Komemoracija za akademika Nikšu Gliga
Komemoracija za akademika Nikšu Gliga, prof. emer.
Komemoracija za akademika Nikšu Gliga, prof. emer., održat će se u ponedjeljak, 18. ožujka 2024. u 12 sati u Koncertnoj dvorani Blagoje Bersa.
Akademik Nikša Gligo, professor emeritus
(Split, 6. travnja 1946. – Zagreb, 10. veljače 2024.)
Napustio nas je muzikolog Nikša Gligo, dugogodišnji profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. S Odsjekom za muzikologiju vezivale su ga višestruke spone, koje se začinju 1981. godine, kada brani magisterijski rad o skladateljskom kontinuitetu u djelu Natka Devčića, izrađen pod mentorstvom Koraljke Kos. Iste godine na Odsjeku za muzikologiju postaje honorarni asistent – što je bio tek početak puta na kojemu je postupno dospio do najvišega zvanja. Bio je aktivan i izvan matičnoga odsjeka pa je tako obavljao i dužnost prodekana Muzičke akademije (1991. – 1993.) te u dva navrata pročelnika Odsjeka za muzikologiju (1988. – 1991., 1998. – 2004.).
Kao nastavnik, Nikša Gligo odlikovao se entuzijazmom u pogledu sadržaja što ih je predavao i nastojao ga prenijeti na svoje studente. Predavao je, uostalom, ono što je sam istraživao – povijest i estetiku glazbe 20. stoljeća. Kako je, kao već iskusan organizator, promotor i kritičar, iznutra poznavao i pratio svijet suvremene glazbe, mogao ga je u akademskom miljeu kompetentno izučavati i podučavati. Njegove znanstvene studije, u prvome redu monografska knjiga Problemi Nove glazbe 20. stoljeća: Teorijske osnove i kriteriji vrednovanja (1987.), predstavljaju pokušaj da se svijet suvremene glazbe utemelji i konsolidira, da se odrede njegova izvorišta i okviri.
Dvostruka pozicija Nikše Gliga, s jedne strane blizina svijetu suvremene glazbe, s druge strane odanost znanstvenim zasadama, bila je iznimno dragocjena kako za Odsjek tako za sredinu. I to ne samo za svijet suvremene glazbe, nego i muzikologiju kao disciplinu. Prvome je pridonosio tako što bi iz svijeta dovodio ono izazovno, što je pomicalo granice zamislivog, ali i tako što bi organizirao umjetničke projekte ili naručivao nova djela, pa i od umjetnika međunarodnog značenja, koja bi svoje prve izvedbe doživjela u okviru institucija što ih je vodio, Muzičkog salona Studentskog centra ili Muzičkog biennala. U tome je pogledu Nikša Gligo bio jedan od prvih ovdašnjih promotora suvremene glazbe (i suvremene umjetnosti općenito) koji je uistinu poznavao međunarodnu scenu i u njoj sudjelovao, koliko je bilo moguće.
“Teorijske osnove” nastojao je priskrbiti i domaćoj muzikologiji usmjerujući je prema studijima jezika i književnoj teoriji, onome što je dobro poznavao (uz muzikologiju, studirao je i komparativnu književnost i anglistiku). Rezultat toga njegovi su radovi o notacijskim sustavima glazbe okupljeni u knjizi Zvuk – znak – glazba: Rasprave oko glazbene semiografije (1999.), kao i istraživanja glazbenih termina u okviru interdisciplinarnih projekata u kojima su sudjelovali i istraživači izvan Odsjeka. U tome sklopu nastaje i njegova knjiga Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća s uputama za pravilnu uporabu pojmova (1996.). S druge strane, nastojanjima da se disciplina teorijski konsolidira i modernizira obilježena je i njegova pedagoška djelatnost na Odsjeku. Uveo je i predavao predmete poput Metodologije glazbene analize, Metodologije znanstvenog istraživanja i Semiotike glazbe, nastojeći studentima dati oruđa koja bi bila kadra nositi se s kompleksnim i nepreglednim svjetovima glazbe.
Dalibor Davidović
