Uz Radio Osijek pjeva Slavonija

Kraj kalendarske godine uvijek je ispunjen brojnim diskografskim izdanjima. To je zadnji vlak za one koji moraju opravdati ugovorene vremenske rokove, prilika da se još koji album uzme u obzir za nadolazeću sezonu nagrada: iako ih u pravilu osvajaju oni koji su se stigli bolje promovirati i koje smo stigli višestruko preslušati: i naravno, prilika da u takvoj gužvi neopaženo prođu ona izdanja u koja se polažu manje nade i manji financijski ulozi. Ovoj posljednjoj kategoriji pripada dvostruki CD Uz Radio Osijek pjeva Slavonija, objavljen u izdanju Croatia Recordsa povodom obilježavanja 80. obljetnice HRT Radio Osijeka.

Riječ je o kompilacijskom izdanju koje donosi trideset pjesama nagrađenih za najslavonskiji tekst na festivalu Zlatne žice Slavonije od 1993. do 2022. godine. Budući da HRT Radio Osijek nagradu dodjeljuje na sljedećem festivalu, tek trebamo saznati prošlogodišnjeg pobjednika kojemu će pripasti nova bisernica. Dotad, vrijedi poslušati nagrađene pjesme i kako su predstavljene ovim izdanjem.

Teme, tekst i predrasude

Kojim se temama bavi slavonski tekst? Što čini jedan tekst manje ili više slavonskim od nekog drugog? Baš kao i kajkavske popevke, o čijim sam kupicama vina već pisala, slavonski tekstovi također romantiziraju život na selu, usputno održavajući na životu one stereotipe o kojima bi se trebalo promisliti. Neki od njih jednostavno postaju irelevantni za svakodnevni život o kojem se pjeva: konjske zaprege uglavnom viđamo samo na smotrama ili festivalima, dok drugi osnažuju rodne uloge koje ni u Slavoniji ne vrijede (niti su vrijedile) kao apsolutni zakon. Sve je to, mogli bismo reći, uobičajeno kad je riječ o tradiciji koju učimo putem normi uspostavljenih davnim autoritetima. Novi sadržaj češće nastaje po uzoru na takve, patrijarhalne norme, nego što im se suprotstavlja. Potonjim se uglavnom bave etno bendovi, no ne i tradicijski sastavi.

Bitna tema koja se provlači u ovih trideset pjesama jest kontinuirano iseljavanje stanovništva, što zaista čini slavonsku stvarnost u minulim godinama. Obično ispjevana kroz perspektivu individualca koji je otišao s rodne grude, nostalgija se u stihovima ponovno očituje kroz romantizaciju neke davne prošlosti. Boris Ćiro Gašparac i Najbolji hrvatski tamburaši gotovo su isključivo nagrađeni za takve tekstove (iznimka je Vranac).

Samo su dvije nagrađene pjesme primarno ljubavne tematike. Prva od njih je Tako je Stipa volio Anu Miroslava Škore, koju uz Vranca moramo ubrojiti među najljepše slavonske balade uopće. Za potrebe ovog teksta, pravit ću se da je posve nejasno zašto je na albumu predstavljena u naknadnoj Škorinoj izvedbi: niti ju je izveo na festivalu, niti se njegova vokalna izvedba i “bratošijanski” aranžman daju usporediti s Majom Blagdan koja je 1997. pjesmi udarila jedinstven pečat.

Druga pjesma je Jedinica gazde Stipana čije je stihove napisala Terezija Bognar, a uglazbio i otpjevao Željko Barba. Prava je šteta da se ta pjesma: inače jedina nagrađena za najslavonskiji tekst, a da je bila izvedena na pop večeri: nikad nije studijski dotjerala jer su se stihovi i senzibilne Barbine melodije kompletno utopile u distorziji uzrokovanoj zasićenjem signala (clipping).

Zaobilaženje okosnice izdanja

Iako očekivanja od kompilacijskih albuma obično nisu velika, pogotovo kad su u pitanju festivalska izdanja, dosad rečeno nisu jedine propuštene prilike da ovo izdanje zaživi u punom smislu. Osim što festival svake godine objavi album sa svim izvedenim pjesmama, već su objavljene dvije retrospektivne kompilacije s najvećim hitovima pa je logično da između dviju starijih i ove nove ima puno preklapanja. Stoga ne može biti dovoljno objaviti CD, poredati pjesme kronološki i ne opremiti ga u skladu s pretpostavljenom temom: nagrađenim tekstovima.

Umjesto bilo kakvog osvrta ili tematske organizacije tekstova: koji su valjda zavrijedili da budu otiskani u popratnoj knjižici: dobili smo pomalo sladunjavo obraćanje Davora Lončarića, trenutnog urednika nagrade. Skromno, ali simpatično likovno oblikovanje nagrđeno je uporabom čak četiriju različitih fontova na nekoliko stranica knjižice.

Kronološki poredak može biti zanimljiv i kroz druge prizme osim one tekstovne, primjerice ako se fokusiramo na kvalitetu samih snimki ili aranžmana. Kako se studio sve više premještao u kućnu radinost pojedinih tamburaša, tako se i odustajalo od aranžerskih eksperimenata sa sintesajzerima, a zadržalo na tamburaškom aranžmanu koji u studiju snimi jedan tamburaš. Rezultat? Bilo gdje između potpuno suhih snimki i onih s viškom odjeka, između dobro balansiranih i onih kojima bi dobro došao još koji sat za miksetom. U tom smislu, album možemo promatrati kao veliku terensku snimku koja bilježi svu raznolikost lokalnih praksi. Ali to nije tema ovog albuma.

Izdanje u digitalnoj sferi

Osim kao dvostruki CD, album je objavljen i u digitalnom obliku, među ostalim, na YouTubeu, što je, u nedostatku bolje riječi, odrađeno šlampavo. Ako imate YouTube pretplatu, album možete u miru preslušati na YouTube Music platformi, ali ćete primijetiti da nedostaje ”Slavonijo, zemljo moja” Željka Lončarića Zeca, nagrađena 2010. (u digitalnoj verziji nedostaje i cijelo festivalsko izdanje iste godine). Ako nemate pretplatu i borite se s poplavom reklama koje vas zapljuskuju, onda morate otrpjeti ne baš ugodnu video varijantu.

Iako se navedena plejlista svako toliko ažurira: posljednji put tri dana prije zaključenja ovog teksta: na njoj se i dalje nalaze neobjašnjive pojave, poput videa ”Zamiriši Slavonijo”, u kojem je pjesma predstavljena lip sync nastupom Najboljih hrvatskih tamburaša u TV Bingo! Showu. Primjeri u kojima se video posuđivao iz drugih albuma u međuvremenu su zamijenjeni novima.

Uzevši sve skupa u obzir, dojma sam da se objavljivanju albuma nije pridavala veća važnost od toga da se nekako obilježi velika i važna obljetnica HRT Radio Osijeka. Je li uzrok tome manjak financijskih sredstava ili nešto drugo, nije toliko ni bitno. Ostaje žal da Zlatne žice Slavonije, kojima kronično nedostaje ispisane povijesti, nisu dobile izdanje koje bi makar djelomično popunilo prazan prostor.