Dekadencija se topi kroz zvučnike
Ki Klop – Otopljeni disko
Ki Klop je prvim albumom pokazao da je dijamant, a ne cirkon na sceni.
U biosferi pop kulture pojam diska odavno je postao arhaičan i zasićen do mjere da ga se često svodi na stereotipni simbolizam blještave kugle, koturaljki i afro frizure. Međutim, njegove reinkarnacije i danas se pojavljuju u raznim glazbenim žanrovima, a jednu takvu i, uz to, vrlo pitku i kvalitetnu, dobili smo ovog proljeća na domaćoj sceni. Upoznajte Ki Klop i njihov zvuk koji se topi kroz zvučnike.
S Ki Klopom sam se prvi put susreo prije godinu dana kad se po nezavisnim krugovima počeo vrtjeti ”Dućan ćilima”. Nisam ga mogao izbaciti iz glave. Pasao mi je ležeran i ošamućen sonični smjer kojim smo se skupa kretali. Budni smo sanjali kroz svakodnevne obaveze, a onda se ponekad i protresli i razbudili uz pojačavanje decibela na autoputu prema moru. Skupa smo stigli i do prve gaže gdje sam Ki Klopa upoznao uživo – na Jebotonovoj fešti u Boogaloou. Ukrali su show, iako su noćili u društvu većih i etabliranih nezavisnih imena. Već tada su svirali neke stvari s albuma o kojem svi pričamo tek sad.
Ki Klop / Marina Uzelac
”Kali Ma” me je zavela na prvo slušanje i natjerala da plešem, a ”Usne od cirkona” probudile su u meni neki davno izgubljen ljubičasti žar. Sočna gitarska solaža i pogođen tajming tijekom nastupa za spustiti tempo, ali ne pritom i izgubiti pomno generiranu energiju. Bili su to prvi pravi znakovi da je riječ o novom, nebrušenom dijamantu scene, nikako o cirkonu koji se lako okrzne.
View this post on Instagram
Prošlo je nekoliko mjeseci i Ki Klop je ove stvari, skupa s nekolicinom ostalih, brusio u studiju i uz pomoć izvrsne bubnjarke Laure testirao pod svjetlima klupskih reflektora. Testna faza prošla je bez grešaka. Klubovi su svakim nastupom bivali ispunjeniji, a scensko vladanje samouvjerenije i dojmljivije. Otopljeni disko zavladao je podzemljem pa, po svom izlasku, i glazbenom kritikom.
Inspiracija iz književnosti
Među trinaest brojeva na novom albumu našlo se jedanaest punokrvnih pjesama, jedan kratak intro posvećen hinduističkoj boginji i nešto dulji outro albuma, koji potpunom disko hipnozom oslikava motiv iza imena benda, a to je Marinkovićev modernistički klasik. Kao što je, na potpuno iznenađenje okupljenih, na koncertu Luka čitao probrane retke s romanom u ruci, istu recitaciju čujemo i u outru ”Polifema”. Završne riječi rituala kojem smo svjedočili.
No vratimo se na početak rituala i ”Zlatan zub”. Prva stvar sama po sebi, primjećujem na društvenim mrežama, postaje miljenica među fanovima, ali u njihovu ”Otopljenom disku” služi kao odrednica raspoloženja i okruženja. Stavlja nas u velik, glasan klub i dozira onom savršenom mješavinom ketamina i kokaina, koja baca u međuprostor visokih i niskih frekvencija, brzog i sporog titranja. Tamo nas razara i širi po zadimljenom zraku. S ritmom ”Zlatnog zuba”, a posebice njegovim sočnim gitarskim dionicama, Ki Klop uvodi u svijet dekadencije u kojem ćemo se smijati, plakati, seksati, zapamtiti i zaboraviti.
”Kali Ma” prvi je disko benger. Zašto pod navodnicima? Jer nije to baš doslovno neki disko. Zajedničko s glazbenom groznicom sedamdesetih im je upotreba analognih sintesajzera ili, barem, digitalnih replikatora istih. A glazbeno usmjerenje baca više na novi val i plesni rock, kao i u ostatku albuma. No, takve stvari manje su bitne ovdje. Hinduističku boginju predstavili su nam kao zmiju koja, već odmah nakon uvoda, unosi nemir i kaos u naš klub. Mota nam se oko nogu, servira pelin i tjera na nekontrolirane kretnje.
Okej, sad kad smo preživjeli prvi val ekstaze, aritmiju srca, kratak napadaj panike i preznojavanje, otišli smo se umiti do WC-a i načuditi se grimasi koja bulji u nas iz ogledala. Vraćamo se na flor čijim smo košmarom konačno zavladali. Sad je onaj dio kad je sve tàmān. ”S prozora” stiže nešto ležernija i prozračnija vibra. Tijelo se migolji u toplini, a glavu obuzimaju prizori kratkih hlača, ugrijanog asfalta i životarenja. Jednostavno tako zvuči i omamljuje, poziva van. Bas i bubanj i dalje grme opakim izrazom lica, ali trzaji gitare rezoniraju ljetnom svježinom i popravljaju mrguda u smješka. Sablasti jutra još su daleko.
Album bez promašaja?
Vrijeme je za odlazak na šank i plakanje za „onom koja ti je promakla“. ”Amsterdam” je balada u maniri Depeche Modea. Modularni elektronski basovi odašilju otužnu, ali dinamičnu atmosferu kojom se Luka i Jakov dodatno poigravaju vokaliziranjem melodije pri kraju pjesme te tako, usprkos melankoličnoj poruci, i dalje zadržavaju barem nekakvo ritmično kretanje kod slušatelja. Korak lijevo, korak desno. Zamišljen pogled u prošlost pa uzdah sadašnjosti i, naposljetku, okret prema budućnosti jer nema stajanja.
Na prvo slušanje ovo je album bez promašaja, no već na drugo sve je jasnije da je ”Volim kako izgledaš” ona pjesma u kojoj se jednooki antijunak nije najbolje snašao. Zaigrao se je s digitalno-žičanim aranžmanima i malo lutao bez cilja. A Lukin duboki glas nije ovdje ostavio svoj dojam kao kod ostatka.
Ki Klop / Marina Uzelac
Taj vokalni dojam jedna je od jačih Ki Klopovih snaga. Njegova dubina i, pomalo, hrapava ležernost neočekivano dobro sjedaju na žarke i neonske podloge retro-sintesajzerskih i plesnih ritmova. Ostavimo po strani snalažljive aranžmane i zarazno-kompaktne instrumentale. Ono što nam ostaje jedinstven je vokalist koji, dobrim dijelom, ali ne skroz, izdvaja Ki Klopa od plesnih pjesmuljaka domaće pop scene. I onih koji stvarno pune Billboardove ljestvice velikim brojkama, a i onih drugih koji pune one neke umjetno postavljene, „po narudžbi i vezi”, radijske i televizijske top liste.
Pomirba s krajem
Na samoj sredini popisa nalazi se ”Duh u ormaru”, koji je poslužio kao najuspješniji singl ove grupe, a i kao nesvakidašnji prikaz depresivnog stanja i praznine koja čovjeka tada obuzme. Od druge polovice albuma izdvojio bih svojevrsnu naslovnu pjesmu ”Topi se disko oko nas”. Ako se vratimo u alegoriju klupskog partija od ranije, ovo je ona koja nas vraća u život i magnetskom energijom privlači nazad na flor.
Gledamo gola tijela kako se beskrajno talasaju u orgiji suptilnih i manje suptilnih društvenih normi jedne subotnje noći. Sodomiziramo zdrav razum dok zaboravljamo floskule svakodnevnice poput razgovora o vremenu. U juhi smo znoja i ekstremiteta, a reflektori po nama posipaju svjetlosni papar.
Stigli smo do ”Klimaksa”. Pretposljednja pjesma bezumni je trans u koji smo bačeni oko pet ujutro kad noć lagano gubi svoju čar i sve što ostaje nepromišljena je gnjavaža osobnog dilera ili pomirba s krajem. Stvar je sintesajzerski darkwave koji vozi s ugašenim svjetlima kroz bezdan loših odluka i krivih skretanja. Ovo nije loša kritika pjesme, već suprotno. Samo mračnom vibrom i repeticijom unosi takav gorak i opasan okus u ustima.
Pravi instrumentalni klimaks događa se na outru, ”Polifemu”. Naznake acid house basova na prošloj stvari ovdje evoluiraju u modularnu eksploziju elektroničkih zvukova. Kao da nam trojac daje jedan zadnji bljesak i potres prije nego nam otvorene rane izgrize sunce s druge strane klupskih vrata. Vidimo se sljedećeg vikenda – na sljedećem albumu.
„I tako uđe u naš život neko strašno lice. Ukrca se u našu mirnu plovidbu, zagonetni putnik koji nam odjednom oduzme svaki smisao za zbilju. Isiše naprosto svu volju i počinju naša slatka lutanja. Po iluzijama. Imam razum da bih se mogao nadati sutrašnjemu danu koji bi mogao donijeti nešto radosti. A kad radosti ne bude, opet ću se nadati i lažima ispunjavati misli svoje da bi mi san pao na oči. I sanjat ću da sam ŽIV ZAUVIJEK. Ali probudit će se tada Polifem – kiklop jednooki, i navalit će golem kamen na spilju moga sna i neće biti izlaza. Zgrabit će me nešto strašno, ogromno, i probudit ću se u rukama ljudoždera…“
– Ranko Marinković, Kiklop (1965.)
– Ki Klop, Polifem – Outro (2024.)
Singlovi: Zlatan zub, Temple of Doom, Kali Ma, S prozora, Amsterdam, Volim kako izgledaš, Duh u ormaru, Sezona izgubljenih pasa, Jesi li, Usne od cirkona, KLIMAKS, Polifem – Outro
Format: streaming
Izdavač: JeboTon, Mudri Brk
