Lana Škrgatić: "Novi album pjeva o ljepoti transformacije"

Lana Škrgatić (Lana S.) profesorica je glazbene kulture, kantautorica i multiinstrumentalistica koja svira saksofon, flautu i klavijature.

Tijekom glazbene karijere ostvarila je mnoge suradnje s kolegama glazbenicima, a bila je i članica grupe Zabranjeno Pušenje. Tijekom lockdowna aktivnije se posvetila autorskom radu što je rezultiralo „Avanturom“, njenim albumom prvijencem. Nedavno je objavila pjesmu „Živimo snove“, najavni singl s drugog studijskog albuma istog naziva kojeg će predstaviti na nadolazećem CMC festivalu u lipnju. Razgovarali smo s Lanom o njezinom glazbenom putu koji je započeo u djetinjstvu, o različitim segmentima života profesionalne glazbenice te glazbenoj pedagogiji kroz koju svojim studentima približava i važnost poštivanja autorskog rada…

Profesorica ste glazbene kulture, kantautorica, glazbenica, multiinstrumentalistica kojoj je glazba životni poziv. Glazbi ste posvećeni odmalena, a od nedavno ste vrlo aktivni i autorski. Tko je Vaša publika, kome se obraćate? Tko se sve može pronaći u Vašim pjesmama?

Imam tu veliku sreću da živim glazbu svaki dan. Doista uživam u balansiranju nastupa i pedagogije te smatram da, iako sam u glazbi otkad znam za sebe, još uvijek učim i još me čeka puno različitih koraka i poglavlja kroz glazbene avanture u životu.  U kantautorske vode ozbiljnije sam krenula tek prije nekoliko godina i iskreno mi je žao što to nisam učinila ranije. Stvaranje je šlag na torti u glazbi i transformacijski trenutak za glazbenike.

Sve je počelo jednim tragičnim događajem u mom životu, a to je gubitak oca, s kojim sam bila iznimno vezana. Napisala sam svoj prvi autorski tekst na hrvatskom jeziku “Savjet odozgo”, a kad sam skupila snage, uglazbila sam ga. Prvi objavljen album u velikoj je mjeri upravo autobiografski, prošaran s više stilova, jer su nam na putu stvaranja pjesme same po sebi bile vodilja, a ne žanrovi. Samim time, stvaranje je počelo kao jedan vid glazbene terapije. Kako sam potpisala ekskluzivni ugovor s izdavačkom kućom Croatia Records, čime je cijela priča postala javnija, nekako se i publika povezala s određenim pjesmama s albuma prvijenca – kroz gubitak, novu ljubav ili kroz prekid…

Crpite li inspiraciju iz tuđih iskustava ili su one ring za Vaš ‘osobni obračun’ sa životnim izazovima?

U početku je većina mojih pjesama bila stvarana više iz vlastito proživljenih emocija, iskustava i osjećaja. No, na prvom albumu ima pjesama i o drugima, čak i o nekim izmišljenim, maštovitim likovima. Drugi album, koji izlazi početkom lipnja, puno je vedrije tematike i na njemu sam se dosta igrala s glazbenim temama, tekstovima, više pišući i o drugim životima, ne samo iz autobiografskog kuta.

Živjeli ste dugo godina u inozemstvu. Možete li iz svog iskustva usporediti život glazbenika izvan Hrvatske u odnosu na domaći teren? Je li, primjerice, u Engleskoj, glazbenicima lakše živjeti (samo) od glazbe? 

Kao djevojčica od deset godina dobila sam glazbenu stipendiju u prekrasnoj “The Purcell school of music” u Londonu, a zatim na Akademiji u Škotskoj “The Royal Conservatoire of Scotland”. To je bilo nezaboravno iskustvo, doista sam uživala u školovanju u Britaniji. Povratak u Hrvatsku trebao je biti privremen, no kada sam dobila posao kao profesorica glazbene kulture i međunarodne mature iz glazbenog u “American International school of Zagreb” i zatim postala članica grupe “Zabranjeno Pušenje”, moj plan se promijenio. Ostala sam na ovim prostorima i nikada nikada nisam požalila!  Smatram da je podjednako “teško” živjeti samo od glazbe i vani i ovdje, ali svakako mi fali scena iz Britanije, gdje se više podrške daje kantautorima i gdje ima više audicija otvorenih za glazbenike iz cijelog svijeta.

Jeste li zadovoljni uspjehom albuma prvijenca?

Smatram da je iskorak u samostalnu kantautorsku karijeru bio poprilično hrabar, ali i nešto najljepše što sam napravila u glazbi. Zadovoljna sam kako publika reagira na autorske pjesme kada ih izvodimo, a dobila sam i super feedback kako ih je dirnula određena pjesma. To mi puno znači. Kako ne dolazim iz glazbeničke obitelji, i nisam imala veliki poguranac u glazbenoj industriji, morala sam puno sama raditi i ulagati. No, sve se to danas polako vraća kroz prekrasne suradnje, nastupe i festivale.

Na albumu prvijencu ne postoji pjesma istog naziva. Na što se onda odnosi naslov “Avantura”? Na glazbenu ili pak na ljubavnu ili životnu avanturu…? 

Naslov albuma odabrala je moja kuma. Naime, u prvom singlu “Naš svijet”  ima stih: “Naša avantura je prava…”, a pjesma je napisana za mog supruga. Kuma je samo rekla: “Pa to je upravo ono što vi proživljavate, tako nazovite album!” I ja sam se složila!

Vaši kolege glazbenici, osvrćući se na Vaš autorski rad, ističu kako je dobro da se u pjesmama niste u potpunosti okrenuli komercijalnom uspjehu. Kako naći pravi balans između ta dva svijeta – umjetnosti i komercijale (i usput financijski (pre)živjeti)?

To je jako teško, ali to ne bih bila ja kada bih se ful okrenula komercijali. Jednostavno, pokušavam se izražavati kroz glazbu iskreno i iako je lijepo doživjeti uspjeh, ipak mi to nije primarno. Primarno mi je osjetiti glazbu i vjerovati u to što radim: bio to projekt, suradnja, koncerti ili, naravno, pedagogija. A kad se uz to dogodi i komercijalniji uspjeh – to je vrh!

Prošle ste godine osvojili prvu nagradu na festivalu “Glas Kantautora” u Zadru s autorskom pjesmom “Samo u tami”. Na istom festivalu nastupit ćete i ove godine. Koliko Vam je bitan prostor za izražavanje kroz autorski rad i općenito koliko su Vam bitne prilike za njegovo predstavljanje?

Presretna sam što smo osvojili prvu nagradu na tom plemenitom festivalu, koji upravo ističe i podržava kantautore. Ove godine smo se ponovno plasirali na festival i jako se radujem nastupu. Vrlo je lijepo predstaviti autorski rad i koristimo svaku priliku za to. Baš sam nedavno održala autorski koncert na SOFAR eventu u Zagrebu. Riječ je o divnom konceptu gdje publika kupi kartu, a lokacija i izvođači su iznenađenje do posljednjeg trenutka.

Neki ne vole podjelu glazbenog svijeta na muški i ženski, no ipak me zanima što mislite o djelovanju žena u glazbi? Koliko uspješnih pjesama moraš napisati ili koliko instrumenata svirati da bi tvoja glazba bila ‘primijećena’?

Ženama u glazbi zna biti izazovno, pogotovo kada žele balansirati i karijeru/turneje i obitelj. Meni je kao ženskoj saksofonistici to zasigurno donijelo i više posla – ljudima je to fora. Kod nas fali žena na saksu! Generalno, ne radim neku razliku, iako moram priznati da se ljudi iznenade kada vide da sviram više instrumenata i pjevam, skladam, predajem…. Kao da me žele staviti u ladicu da radim samo jedno. Svakako je lakše postati primijećena s isticanjem stasa ili tako nešto, no ja se želim isticati kroz glazbu i znanje, prije svega.

Svirate tri instrumenta – saksofon, flauta i klavijature. Što je bilo prvo?

Prvi su bili klavir i pjevanje, u školi Blagoje Bersa i u Trešnjevačkim Mališanima. Zatim sam s jedanaest godina počela svirati flautu, koja mi je kasnije postala prva (uz pjevanje). A saksofon je došao još kasnije, kao jedna životna želja koju sam napokon ispunila u dvadesetima.

Prepoznali ste važnost glazbenog “brending paketa” za širu vidljivost u javnosti. Imate profesionalnu web stranicu, vrlo ste aktivni na društvenim mrežama. Kako stignete brinuti o svim područjima – pisanju pjesama, nastupanju, promotivnim aktivnostima…?

Za web i “mood board” oko društvenih mreža pobrinula se odlična i kreativna Ivana Radovniković Marković, a ja se trudim nastaviti sve to voditi njenim stopama. U današnje vrijeme treba imati određeni PR i profi pristup komunikaciji prema van kako bi sve to djelovalo kako treba i povezalo se s našim stilom. Nekad bih voljela otići na pusti otok bez signala, da se odmorim, ali svjesna sam da moram biti donekle “aktivna”. Iako, ne opterećujem se time previše.

foto: Goran Arbanas

Vaš suprug, Ivan Puž, također je glazbenik koji s Vama i nastupa. Koliko je za uspjeh u glazbi važna podrška partnera, je li ona presudna? Znamo kako izgleda život glazbenika, putovanja, turneje… Je li jednostavnije kada je par zajedno u toj priči?

Nisam mislila da ću se udati za glazbenika, a kamoli skupa s njim stvarati i nastupati, no ispala je savršena kombinacija. Doista se nadopunjavamo, s njegove strane dobivam kompletnu podršku i prekrasno nam je putovati zajedno na turneje te snimati albume. Upravo novi album „Živimo snove“ nosi naš potpis, a istoimena pjesma duet je kojeg izvodimo zajedno.

Tijekom karijere ostvarili ste mnogo suradnji. Možete li izdvojiti neku i otkriti s kime biste voljeli surađivati u budućnosti?

Do sada sam ostvarila predivne suradnje, a svakako bih izdvojila gotovo pet godina s grupom “Zabranjeno Pušenje” te suradnju sa Željkom Bebekom, Doris Dragović, Crvenom jabukom, Nenom Belanom, Divljim jagodama, Antom Gelom i Matijom Dedićem. Gostovanja na nastupima u Areni bili su ostvarenje sna, a najviše žalim što nikada nisam imala priliku surađivati s Oliverom. U budućnosti bih voljela ostvariti suradnju s Gibonnijem, Vannom i Oliverom Mandićem.

Kako je došlo do suradnje s Matijom Dedićem na pjesmi „Slobodna“?

Matija i ja se znamo već neko vrijeme, ranije smo surađivali na jednom projektu. Uvijek sam znala da ću ga pitati za suradnju kad se dogodi prava pjesma za njega. Pjesma “Slobodna” ima tu jazzy intimnu notu, a on joj je dodao čaroban touch svojim sviranjem. To je posebna, intimna pjesma koja mi puno znači.

U tom ste video spotu koristili AI alate. Vidite li AI u budućnosti kao konkurenciju glazbenicima i kreativcima ili kao pomoć u stvaranju?

AI je već sada zaživio i koristi se u puno segmenata, pa tako i u glazbi. Nevjerojatno je što se sve već sada može napraviti, a pomisao na to što će se sve tek moći je uzbudljiva, pa i zastrašujuća. U školi mnogo radimo na praćenju trendova te učimo studente kako pametno koristiti AI za olakšavanje nekih koraka, ali ne i za preskakanje baza. Isto tako je i u glazbi. Osobno nisam koristila AI za stvaranje glazbe do sada, ali u video spotu za pjesmu “Slobodna” kombinirali smo moje kadrove i AI kako bi dočarali taj “svijet izgubljenih snova”.

Profesorica ste glazbene kulture. Kako je raditi s djecom? Ističete li učenicima važnost poštivanja autora i autorskog rada?

Obožavam raditi s djecom i tinejdžerima, a posebno me veseli kada vidim kako napreduju kroz skladanje, javne nastupe i kreativu. Svoje studente pokušavam uvijek maksimalno potaknuti na stvaranje i poštivanje autorskog rada i proširiti im vidokruge, kako bi dugoročno zavoljeli različite glazbene žanrove te poradili na vlastitom izričaju i samopouzdanju.

Na nadolazećem CMC festivalu u lipnju predstavit ćete drugi studijski album te upravo objavljen najavni singl “Živimo snove”. Što možemo očekivati?

Jedva čekam predstaviti drugi album, kao i istoimenu pjesmu! Na albumu je radio mali, ali predivan tim ljudi. Producent Marko Gaćina doista je modernizirao sound, ali i zadržao puno live elemenata (sax, flauta, klavir), kako bih se kroz razne emocije izrazila u pjesmama. Album je u velikoj mjeri vedriji od prvog, uz nekoliko elektronskih iskoraka, DJ suradnjom, a generalno govori o ljepoti transformacije. Kada netko krene živjeti u trenutku, a ne stalno planirati ili žaliti za prošlim događajima i iskustvima. Na albumu, uz DJ-a Go Cut, Matiju Dedića, Gorana Dizdarevića i Veronicu Freel, gostuje i veliki Neno Belan, koji je bio ogromna podrška. Najviše sam zahvalna Ivanu Pužu i naravno mojoj mami, koja me od malena potiče na stvaranje.

Živite li danas svoje snove?

Jedan dio mojih snova svakako se već ostvario, kroz glazbu, ali i kroz život. Unatoč svim usponima i padovima koji su prisutni, doista živimo snove! Kroz uspone i padove uvijek pokušavamo nekako pronaći pravi put za nas i ostati iskreni vlastitim načelima.

Novi album “Živimo snove” dostupan je na linku.