Edi Abazi, samo jedan od 1000 likova

Životna i glazbena priča ovog mladog umjetnika svakako je inspirativna te je dobro poznata javnosti.

Ovaj intervju prvenstveno je napisan u nadi da nešto šira masa koja ga ne zna sazna za Edija te da dobije pažnju koju zaslužuje izvođač ovakva talenta. Osim toga, ovaj bi tekst trebao dati detaljniji uvid u Edijev razvoj od njegovog prvog javnog istupa pa do danas, odnosno do zadnjeg njegova projekta koji je izašao početkom ove godine.

Edi Abazi/Matej Grgić

„Glazba je pronašla mene“

Odmah u startu zanimali su me njegovi glazbeni početci i razvoj kroz godine u kojima je stekao iskustvo, iako je i dalje na samom početku svoje karijere. Saznao sam kako je Edi, dok je bio mlađi, mijenjao hobije i aktivnosti jer se nije u potpunosti pronalazio u njima.

Primjerice, bavio se nogometom, vaterpolom, čak je neko vrijeme trenirao i hrvanje te je također bio član dramske sekcije, dok nije otkrio svoju pravu ljubav – prema glazbi. Pjevanje je oduvijek bila njegova strast, što me zapravo nije nimalo iznenadilo, osobito kada je počeo pričati o glazbi i o ljubavi koju osjeća prema toj umjetnosti.

S divljenjem priča o glazbi, a iskreno vjerujem da ljudi poput njega, koji se bave onim što vole, mogu biti iskonska inspiracija drugima koji svaki dan sanjaju o ostvarenju svojih snova. Edijev početak bio je takav da je zapravo oduvijek pjevao: pjevao je od malih nogu, no obično samo za svoju dušu, u svojoj sobi, pod tušem i slično. Nakon nekog vremena takve vrste pjevanja „iz ljubavi“, u smislu hobija, odlučio se ozbiljnije posvetiti onome što najviše voli, a to je, naravno, glazba.

Edi Abazi/Matej Grgić

U početku su mnogi bili iznenađeni kada je izrazio želju da se bavi time, budući da nisu ni znali da voli pjevati jer je to zadržavao samo za sebe. Međutim, Edi smatra da je upravo to bilo ključno za njegov „uspjeh“. Glazba je pronašla njega – to nije bilo nešto unaprijed planirano, već su ta strast i ljubav pronašle njega, bez ikakve prisile. Njegov glazbeni put započeo je jednim talent showom zatvorenog tipa, na kojem u početku nije ni trebao sudjelovati, ali su se okolnosti poklopile tako da je ipak nekako upao na to.

Iako nije bilo proglašenja pobjednika, ljudi koji su vodili show bili su zasigurno impresionirani te je Edi na njih ostavio vrlo snažan dojam, što je bilo očito kada su mu se nakon showa i javili. Riječi iz jedne od njegovih pjesama („Jednog dana tak u ruci mi se našla gitara, onda počeli smo snimat ravno iz ormara…“) savršeno opisuju Edijev početak; jasno je kako je krenuo od nule, doslovno iz ormara, a danas je umjetnik pod okriljem jedne od najpoznatijih izdavačkih kuća u Hrvatskoj, Croatia Records.

„Moj najveći osjećaj olakšanja dolazi kroz prenošenje emocija u riječi“

Tijekom našeg razgovora, osim što je istaknuo svoju strast prema glazbi, ovaj mladi glazbenik dotaknuo je i temu svojih prethodnih radova koji su mu pomogli steći prepoznatljivost među publikom koja ga aktivno prati. Iz projekata s kojima sam upoznat, a pratim njegov glazbeni razvoj već nekoliko godina, mogu sa sigurnošću reći kako su ljudi najviše za njega čuli kroz suradnju s Miom Negovetić, koja je bez sumnje jedan od najtalentiranijih vokala hrvatske glazbene scene, te kroz njegov nastup na Dori 2020. godine.

Pjesma “Ljubav nema kraj”, koju izvodi u suradnji s Miom Negovetić, definitivno je Edijev najveći hit, koji trenutno broji gotovo pola milijuna pregleda. Kemija koju dijele Mia i Edi zaista je zapanjujuća. Glazbu i tekst radili su zajedno, što je rezultiralo izvanrednom pjesmom, jer su to učinili ljudi koji svakodnevno žive za glazbu i savršeno se nadopunjuju. Također, Edijev nastup na Dori bio je trenutak u kojem ga je mnogo ljudi primijetilo, što je i bio njegov cilj – da se što više ljudi upozna s njegovim radom i da u neku ruku izgradi svoje ime.

Edi Abazi/Matej Grgić

Premda je izveo pjesmu “Coming Home” u redu, nije to bilo dovoljno dobro kao što bi moglo biti, zbog treme koja je sasvim normalna u takvim velikim trenutcima na pozornici koja je bila pod budnim okom cijele Hrvatske. U nastavku našeg razgovora, Edi je podijelio sa mnom kako čuva samo najljepše uspomene vezane uz Doru, ali isto tako priznaje da se ne bi ponovno upustio u sličan izazov jer to jednostavno nije za njega.

Ja pak smatram da je njegov nastup na Dori bio dobar, kao i pjesma, iako nije sam napisao tekst. No, ono što odvaja „umjetnike“ od pravih umjetnika jest dobar delivery. Sam kaže kako voli raditi na glazbi i procesu njezina nastanka, ističući kako posebno uživa u pisanju vlastitih tekstova. To mu omogućava da prenese emocije svojim slušateljima i ispriča istinitu priču koju proživljava u svakodnevnom životu. Edi ističe kako voli originalnost te da si olakšava teške životne trenutke pišući tekstove, stavljajući na papir sve ono što ga muči. Mislim da su upravo ovi detalji ključni u izgradnji izvođača, iskrenost i spremnost na dijeljenje autentičnosti, što za posljedicu ima poistovjećivanje ljudi s njim, u bilo kakvoj životnoj situaciji.

Inspiracija su mu Eminem i 2Pac, motivaciju pronalazi u bliskim ljudima

Pred sam kraj razgovora zamolio sam ga da detaljnije predstavi svoju motivaciju za rad na glazbi, ali i da podijeli izvore inspiracije te da iznese neke osobne stavove vezane uz vlastitu glazbenu avanturu. Među izvođačima koje sluša posebno su mi zapeli za uho Eminem i 2Pac, koje je istaknuo kao ogromnu inspiraciju na početku svog glazbenog puta, najviše zbog toga što su ti izvođači pisali autentične tekstove, baš kao što i on čini. Volio je slušati tekstove oblikovane u stvarne priče, koje nisu plod nečije mašte.

Osim ovih megapopularnih izvođača, spomenuo je i neke pop izvođače, ali sveukupno mislim da smo dobili jasan tip glazbe koju preferira i puta kojeg se želi držati u budućnosti, s nekim njegovim miksom popa u sve to. Najveća mu je motivacija, uz ljubav prema glazbi, ljubav prema bližnjima, posebno prema svojoj majci. Želi da bude ponosna kada vidi njegove projekte te talent i trud koje je uložio u nešto što mu zaista čini život ljepšim i sretnijim.

Ističe kako bi svatko u glazbenoj industriji trebao imati jasan stav te svoje „ja“, ali istovremeno smatra kako treba biti ponizan i zahvalan Bogu svaki dan što ima priliku baviti se onim što voli najviše na svijetu. Također, kaže kako je ego najveći problem u mnogim situacijama te da je nužno dobro promisliti tko želiš biti i, još važnije, kakva osoba želiš biti jer, napominje, dobre ljude treba itekako cijeniti.

Edi Abazi/Matej Grgić

1000 likova EP

Kada smo započeli razgovor o njegovom EP-ju objavljenom početkom ove godine, odmah me zanimalo značenje naslova EP-ja, iako sam imao neka svoja nagađanja. Naime, EP 1000 likova zove se tako zbog toga što Edi, kako kaže, ne slijedi specifičan put na svom glazbenom putovanju odnosno ne ograničava se na jedan glazbeni žanr, već voli istraživati mnoge različite pravce. Primjerice, jednog dana stvara pop glazbu, drugog dana hip-hop, a trećeg dana trap glazbu ako mu se to radi taj dan. To je upravo on – tisuću likova u obliku različitih glazbenih pravaca. Ovo objašnjenje jasno se može potvrditi i tekstom pjesme u kojoj kaže: „U meni 1000 je likova, a ja ne poznajem nikoga.“

Iz ovoga se jasno da zaključiti kako spomenuti ‘likovi’ u ovom slučaju predstavljaju različite glazbene pravce, ali on još nije spreman definirati se unutar jednog određenog žanra. Nadalje me zanimalo zašto se na EP-ju nalaze samo tri pjesme. Edi govori kako je bilo puno više materijala, ali neobjavljene pjesme imaju mnogo veći potencijal te bi bila šteta objaviti ih sada unutar EP-ja, kada se mogu dodatno doraditi i postati hitovi pa biti objavljene u sklopu nekog sljedećeg projekta na kojem će Edi sigurno početi raditi, ako već do sada nije.

Edi Abazi/Matej Grgić

EP pod nazivom 1000 likova objavljen je 22. veljače ove godine i sastoji se od samo tri pjesme: “1000 likova”, “Vibe” i “Pun Gas”. Na EP-u možemo pronaći samo jednu suradnju, a to je ona s Miom Negovetić, čiji čarobni vokal daje poseban ugođaj pjesmi “1000 likova”. Pjesma bi nas trebala upoznati sa samim Edijem. Iako Edi ima prepoznatljiv zvuk kojim kombinira pop s prizvucima trapa, na ovom EP-u trapa ima mnogo više, što mi se čini boljim izborom za njega, a i njegove slušatelje koji ostavljaju većinom pozitivne komentare za ovaj projekt.

Sljedeća pjesma na redu je “Vibe”, koja je upravo to, vajb, najviše zbog produkcije, no i zbog Edijeve izvedbe, koji još jednom ne razočarava svojim izražajem i pruža odličnu trap stvarčicu za uživanje tijekom ljeta koje se polako približava. Posljednja pjesma na EP-u je “Pun gas”, gdje čujemo Edija u nešto urbanijem izdanju nego do sada. Iako mi je možda bilo čudno u početku, nakon nekoliko slušanja pjesma ostaje u uhu, ali ne u istoj mjeri kao prve dvije pjesme.

EP je sveukupno dobar, jedina veća zamjerka je što se radi o samo tri pjesme pa kada se zagrijemo za EP, već je gotov. No smatram da je ovaj projekt odličan uvod u Edijeve nadolazeće projekte te će mu dati koristan feedback slušatelja o tome u kojem smjeru bi se trebao razvijati.

EP nudi raznolikost koja bi mogla privući mlađu publiku, a iako je dobar, nije realna refleksija Edijevog talenta i truda. Ovo je tek nagovještaj njegovog osvajanja veće scene i približavanja većem broju slušatelja koji će svojim komentarima, bili oni pozitivni ili negativni, doprinijeti njegovom osobnom razvoju i rastu kao umjetnika.