FANTAZIJA
Može ti biti žao ako nisi bio sinoć na Miach
Neovisno koji žanr preferiraš, teško da nisi čuo barem jednu stvar od Miach. Nakon što je zadobila pažnju hitom „NLO“ u suradnji s Hiljsonom, hype nije opao, a početni zalet opravdan je uspješnim debitantskim albumom Insomnia nastalim s trenutno najtraženijim producentom, Lockroomom. Najrecentniji hit „Fantazija“ s Gršom, savršeno je tempiran da refren i dalje ostane svjež u ušima za sinoćnji showcase hrvatske trap-pop scene u dupkom punoj Tvornici.
Odmah u petoj
Mislim da je svima od prvih taktova „Tempa“ bilo jasno da smo na koncertu za pamćenje. Odmah u glavu, prepoznatljiv catchy bas, Miach na podestu okružena dvjema plesačicama, Lockroom za pultom, Jan Jakovljev na gitari, jarki zeleni vizuali i vriska i energija publike koja ostaje na 110% narednih sat i pol.
Nakon uvodne stvari s Insomnie, uslijedile su „Pravila“ i „Budi tu“ kao blagi throwback, a zatim kreću prve gošće. bejbe, koja je zajedno s nikolom pilihom bila zadužena za zagrijavanje, izvela je još friški singl „Vatra“, kojeg je ispratila Jymenik s „Tume“.
The place to be
Sama činjenica da se sinoć na pozornici pridružio apsolutno svaki izvođač s kojim Miach ima feature, govori dovoljno. Cijeli koncert bio je dobar balans između solo točaka i gostiju. Taman kad „Rendezvous“ raspleše publiku, kreće kaos jer Baks i Peki dolaze na „Dance“ i nastavljaju zabavljati publiku tijekom brzinskog outfit changea. Baks ostaje za izvedbu „Grama“ i slijedi mirniji segment, s prigušenijim svjetlima uz taktove „Tvoje je“.
I onda stiže Grše. Kaos, unisono skakanje i zborsko pjevanje uz „Fantaziju“ i „Led“.
Opet uplovljavamo u mekaniji dio s „SMS“ i „vtp“ popraćeni veoma simpatičnim „Sretan ti rođendan“ za nekoliko slavljenica iz publike. Miach se pridužio i GOCA R.I.P. s „Navikama“. Krećemo „I dalje“ s par stvari s albuma i šećer za kraj Hiljson s jako upečatljivom izvedbom „NLO“.
„Pozdravljam sve u studiju i režiji“
Tijekom koncerta, svaki od gostiju izlazak na pozornicu završio bi kao najbolji Miachin hype man. Hiljson je otišao i korak dalje pa se odmah izjasnio da mu je ovo bio „najbolji koncert“ na kojem je bio u zadnje vrijeme.
S obzirom na jak start, činilo mi se da bi energija mogla opasti tijekom večeri, ali Miach nije izgledala umorno niti u jednom trenu. Dapače, ovoliko suvereno i profesionalno vladanje stageom uz opuštenu interakciju s publikom ključne su odlike dobrog performera and well…she’s got it.
Uz obraćanje publici između brojeva, svatko od izvođača dobio je svoj shout-out. Iako mi je nakon određenog broja „ajmo sad za…“ pao na pamet pozdravni dio Huga (interaktivne TV igrice u kojoj bi na kraju djeca dobila priliku pozdraviti koga god žele), nije bilo naporno. Samo good vibes i iskrena zahvalnost svima okupljenima: od djevojaka u publici koje su slavile rođendan, rodbine i prijatelja, suradnika, pa sve do Mijine profesorice francuskog i Mihine none – nema tko nije dobio iskreno hvala.
Kad smo već kod shout-outa. Nisi se morao ni okrenuti prema toncu da znaš da je Filip Renić režirao koncert. Čovjek stvarno zna napraviti show.
Za bis su se vratili gosti, Grše, Peki i Hiljson jednako dobri kao i pri prvoj izvedbi, a finiš jednako jak kao i start.
Guilt free mainstream pop za alternativce
Napokon imamo kvalitetnu mainstream zvijezdu koja od prve može profesionalno odraditi koncert. Uspješno flerta s trapom, taman i za one koje žele tu i tamo odmoriti uši od autotuna, a istovremeno fura svoju priču na razmeđu popa, elektronike i r’n’b-a. Odmak je od jednih te istih srceparajućih balada, unrelateable kamen i maslina tematika domaćeg etera i osrednjih pokušaja oponašanja stranih izvođača.
Zapravo me najviše zabavila količina „alternativaca“ u publici. Ali to je to, napokon imamo domaći pop koji ti ne mora biti guilty pleasure.