SVAKA PJESMA JE SINGL
Luce - Fragmenti
Pet godina u nastajanju, drugi je album Fragmenti kantautorice Lucije Ćustić Luce pop izljev kreativne slobode i fleksibilnosti, introspektivne mješavine čeznutljivih pop pjesama
Luce je krenula stazama Amy Winehouse i Duffy / Foto: Goran Berović
Prožeti temama tuge, gubitka i uskrsnuća ljubavi, Fragmenti Lucije Ćustić Luce dolaze kao intiman portret umjetnice i njezina odnosa prema kreativnosti te osobnim transformacijama kroz ljubavne veze u kojima probija veo kreativne samorefleksije. Kako je album nastajao kroz dulji period, tako se i Lucin odnos prema ljubavi mijenjao kroz godine. Kada smo razgovarale prije nekoliko mjeseci, spomenula je kako je ovo album jednog preobražaja, od žiloreznica – kako sama zove svoje tužne break-up pjesme – do onih bržeg i svijetlijeg tempa.
Album je odmah pamtljiv, tim više jer su s njegovom objavom kao singlovi predstavljene baš sve pjesme s njega. Bez prevelikih iznenađenja, to je zvuk na koji smo navikli od Luce. Nema nekog velikog istraživanja i pjesme prozračnih melodija slušaju se u dahu. Njena je glazba alat za izražavanje određenog osjećaja, vremena ili teksture gdje riječi ne mogu više toga objasniti. Pop glazba osjetilni je medij koji može biti razoružavajuće dostupan i univerzalan. To je snaga koju Luce njeguje i na ovom albumu. Kako bi ju komunicirala na razini, kontaktirala je producenta Alana Dovića koji je s Matijom Cvekom postigao ogroman uspjeh na njegovom debitantskom albumu Izbirljivo, a slučajno kao suautor većine pjesama i njegov producent.
Fragmenti započinju pjesmom “U sjećanju”, Lucinom suradnjom s Markom Mrakovčićem, i odmah se primjećuje retro estetika kakvu su u svojim pjesmama njegovale Amy Winehouse te Duffy prije nego se povukla sa scene. Pjesma je posve ispunjena glazbom, a elementi su stalno u tijeku, ništa ne miruje, ritam se kotrlja, vokali su veličanstveni, a klavijature u neprestanom pulsu. Sa svim tim kretanjem i nedostatkom prostora, očekivali biste da će pjesma biti pomalo opresivna, ali nije. Svi su elementi savršeno izmjereni.
“Svaki put” je nešto drugačija pjesma, ona kojom je započela suradnju s Dovićem. Nedvojbeno hipnotična, pristupačna (i iznenađujuće plesna), dolazi kao kontrast Lucinoj sklonosti pisanju tužnijih pjesama. Da ne bude baš totalno iznenađenje, barem je zadržala tematiku kao poveznicu s prethodnim radom.
Gospelu bliža “Imam razlog” u potpunosti je Dovićeva autorska pjesma u koju Luce nije intervenirala, ali toliko ju je autentično otpjevala da se sjajno uklopila među ostale na albumu.
“Zašto” čini ovaj album iznenađujuće raznolikim unutar svog žanra, s refrenom na koji se lako zakačiti, a koji pjesmu čini strukturiranim, vitalnim i – što je možda najvažnije – komadom.
“Tako daleko” zapravo je jedina sa sumornim raspoloženjem; dobro, možda i “Biraš nas”, iako je Lucu brinulo kakav će dojam na slušatelja ostaviti cijeli album, s obzirom na to da je dugo mislila kako ne može napisati neku veseliju pjesmu.
“Bolje je”, s nekom funk atmosferom devedesetih, dolazi kao promjena i upravo ta druga i svijetla polovica albuma, dok “Proljeće” (suradnja s Filipom Pavićem) s razigranim i neprirodnim naglascima posve gubi melankoliju i sentimentalnost s početka albuma. Luce u takvoj kombinaciji slika svoju paletu ludog i lukavog, kaleidoskopskog zvuka. Upravo u ovoj pjesmi najviše su mi zasmetali ti nelogični naglasci teksta u glazbenoj rečenici jer smatram da glazba treba biti u funkciji teksta koji prenosi poruku. Luce mi je tada otkrila da se upravo to u studiju ni Doviću nije sviđalo, ali da je ona bila ustrajna u svojoj odluci da ostane baš tako. Zanimalo me jesu li se razilazili u mišljenjima i oko nekih drugih stvari na albumu.
„Jao, nekih stvari se ni ne sjećam jer su neke pjesme nastale prije pet godina! Nije bilo svađa ili, nedajbože, loše energije, samo je on u nekim stvarima više vukao na pop, da bude pitko i radiofonično, a ja bih u glavi zamislila neki blues i htjela da to stvarno zvuči kao blues. Nekad smo morali raditi kompromise. Nije to stvar ega, ali to je stvarno zaje*ana stvar kod autorstva. Kada čuješ nešto u glavi, vrlo je teško mijenjati ili otpustiti. Nekad treba prihvatiti da, iako ti možda ne zvuči prirodno jer si navikla na to kako zvuči tvoje, svejedno je nekad bolje poslušati producenta“, objašnjava Luce.
Na ovom je albumu puno jasnije i konkretnije njeno pjevanje, a posebno su vrijedni trenutci kada ne igra na lijepo i sigurno, nego gura svoj vokal do krajnjih granica, što ga čini prljavim, ali potpuno vjerodostojnim. Taj nedostatak pretenzije čini ju izravnom i karakternom pojavom (“Imam razlog”, “Sve me vodilo k tebi”). Upravo je ova potonja vjerojatno najsnažnija i najraskošnija pjesma u cijelom Lucinom katalogu.
Na cijelom albumu ona s Dovićem stvara koherentno raspoloženje među pjesama, kao međusobno povezanog zvučnog svijeta. Kao takve, daleko nadilaze funkcioniranje samo kao singlova. Željela sam znati je li im bilo teško posložiti pjesme i kako sada, s odmakom, gleda na one najranije te može li se povezati s tom starom Luce.
„Što se tiče rasporeda na albumu, on je kronološki. Pjesme su poslagane doslovno onako kako su nastajale. U tom smislu se i vidi transformacija – prve pjesme su još sam tužna, spigana, sje*ana jer me neće, onda sam već na sredini albuma hrabrija, sama sebi dovoljna, ne treba mi lik da budem sretna, a onda na zadnjem dijelu albuma vidi se da sam sretna, uzvraćeno zaljubljena, bla, bla, bla. Album točno prati taj moj neki razvoj, kako mi se život događao i kako sam se ja mijenjala emotivno. To se zapravo i vidi na albumu i njegovom rasporedu.“
Upravo je ta ravnoteža koja se polako uspostavlja kroz cijeli album jasno vidljiva nakon svih odslušanih pjesama. Jasno je da je došlo do metamorfoze, nakon istraživanja boli, sumnji, samoće i raznih drugih propitivanja. Zaključnom “Biraš nas” Luce sugerira put naprijed i za sebe i za slušatelja, grli svoje težine i takvim prihvaćanjem postaje potpuno svjesna mjesta na kojem je bila i kamo želi stići. I pritom otkriva da nisu baš svi muškarci emocionalno nedostupni.
Njezin novi album Fragmenti sladak je, vedar i prikladno nježan album ispunjen pop i zabavnim ritmovima. Živahan je to poziv da joj se pridružite u potrazi za svjetlom u polumraku i s guštom pređete uspone i padove milenijalaca.