Fil Tilen - deset godina otkako je predstava počela

Iako je „predstava počela“ prije deset godina, rap karijera Slavena Berića – poznatijeg kao Fil Tilena – započela je godinama ranije

Slaven se je već u tinejdžerskoj dobi počeo baviti rap glazbom i pisanjem tekstova, a kroz godine je skupio iskustvo i kao kazališni glumac, predavač u glazbenoj školi te kao radijski voditelj.

Ranih je 2010-ih godina kao reper počeo sakupljati veću pozornost na sceni s nekoliko uspješnih hitova koje je nanizao, a sve to je dovelo do prvoga studijskog albuma Predstava Počinje, u kojem je spojio singlove s nekoliko novih pjesama i skitova, objavljenih u jednoj cjelini. Album je izdan pod Croatia Recordsom i jedini gosti na albumu su Nikola Marjanović i Vladimir Marković LoOney.

Ove godine album obilježava svoju desetu godišnjicu te smo se tom prilikom odlučili osvrnuti i analizirati album, Tilenove tekstove, zvuk, različite teme i strane koje album obuhvaća i sadrži.

ATIPIČNI SKITOVI

Tilen album otvara ”Čitanjem iz Knjige Tilen”, ulomkom knjige slovenskog pisca Janeza Vipotnika koja prati glavnog lika, dječaka Tilena, koji je maštao o popravljanju njegova potrganog gramofona, s kojim bi kada odraste zasvirao uz radioorkestar pred cijelim svijetom. Lik Tilena inspirirao je Slavena da preuzme njegovo ime kao svoje umjetničko i da kroz svoj rad pokuša ostvariti dječakov san, koji je na koncu postao i njegov. Uvodom albuma Tilen prigodno otkriva podrijetlo nastajanja, kako i Janezova Tilena tako i svog Tilena, i upravo je zbog toga ovaj skit ključan za shvaćanje Slavena i razloga njegova glazbenog stvaralaštva.

Uz uvod albuma, na albumu se pojavljuju i dva skita, ”Purger” i ”Dalmatinac”, u kojima Tilen dočarava dva razgovora dvaju pojedinaca, koji su prikazani kao ulični underground reperi, a istovremeno  kao Tilenovi prikriveni mrzitelji. Protagonisti su u svojim glavama puno važniji nego što zapravo jesu, a međusobni razgovor troše na kritiziranje i omalovažavanje Tilena, kojem zavide na slavi. Kritike su ubrzo zamijenjene komplimentima i idoliziranjem kada se Tilen pojavi pred njima.

Iako su skitovi inače najmanje slušane pjesme na albumima – zato što većinski služe kao kratki prijelazi ili uvodi u pjesmu – Tilen na ovim skitovima malo dužeg trajanja uspješno zadržava pozornost i zanimanje upravo zbog humorističnih izjava i različitih narječja i žargona koje likovi koriste, a sama ironija leži u tome što ovi komično prikazani razgovori u realnosti ne odstupaju daleko od istine.

HUMOR I RIVALSTVO U PRVOM PLANU

Odmah nakon uvoda, album kreće snažno, i to istoimenom pjesmom ”Kruna”. Tilenu kruna nije dâna, pa ju je odlučio uzeti sâm, s pjesmom atraktivne brzine i tehnike repanja. Naime, u prvoj i drugoj strofi Tilen repa po 4,8 i 4,6 riječi po sekundi. Pjesma je ubrzo nakon izlaska postala viralna na internetu, a Tilen prozvan od fanova kao najbrži hrvatski reper. Pjesma je ispunjena hvalisavim stihovima i napadima na svoje rivale, a ono što je ”Rap God” postao za Eminema i američku scenu, to je ”Kruna” postala za Tilena i hrvatsku scenu.

Kompetitivnost je snažno prisutan motiv Tilenovih tekstova, koja najviše dolazi do izražaja na pjesmi ”Kuhinja”, kojom se direktno obraća reperima na ranije spomenutim skitovima. Ovom pjesmom Tilen se želi odvojiti od njih i kroz razne domišljate kulinarske motive opisuje scenu kao kuhinju, a sebe kao njezina šefa. Ubrzo nakon nje, Tilen i dalje održava rivalstvo živim na pjesmi ”Outsider”, funky singlom koji obilježavaju privlačne melodije.

Osim napada na rap scenu, Tilen voli usmjeriti svoju pozornost i stihove i na širu hrvatsku estradu. To je najviše vidljivo na singlu ”Super Nova” i njegovoj kontroverznoj strofi ispunjenoj brojnim prozivkama hrvatskih poznatih ličnosti, koje su prikazane humorističnim načinom. Dotiče se njih, njihovih privatnih života i osjetljivih tema te pjesma ostaje upamćena kao jedna od rijetkih u domaćoj hip-hop glazbi u kojoj je hip-hop u svojoj originalnoj formi i namjeni — kao transparentan, nefiltriran glazbeni način izražavanja.

Još jedan evidentan motiv albuma jest humor u karikirano komičnim tekstovima i fiktivnim situacijama u kojima se Tilen zamišlja i opisuje. Tilen je genijalni stvaralac u tom polju, što njegova najpoznatija pjesma ”Debela” potkrjepljuje. ”Debela” je fiktivna priča, ispričana na urnebesan način, i to o Tilenovoj vezi s bivšom curom, a u kojoj su njezine kile počele rasti, dok su uz nju rasli i njegov strah te osjećaj zatočenosti. Pjesma je do dana današnjeg ostala njegova najslušanija, a 2012. mu je otvorila put do znatno šire publike i označila prekretnicu karijere.

Fiktivno humoristične situacije nastavljene su singlom u kojem preuzima ulogu ”Žigola”, te bih ga naveo kao jedinu slabu točku albuma. Iako su stihovi na trenutke domišljati, pjesma po kvaliteti odstupa od svega drugog što se može čuti na albumu. Oba singla bila su popraćena prigodnim videospotovima, koji su nažalost s vremenom uklonjeni s YouTubea zbog eksplicitnih scena.

KRITIKE KAO ISPUŠNI VENTILI

Iako se može pohvaliti humorom kao vrlinom, Tilen uspješno zadržava interes slušatelja kada se dotakne i težih, ozbiljnijih tema.

Na pjesmi ”Med i Krv” (tur. bal – med, kan – krv) Tilen crpi inspiraciju i stil pisanja pronađenima u Osmanu Ivana Gundulića i kroz tri strofe govori o ratu u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, za koju predviđa samouništenje ljudskog roda, te tako svako razdoblje dobiva svoju strofu i pripadajuće motive. Kroz tri razdoblja ukazuje na etničku i vjersku podijeljenost balkanskih naroda, uz ukorijenjenu mržnju, ponavljajuće nasilje i unazađeno ponašanje te razmišljanje koje pojedinci na višim državnim pozicijama iskorištavaju za postizanje svojih ciljeva. Za kraj daje svoje mišljenje da će narodi zaboraviti na svoje razlike tek kada ljudskom rodu zaprijeti uništenje, s time da će tada već biti kasno.

Još jedan skit, zvučno nalik freestyleu, dolazi na ”Užas je moja furka”, inspiriran istoimenom pjesmom Azre. Ova društvena kritika nastaje kao rezultat Tilenove frustracije uzrokovane negativnim stvarima u njegovu gradu, omladini i ljudima zatvorenog uma i pogrešnih morala. Uz svu negativu Tilen pritom pokušava ostati iskren prema sebi i vjeran svojim moralima i stavovima. Originalna verzija pjesme semplirala je Azrinu, no dopuštenje za korištenje nije dobiveno. Finalna, album verzija je objavljena kao Tilenova a capella izvedba, što je možda i sreća u nesreći, s obzirom na to da nedostatak instrumentala pjesmi daje mračniji ton i stavlja kompletan fokus na njegove stihove, dajući im samim time jači udarac.

Transparentan prikaz problema i briga ljudi radničke klase dolazi na pjesmi ”Rob”, koja istovremeno u slušatelju stvara nelagodu, ali i motivaciju za suočavanje sa životnim preprekama. Realan prikaz situacija ljudi radničke klase potiče na razmišljanje, a tužna je činjenica da je deset godina nakon izlaska ove pjesme situacija velike većine hrvatskog društva ostala ista, ako nije čak postala i gora.

TRNOVITIM PUTEM DO USPJEHA

Na albumu se može čuti i Tilenova osobna, životna priča kroz pjesme koje daju priliku slušatelju da pobliže shvate Slavena kao osobu i izvođača.

U pjesmama slične tematike, ”Kao mali” i ”Padanje”, Tilen opisuje svoje problematično djetinjstvo, obiteljske probleme, selidbe i prepreke s kojima se suočavao u ranoj dobi. Također, stavlja naglasak na hip-hop kao ispušni ventil i formu izražavanja koja bi mogla poslužiti kao izlaz iz problematične životne situacije. Do izražaja dolazi i Tilenov rad na sebi i želja za učenjem i napretkom, koji mu samo dodatno daju snagu u naumu da dokaže sebi i cijelom svijetu da ruža uistinu može izrasti iz betona.

Jedan od najboljih trenutaka albuma jest pjesma ”Vidi me sad”, inspirirana životnom pričom Tilenova anonimnog fana i njegovom željom da bude uglazbljena. Tilen na pjesmi isprepliće svoju i njegovu životnu priču, i kroz tri strofe predstavlja perspektivu mladića koji želi uspjeti na sceni, njegovo teško djetinjstvo, ali i uspon te na koncu razočarenje kada vidi svijet i glazbenu industriju onakvima kakvi zapravo jesu. Kroz sedam minuta ukratko je ispričana životna priča koja bi mogla poslužiti kao dobar temelj dramskoga filma. Svakom strofom prolaze razdoblja njegova života, a Tilen postepeno diže kvalitetu svojih stihova radi dobivanja osjećaja realnije naracije.

Jedini ljubavni trenutak albuma je ”Dalila”, priča o povrijeđenoj duši koja kroz poetične stihove govori o žaljenju i nedostajanju propale ljubavi, a pri kraju pjesme se nada da će i ta osoba jednoga dana osjetiti istu tu bol koju mu je sama prouzrokovala. Tilen na ovoj pjesmi izlazi iz kalupa „tvrdog“ i oštrog repera i pokazuje da po potrebi na papir može staviti poprilično profinjene ljubavne stihove.

HIP-HOP = UMJETNOST RIJEČI

Najsvjetliji trenutak albuma dolazi u obliku pjesme ”Misli”, koja služi kao svojevrsna oda hip-hop glazbi. Ovom pjesmom Tilen izvlači najbolje iz hip-hopa i oživljava ga kao umjetnost u pravom smislu te riječi. Recitacije Rade Šerbedžije protežu se kroz pjesmu, a na završetku recitira i ”Svakidašnju jadikovku” Tina Ujevića te time dodaje iznimno snažnu intimnu notu generalnom osjećaju pjesme. Uz odličnu produkciju i fenomenalne instrumente, Tilen u prvi plan stavlja svoju ljubav prema glazbi i time stvara svoje najkvalitetnije djelo albuma, koje je vrlo teško opisati riječima, pošto pjesma briljira fenomenalnom, smirenom, zvučnom dostavom stihova na beat, samim time znatno je odvajajući od ostalih.

ZAHVALE I SPUŠTANJE ZAVJESA

Svakoj predstavi dođe kraj, pa tako i ovom albumu. ”Hvala” služi kao završnica albuma na kojoj se Tilen zahvaljuje fanovima i suradnicima te osvrće na svoja dotadašnja postignuća. Također, prikazuje iznimnu zahvalnost i ponos što je dobio mogućnost da se njegova vizija albuma ostvari, što mu je bila i originalna želja o kojoj se govorilo na samom uvodu albuma.

ZAVRŠNE MISLI

Svojim prvim i jedinim studio albumom Tilen je pokazao izniman potencijal kao tekstopisac i izvođač, spojivši pjesme raznih osjećaja i tematike u glazbeno djelo koje ih objedinjuje. Iako album nema pravilan razvoj zvuka od početka do kraja – što je uzrok brojnih singlova koji su raspršeni po njemu – pjesme su svejedno kompilirane u jednu kompaktnu cjelinu na kojoj Tilen donosi sve najbolje što ima za ponuditi.

Što se tiče samih tekstova, Tilen koristi pažljivo odabrane rime, koje po potrebi mogu imati veliko komično olakšanje, ali isto tako i oštre kritike i poruke koje potiču publiku da pozornost usmjere na neke važnije, teže teme. Tehnika također ne zaostaje, inovativni flowovi zadržavaju pozornost, a sâm način dostave stihova na beatove odlučan je i energičan. Neustrašivost i glad su vrline koje svaki ozbiljniji reper mora posjedovati, pa tako i kod Tilena one često dolaze do izražaja. Oštrim kritikama i prozivkama vidljivo je da je natjecateljski nastrojen i njima ulazi u sâm temelj repa, onaj koji zagovara da je hip-hop kompetitivan sport u kojem je svim riječima dopušteno da budu izgovorene.

Produkcija je raznovrsna, ali tečno sinkronizirana sa stihovima i njihovim tonom, a beatovi ni u jednom trenutku ne zasjenjuju liriku, koja je u svakoj pjesmi stavljena u prvi plan. Nikola Marjanović svojim vokalnim izvedbama na nekoliko pjesama upotpunjuje rupe koje traže nježniji ton glasa, a LoOney na završnici albuma kratko, ali upečatljivo prigodno smiruje strasti.

Predstava Počinje objavljena je na prelasku generacija hip-hop zvuka i jedan je od zadnjih rap albuma u Hrvatskoj koji nije morao ugroziti integritet pisanja tekstova i rima da bi ostvario veći komercijalni uspjeh. Hip-hop scena u međuvremenu je znatno evoluirala i poprimila u potpunosti drugačiji zvuk od onoga koji je imala tada, no danas, deset godina nakon, album još uvijek ne zvuči zastarjelo. Naprotiv, osvježavajuće je na trenutke vratiti se ovim albumom u vrijeme kada je rap glazba bila vjernija svojim korijenima.

Nakon ovog albuma svijetlo dana nije ugledao nijedan novi, ali Tilen je uspio iza sebe ostaviti svoju priču i emocije u djelu na koje se fanovi dandanas vraćaju kada žele okusiti hip-hop, ne kao produkt biznisa pod utjecajem mainstreama, već kao formu umjetnosti stilističkog izražavanja.

Kažu da su riječi jeftine ako iza njih ne stoji djelo

Nek za epitaf mi klešu da i umro sam za ovo