Duo Tudor - Režić u Lisinskom
Šarm, neposrednost i pozitivna atmosfera kakva nam je itekako potrebna
Posljednji ovosezonski koncert ciklusa Glazbeni umjetnici Zagrebu u utorak su u Maloj dvorani Lisinski održali Gordan Tudor i Mislav Režić, koji kao duo djeluju od 2020. godine, i u kratkom su se vremenu prometnuli u jednu od najuzbudljivijih glazbenih suradnji na našoj glazbenoj sceni. Obojica nagrađivani umjetnici s bogatim domaćim i međunarodnim karijerama, saksofonist i skladatelj Tudor i gitarist Režić zagrebačkoj su publici ponudili program sastavljen većinom od novih djela napisanih upravo za ovaj duo, na kojem se našla samo jedna skladba starija od stotinu godina.
Taj je program bio vrlo pomno osmišljen, pa se u početku koncerta oslanjao na tradicijsku glazbu, da bi se u nastavku fokus prebacio na moderniji zvuk, kojim su dominirali električna gitara, amplificirani saksofon i računalni efekti. Glazbenici su pritom istaknuli svoju sklonost pop glazbi i pop kulturi uopće, koja se manifestirala kako u glazbenom izričaju, tako i u značenju i poruci izvedenih djela, ali i u neformalnom nastupu, koji je bio naglašen odjećom te nenametljivom i duhovitom konferansom.
Koncert je otvoren skladbom Motherlands velškog skladatelja Stephena Gossa (1964.), jednim od rijetkih djela svjetske glazbene literature napisanih za neuobičajenu kombinaciju sopran saksofona i gitare (dionicu saksofona može izvoditi i viola). Motherlands tematizira migracije, koje mogu biti dobrovoljne i prisilne, te nostalgiju koju u emigrantima budi pomisao na domovinu, idealiziranu u njihovoj mašti. Goss se u trostavačnoj skladbi poslužio elementima židovske, ruske i američke tradicijske glazbe, čiju su plesnost i pjevnost sjajno dočarali Tudor i Režić, naročito u polaganome srednjem stavku, nošenom lirskim zvukom Tudorova saksofona.
Šimun-Čarli Botica (1997.) student je četvrte godine kompozicije na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a svojim je radovima dosad osvojio nekoliko nacionalnih nagrada. Chant et Danse napisao je za duo Tudor-Režić, koji ga je i praizveo u veljači ove godine u Splitu. Botica je, prema vlastitim riječima, bio nadahnut narikačom na pogrebu u Dalmatinskoj zagori, odnosno „povremenim međusobnim preklapanjem, ali i čestim odstupanjem triju zvučnosti: svećenikova pjeva pogrebnog psalma, zvonjave crkvenoga zvona te naricanja narikače – sva tri elementa u savršenom neskladu“.
Pod tim dojmom stvorio je skladbu sastavljenu od elemenata koji se tek povremeno nadopunjuju, a u čijem prvom, meditativnom stavku saksofon donosi „naricanje“, dok su u drugom stavku dva instrumenta u stalnom zaigranom dijalogu. Iako inspiriran danas već zamrlim narodnim običajem, Botica je vješto izbjegao prvoloptaški folklor te se tradicijski elementi ovog djela ne očituju u doslovnim citatima ili asocijacijama, već u atmosferi koju su predano i virtuozno prenijeli Tudor i Režić.
Pièce en forme de Habanera Mauricea Ravela (1875.-1937.) najstarije je djelo koje smo čuli na ovom koncertu. Ravel ga je napisao 1907. za bas i klavir te kasnije preradio za violončelo i klavir; iz te su verzije proizašle brojne obrade za razne instrumente, pa tako i ova za saksofon i gitaru koju potpisuje Bruce Roberts. Pažljivom i rafiniranom izvedbom skladbe u kojoj se elementi španjolske tradicijske glazbe pojavljuju s elegancijom i diskrecijom tipičnima za Ravela, Tudor i Režić zaključili su „folklorni“ dio koncerta.
Izvedba Les ombres longues Sande Majurec (1971.) u potpunosti je promijenila zvuk koji je dopirao s pozornice. Autorica je skladbu – namijenjenu sopran i alt saksofonu i električnoj gitari – napisala za duo Tudor-Režić, koji ju je praizveo prošle godine u Parizu. Riječ je o vrlo zanimljivom i sadržajnom djelu, kojim skladateljica kroz brojne imitacije i stalne promjene boja nastoji pronaći sličnost između zvukova ovih potpuno različitih instrumenata. Idealne je suradnike pronašla u Gordanu Tudoru i Mislavu Režiću, koji su, uz savršen dosluh, dugačke zvučne sjene u prostoru širili angažirano i efektno.
Veteran hrvatske avangarde, Dubravko Detoni (1937.), godine 2020. napisao je 41 kanontemu i rukopis poštom poslao Tudoru, uz napomenu – kako je u najavi rekao Tudor – „da s time radi što god hoće“. Način izvedbe i sastav u potpunosti su prepušteni glazbenicima, i ne znamo koliko su za konačni zvuk djela zaslužni izvođači a koliko autor, no vješto balansiranje između pitkih motiva, zvukova i šumova te duhovitost i ironičnost skladbe nesumnjivo nose Detonijev potpis.
Uslijedila je Režićeva obrada pjesme Exit Music (For a Film) s antologijskog albuma OK Computer britanske rock grupe Radiohead iz 1997., koja govori o otuđenju i destrukciji suvremenog društva. Tudorov je saksofon ovdje zvučao daleko sentimentalnije od sablasnog vokala Thoma Yorkea iz originalne verzije, no ova se obrada tematski uklopila u ostatak programa, posebno kao uvod Tudorovoj skladbi King City, California.
To je pak djelo, kako je Tudor napisao, audio-razglednica iz istoimenoga američkog gradića u kojem su navodno viđeni vanzemaljci, skladana u avantpop formi, gdje saksofon i gitara koreliraju s elektronikom sastavljenom od zvukova analognih sintesajzera i dokumentarnih snimki svjedoka vanzemaljske prisutnosti. Kako je i uobičajeno za Tudora, King City gotovo je minimalističko i izrazito ritmično djelo obogaćeno elementima više glazbenih žanrova, a uz savršen osjećaj za protok vremena i trajanje odlikuje se dopadljivošću i duhovitošću. Tudorova dopadljivost međutim nije anakrona, a njegova se duhovitost ne odvija samo na razini glazbene dosjetke već potiče na donošenje vlastitih zaključaka.
Koncert je završen skladbom Autobahnkrieg za sopran saksofon i gitaru iz 1997. Nizozemca Chiela Meijeringa (1954.), koja tematizira agresivnu vožnju na autocestama, a obiluje ugođajnim kontrastima, elementima jazza, rocka i latino glazbe te ritmičnim zajedničkim recitacijama obojice glazbenika. Bio je to efektan kraj večeri koju su – u jednakoj mjeri kao i muzikalnost i virtuozitet Tudora i Režića – obilježili njihov šarm i neposrednost te nadasve vrlo pozitivna atmosfera kakva nam je danas itekako potrebna.
_______
Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.