zajedništvom. Upravo ovo zajedništvo (koje, znam, spominjem prečesto u tekstu) motiv je koji se provlači kroz sve Jebotonove projekte i zbog toga mu se ljudi vraćaju i vjeruju u njega. Ovo je grupa ljudi, naših vršnjaka, glazbenika i volontera, koja će obilježiti naše izlaske, pive u Krivom, koncerte, spontana ulična okupljanja (kao za vrijeme pandemije), festivale i druge činove kojima ne damo svojoj mladosti da ode, kojima se borimo protiv monotonije i sivila ovog uspavanog, ali voljenog, grada.

Jeboton fešta / Filip Kovačević

Nakon ansambla posljednje utjelovljenje Antuna ukazalo se na velikoj pozornici. Ono u bijelom kombinezonu, uz, skoro jednako, veliku grupu aktera na stageu. Porto Morto započeo je sa svojim portopopom i potjerao me u mali pogon. Ondje je Balkalar, četvorka sačinjena od violine, kontrabasa, cajona i gitare, rasplesao prve redove svojim etno-ciganskim ritmovima i melosom. Plastičnu čašu ne možeš razbit’, ali nitko nikad nije došao bliže tome nego na jučerašnjem nastupu Balkalara. Svakako kontrast u odnosu na vrijeme za chillanje koje se odvijalo na susjednom nastupu. Možda sam ja samo prevelika seljačina za disonantni art-pop koji Porto Morto servira. Nazad sam uletio taman na jednu od posljednjih stvari koju su svirali i možda najveću njihovu uspješnicu, „Kuću“. Moram im priznati jednu stvar, jako se trude oko vizualnog izražaja i scenskog nastupa koji najveći dojam ostavlja upravo za vrijeme ove pjesme dok nose drvene kućice na glavama. Uz Kućin industrijalni zvuk koji hipnotizira i gradacijski omamljuje, momci u bijelim kombinezonima s kućama na mjestu glava djeluju spektakularno. Poput kakvog kraut-rockerskog, tehnički preciznog, ali psihodelično-šarenog tripa. Da su barem krenuli više tim putem, a ne u portopop.

Jeboton fešta / Filip Kovačević

Saksofonistica zmaj

I dok je Porto još uvijek svirao, važno je spomenuti što se dešavalo nakon Balkalara u malom prostoru. Ki Klop je iznenadio kao nitko drugi. Dvojac koji se na ovom nastupu službeno i ritualom pretvorio u trojac pokazao je najviše potencijala. Oni su i najviše uspjeli izvući od nesretne pozornice obložene potrganim stiroporom. Dečki su nosili šljokičaste hlače i zlatne lance oko vrata pa u jednom trenutku pozvali neumornu bubnjarku da s njima zapleše i dobije svoj lanac. Obilježavalo je to uvođenje novog člana, odnosno, članice, u bend. Ritual je pasao uz ležerni, ali plesni indie rock iz Ki Klopovog svijeta duhova u ormaru, dućana s ćilimima i apstraktnih izleta u propale ljubavi i napade anskioznosti. Na koncu nastupa doživjeli smo i simbolično čitanje iz Marinkovićevog Kiklopa. U svakom slučaju, Ki Klop je sjajan primjer hit proizvoda iz Jebotonove tvornice čije vrijeme tek dolazi. Najbolji nastup večeri.

One dovoljno uporne i neumorne da dočekaju nemanja u dva ujutro, zadesio je najbolji jam session večeri. Pulski mediteranski disko jazzeri odašiljali su vrhunske plesne ritmove i pokazali zavidnu vještinu pri vladanju svojim instrumentima. Od energičnih bubnjarskih fillova, preko sjajnih basističkih i gitarskih riffova i solaža sve do male plave saksofonistice koja se, kad zasvira, pretvara u zmaja. U tom rangu opisao bih zvukove koje su nam nemanja servirala s lakoćom koju bi mogao posjedovati mnogo zreliji i stariji bend od njih. Definitivno im treba dati više prilika nego koje dobivaju. Nakon njih kraj velike fešte se nazirao. Vladala je ista ona energija koja vlada u mrtvo doba noći tijekom Brucifera. Ona kad su florovi poluprazni, ljubavnici se hvataju po praznim predavaonicama i ostavama, taxiji kruže pred ulazom, a kraljevi plesnih pokreta od prije tri sata sada jedva prave uspavani dvokorak i gegaju se do šanka da potroše onih zadnjih pet eura. Jer to ne bi bilo to, kako je rekao IDEM, kad se svi novci u džepu ne bi istopili do jutra kao da su od putra.

Živjeli!

Vidimo se na sljedećoj.