U zagrebačkom klubu Boogaloo
Eurosong party: A ova pjesma svira se za ples
U organizaciji udruge Unity of Colours i Boogalooa u Zagrebu smo u skoro tri sata čuli najveće hitove Eurosonga u proteklih 68 godina u izvedbi domaćih, ali i europskih predstavnika
Gledanje Eurosonga većini je pripadnika milenijalske generacije, ali i onih prije i poslije njih, core memory iz djetinjstva. Obično je cijela obitelj bila pred ekranom i pratila nastupe europskih izvođača na impresivnoj pozornici, a nekad je tu bilo i cijelo društvo. Zahvaljujući Eurosongu, mogli smo ostati budni koliko god je trajala ta predstava kiča, kako je mnogi nazivaju. Kič ili trash, kako ga danas volimo nazivati, ni danas nas ne sprječava da uživamo u pjesmama na jezicima koje ne razumijemo, popraćenima vatrometom na pozornici i pretjeranim koriptenjem scenske magle.
Eurosong party u zagrebačkom Boogaloou zato je pravi pogodak i nevjerojatno je da se toga još nitko nije sjetio. Zagrebački je klub u subotu navečer bio prepun Eurosong entuzijasta i fanova koji su 3 sata spremno pjevali apsolutno svaku pjesmu, bez obzira na jezik izvođenja ili starost hita.
Party je započela Emmelie de Forest, pobjednica Eurosonga 2013. iz Danske, koja je krenula s “Rainmaker“, službenom pjesmom natjecanja za pjesmu Eurovizije 2014., a nastavila s klasikom iz 1973., “Eres Tu“, španjolske grupe Mocadades. Zaključila je nastup pobjedničkom “Only Teardrops“ iz 2013. i predala mikrofon Emiliji Kokić, koja je pjevala, kako je rekla, svoje omiljene pjesme s ovog natjecanja. Krenula s Loreen i “Euphorijom“ (Švedska, 2012.), nastavila s “My Number One“ Helene Paparizou (Grčka, 2005.), a onda „zakucala“ s “Hajde da ludujemo“ (Jugoslavija, 1990.) i “Rock me, Baby“ (Jugoslavija, 1989.).
Uslijedila je plejada izvođača, od kojih treba istaknuti međunarodne Eurosong zvijezde, poput Norvežanke Alessandre (“She, Queen of the Kings“, 2023.), alžirske predstavnice Efendi (“Cleopatra“, 2020. i “Mata Hari“, 2021.) te Španjolca Jorgea Gonzáleza, koji se ove godine nije uspio plasirati na Eurosong s pjesmom “Caliente“, ali je postao viralni hit zbog impresivnog scenskog nastupa.
Apsolutni spektakl priredile su drag kraljice iz kolektiva House of Flamingo, prvo Jovanka Broztituka solo izvedbom, a zatim i Colinda Evangelista, Entity i Roxanne vrućom interpretacijom hita grupe Hurricane, “Loco Loco“ (Srbija, 2021.).
Voditelji ceremonije bili su Selestia i Marko Bošnjak, koji su se oboje okušali i u pjevanju Eurosong hitova. I dok je Selestia na dobrom putu da svlada scenski pokret i komunikaciju s publikom, Marko Bošnjak pokazao je kako može kontrolirati glas, prirodno se kreće na sceni i s lakoćom prenosi emociju publici. Osim svoje “Moli za nas“ izveo je “Lejlu“ Hari Mata Harija (BiH, 2006.) i “Dancing Lasha Tumbai“ Verke Seduchke (Ukrajina, 2007.). Zašto ovaj momak već nije broj 1 na Billboardu? U subotu je u Boogaloou pokazao da je bolji od onoga što smo dosad mogli vidjeti od njega. Nerado spominjem riječ „autentičnost“, ali u kontekstu glazbene industrije nema druge koja bi bolje odgovarala situaciji. Marko se treba opustiti, ohrabriti i pronaći pjesmu koja će u potpunosti predstavljati njega i njegovu osobnost, jer publika prepoznaje iskrenost i na temelju toga nagrađuje ili kažnjava izvođače. Sudeći prema onome što smo vidjeli, početnu bazu fanova već ima.
Malo hrabrosti poželjeli bismo i organizatorima, koji su napravili sjajan posao, ali korak naprijed mogao bi biti, primjerice da je Baby Lasagna izveo Severininu “Moju štiklu“, ili da je Marko Bošnjak otpjevao “Mariju Magdalenu“.
Veliku zastupljenost imali su Lara Demarin i Devin, koji su izveli brojne hitove, od Måneskinovog “Zitti e Buoni“ (Italija, 2021.) i Käärijinog “Cha Cha Cha (Finska, 2023.) do Ruslaninog “Wild Dance“ (Ukrajina, 2003) i kultnog Abbinog “Waterlooa” (Švedska, 1974.).
Naravno, vrhunac večeri bio je miljenik eurovizijske publike, Baby Lasagna, koji je dva puta izveo “Rim Tim Tagi Dim“, na opće oduševljenje cijelog kluba. Party se nastavio, a mi cijelom projektu dajemo, naravno – 12 bodova – douze points!